VARAŽDIN, 27. 4. 2026.

---

Hagioterapijsko-evangelizacijske tribine od veljače 2026. svakog trećeg ponedjeljka u mjesecu održavaju se u Varaždinu u organizaciji Zajednice Molitva i Riječ Zagreb i Obiteljskog centra Varaždinske biskupije.

Treća po redu tribina bila je u ponedjeljak 27. travnja ove godine o temi „Kako do odgovora na osobni identitet muškarca i žene?“ o kojoj su govorili hagioasistentica i mentorica u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu Lana Poljak Branisavljević te evangelizator i predsjednik zagrebačke zajednice Molitva i Riječ Marijan Presečki.

Svaka tribina započinje desetominutnim audio zapisom prof. Tomislava Ivančića, nakon čega hagioasistent i evangelizator dodatno razrađuju temu i nude konkretne smjernice za osobni rast i duhovnu obnovu.

Na ovoj, trećoj tribini tonski zapis prof. Ivančića govorio je o hagioterapijskoj antropologiji. „Muško i žensko nisu dva ista, nego dva sasvim različita čovjeka. Oni se međusobno upotpunjuju, svatko od njih drugačijem misli, osjeća, nešto zna, drugačije ljubi i govori. To su dva svijeta koja se savršeno uklapaju kao jedan. Savršenstvo čovjeka nije u njemu samome, nego i u njemu i u drugome“, moglo se čuti između ostalog u tonskom zapisu.

Hagioasistentica Poljak Branisavljević na početku je okupljenima predstavila rad prof. Ivančića i podsjetila na nastanak hagioterapije koja se bavi duhovno-antropološkim područjem u čovjeku koje je ono, kako je rekla, između psihofizičkog dijela i teologije i pastorala Crkve.

Dodala je i da čovjek prije svega ima život. On je onaj koji ima svoje dostojanstvo, svijest, samosvijest, savjest. Ima kreativnost, spolnost, vjeru, povjerenje, nadu, ljubav, slobodnu volju, brojne sposobnosti koje, prema riječima prof. Ivančića proizlaze iz duhovne duše u čovjeku. "To je ono po čemu si ti - ti, to je ona tvoja ljepota tebe kao osobe", citirala je Poljak Branisavljević prof. Ivančića.

Podsjetila je kako hagioterapija potiče postavljati sebi pitanja: "Tko sam? Čiji sam? Kome pripadam? Gdje je izvor moga života? Odakle dolazim i kamo idem?" Upravo odgovori na ova pitanja čovjeku daju identitet.

"A ako gledam sebe i svoju sliku gradim na temelju Onoga koji me stvorio, onda je to jedina ispravna slika o meni samom", istaknula je Poljak Branisavljević te se osvrnula na tonski zapis u kojem je prof. pojasnio kako su muškarac i žena čovjek samo onda kad su zajedno.

Svratila je pozornost i na rasprave o muškarcima i ženama o tome tko ima veća prava, tko je zastupljeniji u nekom zanimanju i tome slično te upitala "Gdje su te naše različitosti? Zašto se moramo boriti protiv muškaraca ili protiv žena? A to je zapravo suludo. Kako je lijepa i predivna ta naša različitost. Jer upravo ti kao žena možeš dati ono što muškarac ne može."

Govorila je potom kako ženu krasi intuitivnost, kako stvari doživljava, spoznaje iznutra, kako je žena ona koja okuplja, odgaja, daje nježnost i toplinu srca.

Navela je i nekoliko primjera kojima je protumačila kako muškarci i žene na istu stvar gledaju iz dvije potpuno različite perspektive.

Protumačila je i kako žena, osim što je intuitivna, nježna i osjećajna, voli mnogo razgovarati, razložiti stvari, analizirati, ima potrebu muškarcu sve objasniti. Za razliku od muškarca kojemu to ne treba. On treba malo riječi, mozak mu funkcionira tehnički, matematički, logički, on vidi dijelove, parcijalno pristupa - završi jedan posao, a tek onda ide na drugi. "Žene rade više stvari od jednom, a onda budu ljute jer ne stižu sve napraviti", dodala je šaljivo. 

Svratila je pozornost i na zlo koje postoji i kojemu je jedini cilj razoriti sve ono što je dobro, kako je rekla, najveći gušt mu je razoriti ono što je vrhunac stvaranja, a to je čovjek.

"Kako? Na fini, profinjen način. Prvo će te uvjeriti da ti nisi dostojan, da ne valjaš. Potom tako da te svede na razinu psihe i tijela. Pa pogledajte, ljudi moji, samo plakate koji nam vise na autocestama, po našim ulicama. Kako se žena prezentira? Kako smo i muškarca i ženu sveli samo na psihofizičku stvarnost. A spolnost je samo jedan segment, jedan djelić mene kao žene odnosno muškarca. Spolnost nije seksualnost. I tako se zlo trudi razoriti nas: da ne poštujemo taj prirodni moralni zakon, da ne poslušam tu svoju savjest koja mi jasno kaže što je za mene dobro... Zlo razara čovjeka, razara brak, razara obitelj", naglasila je Poljak Branisavljević.

Nadalje je govorila o tome i kako se zlo uvlači u baš sve međuljudske odnose: bračne, ali i prijateljske, obiteljske, kolegijalne, odnose na poslu - zlo uvijek "otvara oči" da osoba vidi ono što ne valja u drugome te počne primjećivati samo ono što je loše, kao da onog dobrog u drugome nema.

Stoga je Poljak Branisavljević potaknula promijeniti pogled i u drugome vidjeti ono dobro koje je u njemu. No to je moguće ako osoba najprije zavoli sebe, uvidi koliko ljepote nosi u sebi, jer to znači da ljepote ima i u drugome. Istaknula je koliko je važno da žena prihvati sebe kao ženu, i muškarac sebe kao muškarca u vlastitoj naravi.

"I zapravo kada prihvatim sebe, upravo u tom svom dostojanstvu žene, dostojanstvu muškarca, onda ozdravljamo neki način ovaj svijet i ovo društvo" poručila je između ostalog u svom govoru hagioasistentica Poljak Branisavljević.

Evangelizator Presečki govorio je o muškarcu i ženi iz biblijske perspektive kroz sliku Adama i Eve, Adama koji je stvoren iz zemlje, onog materijalnog te Eve koja je stvorena od Adama, a čije ime znači majka svih živih.

Istaknuo je kako je u spolnosti čovjek najranjiviji, najranjeniji i najzbunjeniji, a pomutnji pridonose i zdravstveni odgoj, rodna ideologija, istospolne zajednice. Upravo zato Presečki je naglasio važnost poznavanja vlastitog identiteta kao muškarca ili žene.

Govorio je nadalje i o usmjerenosti jednih na druge jer je Bog, kako je rekao "puno uložio i vjerovao u odnos muškarca i žene" i tu nije samo u pitanju intimnost i spolnost, nego je odnos muško-žensko puno širi, gdje su muškarci i žene u svojoj vlastitosti jedni drugima pomoć.

Također, Presečki smatra da je suvremeni čovjek, koji ima toliko tehnike, mobitela, svega i svačega izgubio oca i majku i ostao kao siroče. Upravo u tome Presečki vidi uzrok mnogih devijacija, zbunjenosti u vlastitom identitetu te je podsjetio na riječi prof. Ivančića da čovjeku treba Bog koji je kao otac sa srcem majke.

U tom smislu Presečki je govorio i o važnosti molitve, odnosa s Gospodinom koji uvijek treba biti na prvome mjestu. U Svetom pismu stoji kako je muž glava ženi, no Presečki ističe "tek kad je mužu glava Krist, tek tada on može biti glava ženi", a to je potkrijepio primjerom života sv. Josipa.

Primijetio je i kako se u današnje vrijeme mnogo govori o važnosti komunikacije te izrazio svoje mišljenje da čovjek prije svega treba biti komunikacijski povezan s Bogom, pa će i komunikacija s ljudima biti dobra. Potaknuo je vratiti se onoj prvoj Ljubavi iz koje onda izvire prava ljubav prema supružniku.

"I zamoli jednostavno Duha Svetoga da te ojača i dadne ti nove oči za drugoga. I baš zahvali Isusu što si rođena kao žensko, rođen kao muško. Da je to jedan dar i da nitko nije kao ti. Nitko.", zaključio je Presečki.

Tribinu je moderirala Dragica Medved te na kraju najavila idući mjesečni susret, u ponedjeljak 18. svibnja 2026. na temu "Brak i obitelj u izazovima suvremenoga društva".

Osim toga, najavila je i trodnevni hagioterapijski seminar koji će se u Varaždinu održati od 15. do 17. svibnja 2026.

---