Godišnji susret voditelja župnih Caritasa Varaždinske biskupije održan je u subotu 16. siječnja u Varaždinu.

Započeo je misnim slavljem koje je u katedrali Uznesenja BDM predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, ujedno predsjednik Hrvatskog Caritasa. Susret je nastavljen u dvorani Biskupskog ordinarijata pozdravnim riječima predsjednika Biskupijskog Caritasa generalnog vikara mons. Ivana Godine, ravnatelja Ante Šole i biskupa Mrzljaka koji je okupljene potaknuo da podupru inicijativu koju je predložio Biskupijskom Caritasu da župe Varaždinske biskupije prihvate pokroviteljstvo nad obiteljima koje su stradale na poplavljenom području Kosinjske doline u Gospićko-senjskoj biskupiji. Potaknuo je da jedna župa pomogne po jednu obitelj u materijalnoj opskrbi, što je naišlo na odobravanje prisutnih, pa je tako voditelj župnog Caritasa iz Svetog Martina na Muri predložio da upravo njegova župa pomogne najbrojniju obitelj u potrebi.

Uoči susreta, koji je bio posvećen temi palijativne skrbi i osvrtu na karitativnu djelatnost u župama diljem biskupije, proslavljena je misa na kojoj je biskup Mrzljak u propovijedi naglasio da smo u vrijeme kada nas pogađaju tragedije, prirodne nesreće i patnje brojnih ljudi u zemlji i svijetu, pozvani razmisliti kako materijalno pomoći stradalima, ali smo pozvani i moliti za njih svjesni Pavlovih riječi da "sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama". U nama dalekoj zemlji Haiti stotine tisuća ljudi je stradalo, mnogi su poginuli, a najteže je preživjelima koji su ozlijeđeni i gladni, rekao je biskup dodavši kako se svijet odmah odazvao na vapaj koji je upućen odande, pa tako i Crkva putem organiziranog Caritasa kojeg pokreću upravo duhovna blizina i zajedništvo koje smo pozvani živjeti kao živa Crkva. Naglasio je kako je potrebno poduprijeti inicijative Caritasa koji želi pomoći stradalnicima, i to čini zahvaljujući organiziranosti Caritasa na župnim, biskupijskim, nacionalnim i međunarodnoj razini. Podsjetio je kako se nešto ranije i nama bliže dogodilo stradavanje mnogih obitelji u više naselja u poplavama u Lici, gdje je domaće stanovništvo voda istjerala iz domova i uništila im kuće. Pozvao je okupljene na duhovnu blizinu sa stradalima kako bi iz tog zajedništva niknulo materijalno pomaganje onima koji su u potrebi, kako bi sami činili ono što bi željeli da se i njima učini u slučaju potrebe. Naglasio je da na tom zlatnom pravilu kršćani trebaju temeljiti ne samo svoje razmišljanje, nego i svoje djelovanje kako bi Božju riječ ne samo slušali, nego i iz nje živjeli.

Nakon mise stotinjak sudionika pozdravio je mons. Godina kazavši kako su se okupili na već tradicionalnom godišnjem susretu koji je započeo molitvom za solidarnost i zajedništvo s onima koji su najpotrebniji naše duhovne blizine i materijalne pomoći koja će im se uputiti. Voditeljima župnih Caritasa koji su se sabrali kazao je kako je želja zajedno pogledati u aktivnosti protekle godine i nadahnuti se za nove mogućnosti i prilike u predstojećoj godini kako bi se još djelotvornije organizirali i bili bliži onima koji u potrebama.

Sve okupljene pozdravio je i ravnatelj Šola, osobito voditelje i suradnike župnih Caritasa, te predstavnike Varaždinske županije i Centra za socijalnu skrb Varaždin, kao i liječnike varaždinske i čakovečke bolnice. U nastavku je Miljenko Vitković, koordinator na projektu izgradnje novog Caritasova centra u Varaždinu, istaknuo kako su postavljeni dobri temelji na kojima će se ostvariti gradnja tog centra te je zahvalio svima koji će u tome sudjelovati.

Biskup Mrzljak osvrnuo se na aktualne okolnosti u kojima se održava susret kazavši kako to potvrđuje važnu ulogu koju Caritas ima u društvu i svijetu. Istaknuo je kako će Katolička Crkva u Hrvatskoj pomoći stradalima na Haitiju, kao i stradalima u poplavama. Zaželio je da se stradalim obiteljima u Lici pomogne kroz dulje razdoblje kako bi prevladali nevolje, pa će Caritas Varaždinske biskupije u suradnji s Caritasom Gospićko-senjske biskupije ponuditi konkretnu pomoć obiteljima u njihovim potrebama.

O temi susreta "Palijativna skrb" izlagala je zatim dr. sc. Marijana Braš, predsjednica Hrvatskog društva za hospicij. Upoznala je okupljene s definicijom palijativne skrbi, s time kako o tome danas razmišlja suvremeni svijet, te o mogućnostima palijativne medicine u Hrvatskoj, u kojoj danas nema nijedne ustanove ni ambulante za palijativnu medicinu.

Uvodno je podsjetila kako se medicina dijeli na preventivnu, kurativnu i palijativnu, što dovoljno govori o važnosti tog dijela medicine koji je potreban kad više nije moguće izlječenje, ali se mogu ublažiti patnja i olakšati bolni simptomi bolesti. Danas je taj dio medicine, za koji se specijalizira od 1 do 4 godine, razvijen u više od 100 zemalja svijeta. Naglasila je da se palijativna skrb ne odnosi samo na posljednjih mjesec dana života, već je potrebna od dijagnoze neizlječive bolesti i njezina priopćavanja bolesniku, pa sve do razdoblja žalovanja obitelji nakon njegove smrti, što kod nekih bolesnika traje i više godina. U praksi se često hospicij u užem smislu odnosi na taj posljednji dio života bolesnika uoči njegove smrti. Palijativna skrb obuhvaća bolesnike sve dobi te svih bolesti. Oko 40 posto odnosi se na onkološke bolesnike, a tu su i pacijenti s neurološkim bolestima i drugim teškim stanjima. O njima se skrbi na posebnim palijativnim odjelima i ustanovama, ali se pomaže i da bolesnik što dulje ostane u skrbi svoje obitelji ukoliko je to moguće. Palijativa se također ne odnosi samo na njegu, nego na medicinu u kojoj se odvija kroz multidisciplinarni pristup. Također se skrb ne posvećuje samo bolesniku, nego i njegovoj obitelji. Tako se radi u mnogim svjetskim ustanovama, a za takav pristup potrebna je edukacija osoblja. U svijetu je to područje medicine vrlo razvijeno, diljem Europe osnovano je nekoliko stotina tisuća hospicija, osnovani su ili se uskoro osnivaju ustanove za hospicij u Sloveniji, BiH i Srbiji, dok je polovicu od 600 hospicija u Poljskoj inicirala Crkva. U Hrvatskoj službeno nije osnovana ni organizirana nijedna ustanova za hospicij, iako hrvatski zakoni omogućuju njihovo osnivanje. Istaknula je kako je krajnje vrijeme da se pokrene organizirana palijativna skrb, budući da je potrebno nekoliko godina da ona kvalitetno zaživi i djeluje. Podsjetila je kako je Hrvatsko društvo za palijativnu skrb pri Hrvatskom liječničkom zboru osnovano prije 15 godina. Kazala je kako matično društvo ima ogranke u nekoliko gradova, dok su društva prijatelja hospicija osnovana u Zagrebu, Osijeku, Splitu i drugim gradovima i ona priređuju razrađene tematske tečajeve i predavanja kako bi njihovi članovi mogli volontirati u palijativnoj skrbi, čekajući već godinama da se ta skrb institucionalizira. Susretu su nazočile i dvije liječnice iz Čakovca, a predstavljeno je i kako se na studiju palijative u Londonu nalazi medicinska sestra iz Kotoribe Renata Marđetko, koja je nedavno imenovana predsjednicom nove udruge "Pomoć neizlječivima". S time je okupljene upoznala dr. Verica Jačmenica-Jazbec, Caritasov volonter i član Sekcije za hospicij HLZ-a, koja je kazala kako je od osnivanja udruge u svega nekoliko dana okupljeno već 35 volontera.

U završnom dijelu susreta voditelji i predstavnici župnih Caritasa ukratko su predstavili svoje karitativne aktivnosti te su predali godišnja izvješća o radu. Na kraju su se sa svojim domaćinima okupili na zajedničkom objedu. Na susret su bili pozvani predstavnici župa u kojima djeluju župni Caritasi, kao i onih u kojima još nije zaživio, te svi zainteresirani župnici kao predsjednici župnih Caritasa. Župni Caritas djeluje u više od 70 od ukupno 104 župe Varaždinske biskupije, a njihov rad i angažman potiče Biskupijski Caritas.

Jasminka Bakoš-Kocijan