Znanstveni skup u Varaždinu o 600. obljetnici čašćenja Kristove krvi u Ludbregu (1411.-2011.), nastavljen je drugog i posljednjeg dana u petak 5. ožujka u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije, izlaganjem o temi "Novi savez u mojoj krvi".

Doc. dr. sc. Mario Cifrak, pročelnik Katedre Novog zavjeta na KBF-u u Zagrebu, analizirao je motive koji su sadržaj Isusovih riječi nad čašom na Posljednjoj večeri. Novi Savez pretpostavlja stari Savez koji je dokinut da bi bio uspostavljen novi Savez zajedništva krvi Gospodnje, po riječima koje je Isus izgovorio u okviru Posljednje večere. Tijekom vremena Isusova smrt u sjeni Pashe postala je zametak kršćanskog bogoslužja.

U bogoslužju se naviješta i slavi Isusova smrt i uskrsnuće kao eshatološki Božji spasenjski čin za svijet, zaključio je izlagač dodavši kako se slavlje večere pokazuje kao sakrament međuvremena koji pomaže kršćanima da premoste put koji još preostaje do konačne pojave Gospodina Isusa na koncu vremena.

O temi "Gozbeno slavlje ili žrtveni prinos? Što je euharistija?" izlagao je doc. dr. sc. Ivica Žižić, profesor na KBF-u u Splitu i profesor antopologije liturgije u Rimu. Uvodno je istaknuo kako je kao i na drugim područjima teologije, tako i na polju sakramentalne, odnosno nove teologije liturgije tijekom prve polovice prošlog stoljeća nastupio preokret, čiji značaj dopire sve do danas. U poimanju liturgije sva se pitanja sabiru oko teme sakramentalne forme, na što se izlagač usmjerio budući da se u njemu zrcali teološki preokret koji je odredio ne samo liturgijsku obnovu na II. vatikanskom koncilu, nego se dotiče i nekih teoloških i pastoralnih problema.

 U izlaganju je izložio zanimljiv dio iz teološkog opusa Romana Guardinija, koji je naišao na velike prepreke. Odgovarajući na pitanje iz naslova, kazao je kako se odgovor može pronaći u onoj formi u kojoj je Isus povjerio posredovanje odnosa sa svojim Otajstvom, a to je obredna forma zahvaljivanja, blagoslivljanja i blagovanja. Iako euharistija počiva na križu, sebedarnom Isusovom prinosu, njezina forma nije žrtva, nego upravo obredno gozbeno slavlje. Euharistija dakle obuhvaća žrtveni i gozbeni karakter, ona je prije svega čin komunikacije života. Euharistija nije uprizorenje žrtve ni večere, nego je obredna forma posredovanja čitavog Otajstva u kojoj zahvaljujući, blagoslivljajući i blagujući Crkva uzima udijela na onome što je Krist učinio.

 Popodnevni završni dio simpozija otvorilo je izlaganje "Čašćenje Kristove krvi u Ludbregu u svjetlu 'nove' pučke pobožnosti" prof. dr. sc. o. Marijana Steinera, profesora liturgike i dogmatske teologije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i Teološkom studiju na Jordanovcu. Istaknuo je kako se za ispravno čašćenje Presvete Krvi Kristove najprije naglašava važnost kateheze, odnosno ispravno i sveobuhvatno poučavanje vjernika u teološko-dogmatskom utemeljenju dotičnog čašćenja – pobožnosti. Odnos liturgije (bogoslužja) i pučke pobožnosti pojašnjen je Uredbom o svetom bogoslužju II. vatikanskog sabora, koja ističe da pučke pobožnosti moraju na neki način proizlaziti iz službenog bogoslužja (liturgije). Izlagač se osvrnuo i na Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji u kojem se govori i o oblicima pobožnosti prema Presvetoj Krvi Kristovoj. Naglasio je kako se uočava da mnoge od tih pobožnosti žive i ispravno se prakticiraju u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Ujedno je istaknuo potrebu povezanosti pobožnosti prema Presvetoj Krvi s liturgijskim svečanostima, napose s euharistijskim slavljima. Nakon njegova izlaganja uslijedila je teološka sinteza biskupa Ivana Šaška, kao i plenarna rasprava sa zaključenjem simpozija.

Jasminka Bakoš-Kocijan