Nakon uvodnog izlaganja dvodnevni znanstveni skup o 600. obljetnici čašćenja Kristove Krvi u Ludbregu, koji se održava u Varaždinu, nastavljen je prvoga dana u četvrtak 4. ožujka izlaganjem o temi "Teologija krvi – između nasilja i ljubavi" prof. dr. sc. Željka Tanjića, pročelnika Katedre fundamentalne teologije na KBF-u u Zagrebu i člana Organizacijskog odbora simpozija.

Prof. Tanjić uvodno je istaknuo kako bi naslov njegovog izlaganja kod nekih mogao izazvati mnoštvo različitih reakcija, od čuđenja do snebivanja, jer današnji mentalitet zapada nudi drugačiju perspektivu ljudske egzistencije od žrtve, patnje i smrti kao puta spasenja. No tema žrtve i patnje, kao i nasilne smrti ne samo da je pratila kršćanstvo od njegovih početaka, nego je kršćanstvo nemoguće bez nje zamisliti.

 Osvrnuvši se na razna tumačenja Isusove smrti na križu koja su se pojavila kroz povijest, kazao je kako Crkva nikada nije kodificirala jednu službenu interpretaciju jer se gotovo čini nemogućim Kristovo spesenjsko djelo svesti na jednu dimenziju razumijevanja patnje, žrtve, smrti, pa i uskrsnuća. Istaknuo je kako se i govor o simbolici Kristove Krvi treba sagledavati na isti način, dodavši kako to potvrđuje da se radi o veoma zanimljivom području. Govoreći o važnosti krvi kao nosiocu života i znakom života ili smrti, naglasio je da prolivena krv postaje znakom nasilja i smrti, nasilja koje je učinjeno Kristu i koje je on prihvatio i dao mu smisao i značenje. Na kraju se upitao kako to da u Hrvatskoj, u kojoj je tradicionalna marijanska pobožnost, Ludbreg privlači sve više ljudi. Odgovor se može možda pronaći u tome što ljudi svoju patnju, muku i nasilje, koje su doživjeli, povezuju s govorom o Kristovoj prolivenoj krvi. Njih je potrebno teološki i pastoralno pravilno usmjeravati i nuditi nove putove interpretacije, kazao je predavač pojasnivši kako u Krvi Kristovoj mnogi pronalaze način kako postupati s vlastitim trpljenjem te solidarnost s onima koji pate. Govor o Krvi Kristovoj pokazuje nam kako se ponašati u situacijama konflikta, ali i kako izgrađivati zajedništvo, rekao je prof. Tanjić zaključivši da se u svemu tome uistinu može pronaći izazov za promišljanje teologije krvi između nasilja i ljubavi.

 Prof. dr. sc. Ivica Raguž, pročelnik Katedre dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu, izlagao je u nastavku o temi "Srednjovjekovna teologija euharistije – izazovi pobožnosti prema Kristovoj krvi – O teologiji štovanja relikvije Predragocjene Krvi Kristove". Uvodno je o svetištima Krvi Kristove u svijetu iznio niz pitanja koja doduše nisu nova, nego se o njima raspravljalo još u kasnom srednjem vijeku, u 14. i 15. stoljeću – koja možemo nazvati stoljećima Krvi Kristove. To su pitanja o tome što je u stvari Krv Kristova koja se čuva u tim svetištima, o njezinu teološku značenju, o mogućnosti njezina pojavka na zemlji, o štovanju te iste krvi… U nastavku izlaganja prikazao je odrednice katoličkog nauka o transsupstancijaciji, te pojasnio pojam supstancije koji može poslužiti da se bolje teološki promotri značenje i poruka čuda Krvi Kristove u Ludbregu. Zaključio je kako štovanje Krvi Kristove, ako se ispravno liturgijski slavi i ako je slobodna od zlouporaba, služi slavlju euharistije u kojoj se daje cijela supstancija Isusa Krista, ali ga se još ne doživljava u proslavljenoj tjelesnosti. Stoga štovanje Krvi Kristove ima vrlo važnu eshatološku dimenziju jer uči eshatološkoj napetosti. Pritom Krv Kristova, budući da se ne radi o krvi hipostatski sjedinjenoj s Logosom, ne sjedinjuje sa supstancijom Isusa Krista, nego upućuje na tu supstanciju, a to je euharistija. Poručio je kako bi štovanje Krvi Kristove bez euharistije udaljilo Boga sa zemlje, te onemogućilo stvarnu preobrazbu čovjeka ovdje i sada na zemlji, njegovo sjedinjenje već sada s Isusom Kristom. Parafrazirajući zaključke 2. nicejskog sabora o ikonama, kazao je kako se može reći da «pozdrav i štovanje» Predragocjene Krvi Kristove, čije se ljubavi spominjemo, pomaže da se više čezne za Isusom.

U raspravi postavljeno je nekoliko zanimljivih pitanja, osobito vezanih uz nasilje u kontekstu danas sve prisutnijeg nasilja na ulicama i među mladima. Odgovarajući na pitanje zašto je uopće bilo potrebno nasilje prema Isusu, prof. Tanjić kazao je kako je Isus otrpio nasilje i time ga dokinuo jer na nasilje nije odgovorio nasiljem: Unutar nasilnog čina pokazao je kako Bog djeluje nenasilno, što se odražava i u zapovijedima ljubavi. U današnjem društvu koje prikazuje i estetizira nasilje, a zatim ga želi kažnjavati, kršćanstvo je gotovo neprihvaćeno jer govori o nenasilju, i to ne tek o suzbijanju vanjskog nasilja, nego o nutarnjem obraćenju, žrtvovanju vlastite osobnosti i predanju za bližnje kao pokretaču nenasilnog ponašanja.

 Popodne je o temi "Krv i savez u židovskoj misli i obrednosti" izlagao prof. dr. sc. fra Darko Tepert, profesor na katedri Starog zavjeta na KBF-u u Zagrebu, koji je istaknuo kako značenje krvi u židovskoj obrednosti proizlazi iz njezine povezanosti sa životom, i to u iskustvenoj stvarnosti, dok je značenje obreda u uspostavljanju savezničke spone između Boga i njegova naroda koja se može usporediti s obiteljskom (krvnom) vezom.

Prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, izvanredni profesor na KBF-u u Zagrebu, izlagao je o temi "Patristički temelji za oblikovanje teologije Kristove krvi" u kojem je dao kronološki i teološki presjek. Sukladno povijesti Crkve i teologije unutar kronoloških cjelina (Apostolsko i postapostolsko razdoblje, Razdoblje progona i apologetike, Razdoblje slobode i cvata) rasporedio je konkretne povijesne okolnosti i naznake teoloških rasprava koje su dobrim dijelom odraz i teologija Krvi Kristove.

Također je iznio temeljne teološke datosti koje su ostale neprolazna i trajna teološka stečevina, kroz biblijsko-egzegetski značaj, te soteriološku i ekleziološku dimenziju, zaključivši kako je Krv Kristova vezivno tkivo koja ujedinjuje Crkvu u ljubavi: Ona je istinska plazma koja oživljava Tijelo Kristovo te potom poziva na konkretnu djelotvornost u ljubavi prema svakom čovjeku. Nakon njegova izlaganja, sudionici simpozija posjetili su svetište u Ludbregu gdje su slavili svetu misu.

Prvi dan na simpoziju je s temom "Simbolika krvi u antropologiji žrtve i dara" spriječen bio sudjelovati dr. sc. fra Ante Vučković, profesor filozofije na KBF-u u Splitu, čije će se izlaganje naći u zborniku radova.

Jasminka Bakoš-Kocijan