25. 7. 2009.

Koliko je potrebno živjeti skromno i normalno u svakom trenutku svoga života pokazuje nam i evanđeoski odlomak (Mt 14,1-12) koji čitamo ove subote, na početku mjeseca kolovoza.

Herod bijaše uhitio Ivana

Prva karakteristika bahatih, neskromnih ljudi koja se spominje u ovom evanđeoskom odlomku je mišljenje da sam ja onaj koji određuje zakone i pravila.

Svi neskromni ljudi, svih prostora i vremena, smatraju se da mogu pravila prilagođavati sebi i da su iznad zakona. Istinska ljudskost se očituje u prihvaćanju pozitivnih odnosa među ljudima i življenju po tim pravilima.

Uostalom, grijeh se sastoji upravo u neprihvaćanju Božje volje i stavljanju sebe na Božje mjesto i odlučivanje o tome što je dobro, a što je zlo. Koliko danas među zakonodavcima ima onih koji se smatraju pozvanijim od Boga odrediti što je dobro, a što je zlo, što se smije, a što ne, što je prihvatljivo, a čega se trebamo kloniti.

Zakle se dati joj što god zaište

Druga karakteristika je nevjerojatna obijest koju posjeduju neskromni ljudi. Ne samo da se smatraju da su iznad zakona, nego smatraju da mogu sve što im padne na pamet. Smatraju se gospodarima onoga što ni na koji način ne mogu posjedovati.

Olako razbacivanje obećanjima, pretjerivanje i mišljenje da možemo gospodariti onim što im je besplatno darovano i povjereno čovjeka je dovelo u situaciju da strepi nad vlastitim opstankom.

Zbog zakletve i sustolnika

Treća karakteristika je krivi obzir i nepotrebni stav krute uznositosti. Oni koji su spremni pogaziti svaku riječ, Riječ, dar i povjereno dobro, u nekom trenutku, i to najčešće u krivom trenutku, pretvaraju se u osobe koje se kruto drže nekih stavova u životu zbog lažnog obzira i mišljenja ljudi koji su potpuno nevažni.

Veličina čovjeka je u njegovoj spremnosti da prizna pogrešku i ispravi vlastite stavove ukoliko shvati da su bili krivi. I da prihvati eventualne posljedice koje bi iz toga proizašle. Važnije je sačuvati vlastito dostojanstvo i vlastitu dušu, nego održavati sliku o sebi u očima ljudi koji ionako nemaju konačnu riječ o našoj vječnosti.

Zaplesa pred svima i svidje se Herodu

Četvrta karakteristika koja se spominje u ovom evanđeoskom odlomku je popuštanje pred strastima i nagonima. Čovjek koji želi propasti prepušta se da ga vode strasti, a ne srce ni razum ni Božja volja.

Pretjerano uživanje u blagodatima života, bez kriterija i svijesti o granici, je siguran put u propast. Siguran je put u ropstvo ovisnosti kada ono što nam se na početku predstavljalo kao užitak odjednom postaje zvijer koja nas uništava i upropaštava.

Zato je potrebno biti skroman i ponizan čovjek. Potrebno je biti osoba koja će imati razvijene kriterije dobra i zla, osoba koja će znati kako se treba postaviti prema drugim stvarima i ljudima. Potrebno je biti osoba koja će znati istinski uživati u životu ne vrijeđajući pritom nikoga i ne škodeći nikome.

Nikola Kuzmičić