VARAŽDIN, 25. 4. 2026.

---

Prijatelji Malog Isusa zagrebačke provincije proslavili su svoj godišnji susret u župi sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu u subotu, 25. travnja, pod geslom “Ne boj se stado malo” (Lk 12,32). 

Susret je započeo u 10 sati procesijom s Malim Isusom do župne crkve Dobroga Pastira gdje je održana molitvena priprave za svetu misu i slavlje sakramenta pomirenja.

Prije svete mise sve je okupljene pozdravila s. M. Marta Vunak, ravnateljica Vrhovne uprave Društva Prijatelja Malog Isusa. Osvrnuvši se na geslo susreta „Ne boj se, stado malo“ (Lk 12,32), istaknula je kako naglasak nije na riječi „malo“, nego na Kristovu pozivu „ne boj se“ i na pripadnosti „stadu“. Ovaj susret potvrđuje zajedništvo okupljenih oko duhovne baštine sluge Božjega Josipa Stadlera i sestara Služavki Maloga Isusa, rekla je s. Vunak te posebnu radost izrazila zbog 15 novih članova koji će na kraju svete mise pristupili Društvu.

Središnji dio susreta Društva Prijatelja Maloga Isusa u Varaždinu bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio domaći župnik preč. Ivica Cujzek, u koncelebraciji s duhovnikom Društva vlč. Tomislavom Kraljem i vlč. Darkom Kelemenićem, župnikom iz Pitomače.

Uvodeći u misno slavlje okupljene je pozdravio i domaći župnik preč. Ivica Cujzek, prenoseći pozdrave varaždinskog biskupa Bože Radoša.

U homiliji je preč. Ivica Cujzek podsjetio da je ova crkva, jedina u Varaždinskoj biskupiji posvećena Dobrom Pastiru, posebno mjesto molitve za duhovna zvanja. Prisjetio se i odluke prvoga varaždinskog biskupa Marka Culeja koji je, unatoč prijedlogu vjernika da crkva bude posvećena Majci Božjoj, odlučio da bude posvećena upravo Dobrom Pastiru, želeći vjernike trajno usmjeriti na molitvu za svećenička i redovnička zvanja te na osobnu odgovornost da „Božja stvar ovdje na zemlji ide naprijed“.

Govoreći o Društvu Prijatelja Maloga Isusa, naglasio je kako je u njegov identitet duboko ugrađena spremnost na žrtvu i služenje drugima, po uzoru na sestre Služavke Maloga Isusa koje su od svog utemeljitelja primile kako kršćanska ljubav znači imati „oči, srce, uši, ruke i noge za one koji su u potrebi“, pa i onda kada približavanje ranjenom čovjeku znači primiti „udarac na svome tijelu i na svojoj duši“.

Nadahnut likom evanđelista Marka čiji se blagdan slavi danas, propovjednik je vjernicima ponudio tri poticaja: znati čuti, znati vidjeti i znati se sukobiti, ali ne ostati u sukobu. Istaknuo je da je sv. Marko bio onaj koji je znao slušati Pratio je Petra i Pavla, zapisivao njihovo naviještanje i Božju riječ, ne samo zapisao, nego i živio. Zato je okupljene upitao: „Koliko ste danas spremni čuti? U prvom redu čuti Božju riječ, čuti Božji glas, čuti poziv“. Podsjetio je da misa ne završava izlaskom iz crkve, nego poslanjem: „Idite u miru - idi pa i ti čini tako“, upozorivši da puna crkva sama po sebi nije dokaz žive vjere ako se Božja riječ ne pretače u svakodnevni život.

Drugi naglasak preč. Cujzek je stavio na sposobnost duhovnog gledanja, osobito prepoznavanja Kristove prisutnosti u euharistiji. Podsjetio je na euharistijsko svetište u Ludbregu i pozvao okupljene da se zapitaju s kakvim srcem dolaze na svetu misu: „Što ste došli danas ovdje ako niste došli primijetiti opet Isusa?“ Snažno je naglasio: „Ovdje je centar tvoga života, u euharistiji“, pozivajući da upravo iz euharistijskog susreta crpe snagu za svakodnevni život i vjernost geslu susreta „Ne boj se, stado malo“.

Govoreći o autentičnom življenju vjere, pozvao je okupljene da vjeru žive iskreno i hrabro, ne radi ljudske pohvale, nego da svojim životom „stavljaju osmijeh na lice Isusu Kristu“. Kršćanin, naglasio je, mora biti spreman podnijeti nerazumijevanje i udarce svijeta, ali ne izdati Krista ni njegovu Crkvu. U tom je svjetlu podsjetio i na karizmu sestara koje je nadbiskup Josip Stadler osnovao da Crkvi daju „posebnu toplinu“ i „posebnu nježnost“, spremne dotaknuti ono što je grubo, ranjeno i odbačeno.

Treći poticaj preč. Cujzeka odnosio se na zajedništvo i sposobnost zdravog suočavanja s razlikama. Prisjetio se sukoba sv. Marka i sv. Pavla, istaknuvši da nisu dopustili da njihova nesloga naruši ljepotu Crkve. Upravo je to, rekao je, privlačilo prve pogane kršćanstvu: ne samo propovijed, nego svjedočanstvo zajedništva: „Gledaj kako se ljube, gledaj kako se drže skupa.“ Zato je pozvao članove Društva da se i u svojim sredinama prepoznaju kao ljudi zajedništva, koji se mogu boriti i raspravljati, ali nikada ne ostaju posvađani.

Na kraju je posebno istaknuo važnost radosti u vjeri. „Radosni vjernik nije onaj koji se stalno smije… Radosni vjernik je onaj koji ima stav u svome srcu: što god da došlo, neću se predati, neću odustati i neću se dati jer vjerujem i volim Isusa Krista.“ Pozvao ih je da Evanđelje naviještaju svakodnevnim životom, u obitelji, na poslu, u trgovini, na ulici, svjedočeći jasno tko su, čiji su i u koga vjeruju, te zaključio jednostavnom, ali snažnom porukom: „Radosno živite svoju vjeru.“

Nakon svete pričesti uslijedio je svečani obred primanja novih članova u Društvo Prijatelja Malog Isusa, a ostali članovi su obnovili svoja obećanja.

Na kraju mise okupljenima se obratila i provincijalna glavarica s. M. Emanuela Pečnik, uime sestara služavki Malog Isusa Zagrebačke provincije. Zahvalila je svima koji su pridonijeli organizaciji godišnjega susreta te istaknula kako Prijatelji Maloga Isusa jesu „Kristovo malo stado“, ne malo po broju, nego po nasljedovanju Isusove malenosti i poniznosti.

Zahvalila je domaćem župniku preč. Ivici Cujzeku na gostoprimstvu, nadahnutoj i, kako je rekla, „konkretnoj i obvezujućoj propovijedi“, istaknuvši kako su sudionici po njegovim riječima primili ohrabrenje da iz Varaždina odu „barem malo radosniji, možda ne toliko na licu koliko u srcu“. Zahvalu je uputila i svim župnim suradnicima koji su sudjelovali u pripravi susreta: voditeljici župnog zbora Doroteji Ilčić, sviračima i pjevačima, ministrantima, članovima župnog pastoralnog vijeća, sestri Teji i sestrama milosrdnicama, domaćicama Anici, Josipi i Silviji, kao i svima koji su pomogli u tehničkoj organizaciji i pripremi Stadlerijade.

Posebno je zahvalila duhovniku Društva vlč. Tomislavu Kralju koji, kako je rekla, „vjerno prati i nikad ne ostavlja“ članove Društva, kao i svećenicima koji su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja, među njima i vlč. Darku Kelemeniću. Zahvalu je izrazila vrhovnoj glavarici s. M. Anđi Vranješ, ravnateljici Društva s. Marti Vunak te sestrama koje po župama i samostanima okupljaju Prijatelje Maloga Isusa i prenose karizmu služenja sluge Božjega Josipa Stadlera. Zahvalila je i animatorima Društva, pročenici M. Zrinka Šutalo te članicama Vijeća, kao i svim okupljenim članovima koji su svojim dolaskom posvjedočili vjernost ovom apostolatu.

Posebnu čestitku uputila je novim članovima Društva, naglasivši kako upravo po njima Bog pokazuje da je njegova malenost i danas živa i privlačna. Ohrabrila ih je da radosno ustraju na započetom putu, svjesni da nisu sami i da je to prije svega Božje djelo.

Nakon mise uslijedilo je vrijeme za okrepu i druženje u dvorištu župne crkve, a popodnevni dio programa započeo je tradicionalnom Stadlerijadom, natjecanjem u poznavanju života sluge Božjega Josipa Stadlera. Godišnji susret završio je molitvom i pjesmom zahvale pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

---