Iz psalma 122: "Obradovah se kad mi rekoše, hajdemo u dom Gospodnji! Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme …"

Koje li radosti i neopisivog doživljaja za članove zbora varaždinske katedrale "Chorus angelicus" koji su imali prilike kročiti Kristovim stopama, upijajući svaku sliku Svete Zemlje, udišući svaku molekulu zraka, tražeći Boga i ići mu u susret.

Na svom hodočašćenju imali smo čast i privilegiju održati dva koncerta u sklopu kulturne suradnje Hrvatske i Izraela. Prvi koncert održan je u Domus Galileae u blizini Galilejskog jezera, a drugi u crkvi Usnuća Marijina u Jeruzalemu. Oba koncerta na kojima je nastupio zbor uz ravnanje maestra Anđelka Igreca i Kvintet Horvat, bila su nabijena pozitivnim emocijama, što publike, što samih izvođača.

Sveta mjesta obilazili smo uz svesrdnu pomoć našeg vodiča dr. Ivana Šporčića i duhovnika msgr. Ivana Godine, generalnog vikara Varaždinske biskupije. Iznenađenje za sve nas bile su različite vjere i nacije na tako "malom" prostoru. Unutar zidina Jeruzalem je podijeljen na Židovsku, Arapsku, Kršćansku i Armensku četvrt. Hodočasnicima je posebno bio dojmljiv križni put ulicom Via Dolorosa. Ulica prolazi kroz Arapsku trgovačku četvrt, koju obilježava buka i gužva. Dok smo molili i nosili križ prolaznici uopće nisu obraćali pažnju na nas, usredotočeni samo i isključivo na svoj posao - trgovinu. Upravo ovakvo ozračje, zaključili smo, pratilo je Isusa na njegovom križnom putu. Ta spoznaja potaknula nas je na veću sabranost i predanost u molitvi.

Židovi i njihova predanost molitvi, bili su za nas izuzetan doživljaj. Posebice smo to spoznali posjetom Zidu Plača. Stojeći ispred Zida ne možete a da ne osjetite snagu koja zrači iz tih ljudi i iz tog kamena u čije su pukotine ugurani papirići sa željama, mislima i molitvama svih onih koji se obraćaju Bogu, bez obzira koje vjere bili, ili kojim jezikom govorili. Valja izdvojiti i Masadu, impozantan lokalitet koji je poznat po događaju koji se zbio u zadnjim danima židovskog ustanka protiv Rimljana. Naime, upravo na tom mjestu, nakon višemjesečne opsade, Židovi su počinili kolektivno samoubojstvo kako ne bi potpali pod rimsku vlast. Spoznaja o tom činu nikog nije ostavila ravnodušnim. Mogli bismo tako nabrajati i opisivati sve doživljaje vezane uz Brdo blaženstva, Betlehem, Nazaret, Maslinsku goru i crkvu Svih nacija s Bazilikom muke, Dvoranu posljednje večere, Isusov grob,… Putujući ovom prekrasnom Zemljom naši su dojmovi iz dana u dan rasli i duboko se usađivali u naše pamćenje, jačajući želju za povratkom u nju.

Napunjeni mirom i Božjim blagoslovom vratili smo se u Domovinu s drugačijim pogledom na život i vrijednostima, te prioritetima koje nam nameće današnje društvo. Upravo ono što smo vidjeli i doživjeli tjera nas postati boljim ljudima i gorljivijim vjernicima.

Mihajla Kovačević