Na svetkovinu Spasova 13. svibnja kapucin fra Zvonko Marija Pšag proslavio je u svojoj rodnoj župi Križovljan 60. obljetnicu misništva.

Slavlju dijamantnog jubileja u župnoj crkvi Uzvišenja Svetoga Križa nazočili su brojni vjernici, a sa slavljenikom je suslavilo desetak svećenika, među kojima i fra Bono Zvonimir Šagi koji je uputio i propovijed. Domaći župnik vlč. Ivan Košić podsjetio je kako je slavljenik za svećenika zaređen prije 60 godina u crkvi sv. Mihaela u Zagrebu po rukama biskupa Josipa Lacha, a u rodnoj župi prvu je misu mladomisnik služio na Spasovo 18. svibnja.

U ime vjernika župe čestitku slavljeniku uputio je ministrant Filip Dregarić, a u ime Općine Cestica načelnik Mirko Korotaj. U slavlju su sudjelovali svećenici Gornjovaraždinskog dekanata na čelu s dekanom preč. Valentom Posavcem, svećenici rodom iz križovljanske župe Vlado Borak i Vjekoslav Pavlović, te nekoliko franjevaca i kapucina. Uz orguljašku pratnju pjevao je zajednički muški i ženski zbor župe, a na repertoaru su se našla i djela koja je skladao sam slavljenik, kao što su «Tebi slavu pjevamo», koje je nastalo 1976. g. povodom proglašenja blaženim Leopolda Bogdana Mandića, misa koja je skladana u prigodi proglašenja svetim Leopolda Bogdana Mandića 1983. g. i jedan psalam.

Zvonko Mirko Pšag rođen je u Križovljanu 18. srpnja 1924. kao prvo od sedmero djece Josipa i Terezije, rođ. Šoštarić. Brata Ivana ubili su udbaši, braća danas žive na području župe Križovljan, a sestre u Zagrebu. Nakon četverogodišnje pučke škole u Križovljanu odlazi u Kapucinski samostan u Varaždin, gdje gradnjom konvikta svetog Josipa upravlja p. Anzelmo Canjuga, odakle nastavlja školovanje na poznatoj Franjevačkoj gimnaziji, koju završava 1944. godine. Teologiju studira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, a za svećenika ga je zaredio biskup Josip Lach 16. travnja 1950. godine. Imenovan je kapelanom u zagrebačkoj Dubravi, a po povratku iz vojske 1952. godine postaje župnik. Godine 1967. premješten je u Osijek. Osnivanjem nove župe u Osijeku na Čepinskoj cesti, 1. siječnja 1969. godine, imenovan je župnikom, a za potrebe bogoslužja u kapelicu se preuređuje staja koja je kao okupljalište vjernika poslužila do završetka crkve. Gradnja započinje 3. svibnja 1971. godine, a proglašenjem blaženim Leopolda Mandića crkva dobiva i svog titulara. Crkvu u gradnji đakovački biskup Ćiril Kos 1977. godine proglašava biskupijskim svetištem Leopolda Mandića.

Uz redovničke obaveze, među kojima su i službe gvardijana u tri mandata, posljednji puta od 1982. do 1985. godine, te župničke i svećeničke obaveze, p. Zvonko veliku pažnju posvećuje crkvenoj glazbi i pjevanju, svira na orguljama, sklada i vodi pjevačke zborove, a od 1985. godine posvećuje se glazbi i sređivanju ostavštine p. Anzelma Canjuge koji mu je bio prvi učitelj još u Varaždinu kada su nastale i prve samostalne skladbe. U to doba glazbenu naobrazbu na Franjevačkoj gimnaziji vodio je o. Kamilo Kolb, a pater Zvonko kasnije u Zagrebu djeluje u suradnji s prof. Vinkom Glasnovićem gdje je održao 1989. g. i prvi koncert orguljske glazbe, u crkvi sv. Marka u Zagrebu gdje je pjevao zbor svetog  Marka kojeg je vodio Vinko Glasnović. Do sada je priredio i održao tridesetak orguljskih koncerata na kojima uz vlastite skladbe najčešće izvodi djela Anzelma Canjuge i ostalih poznatih autora crkvene glazbe. Jednu pjesmu «Za sretan put» posvetio je i braći kapucinima iz Slovenije koji su se za vrijeme rata 1941.-45. sklonili u Hrvatsku, a nakon smrti oca Udba mu je ubila brata Ivana, 31. prosinca 1946. godine.

Prvu zbirku skladbi izdao je 1994. godine pod nazivom «S pjesmom kroz život - pjevam tebi Gospodine», a nakon 14 godina izdano je i drugo dopunjeno izdanje. Do sada je skupio više od 100 skladbi koje su nastale u različitim prigodama, još od gimnazijskih varaždinskih dana, a osim pjesama crkvenog sadržaja skladao je i svjetovne skladbe na vlastite stihove, kao i na stihove p. Modeste Boraka i ostalih autora.

Franjo Talan