Dvadesetak mladih iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Močila u Koprivnici i njihovih prijatelja iz župe Našašća Sv. Križa iz Rasinje, ove godine obilježili su mali jubilej - petu obljetnicu zajedničkog pješačkog hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj.

Dugogodišnja je već tradicija da župljani župe Uznesenja BDM hodočaste autobusima u Mariju Bistricu prve subote u mjesecu kolovozu, a 2006. godine nekolicina njih odlučila je taj put propješačiti. Ideju je dao Goran Biškup, aktivni laik u župnoj zajednici, koji je godinu dana ranije sam prošao taj put zavjetovavši se Majci Božjoj Bistričkoj.

Goran svjedoči da je Marijinim zagovorom njegova molitva bila uslišana, a sljedeće godine predložio je mladima iz svoje župe da i oni učine isto. «Mladi su pristali, a u tome nas je ohrabrio i veliku nam podršku pružio naš župnik mons. Leonard Markač. Saznao sam da iz Rasinje također ima skupina koja pješice hodočasti već nekoliko godina, pa smo im se pridružili», kazao je Goran. 

Sedamdesetak kilometara dugačak put hodočasnici prođu u dva dana tradicionalnom rutom. Prvi dan, u četvrtak, kreću iz Rasinje u 4 sata ujutro. Hodaju preko Kalničkog gorja i Gornje Rijeke do Bisaga gdje noće nakon 45 prijeđenih kilometara u 16 sati pješačenja. Drugi dan ruta Bisag - Bedenica - Marija Bistrica iznosi oko 25 kilometara, pa hodočasnici stižu u svetište već u poslijepodnevnim satima. Kažu da je upravo to vrijeme, petak poslije podne, najljepše na Mariji Bistrici. Nema gužve, osjeća se određeni mir, odlična je prilika za ispovijed, sudjeluju na euharistijskom slavlju, a ove godine upriličeno je i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.

Nakon noćenja na otvorenom, u subotu ujutro pješaci su dočekali hodočasnike koji dolaze autobusima te su zajedno sudjelovali u pobožnosti Križnog puta postajama bistričke Kalvarije i na svečanom euharistijskom slavlju.

Svaki pješak ima neku nakanu zbog koje se odlučuje baš na ovakvo hodočašće koje nije nimalo lako, ali, kako ističe jedna od sudionica, najbitnije je zajedništvo. «Svi smo si međusobno pomagali i nismo dopuštali nikome da klone duhom i odustane. Molitva, pjesma i radost zajedništva tjerali su nas naprijed. Kad se stigne do cilja, nakon dva dana hoda, nestaju svi grčevi, bolovi i jad, a ostaje samo osjećaj radosti i sreće», posvjedočila je Dragana Pandža koja je ove godine hodočastila treći put.

Iva Kuzmić