VARAŽDIN, 19.6.2025.

---

Vjernici Župa grada Varaždina svečanim euharistijskim slavljem i Tijelovskom procesijom gradskim ulicama proslavili su u četvrtak 19. lipnja svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Euharistijsko slavlje u Varaždinskoj katedrali predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s umirovljenim biskupom Josipom Mrzljakom, kanonicima Stolnog kaptola, svećenicima na službi u središnjim biskupijskim ustanovama, župnicima varaždinskih Župa i drugim svećenicima.

Posebno mjesto u ispunjenoj varaždinskoj katedrali imali su ovogodišnji prvopričesnici gradskih župa odjeveni u bijele haljine. Upravo njima na početku svoje propovijedi obratio se biskup Radoš prizivajući sjećanja na nedavni događaj njihove Prve svete pričesti. Govoreći o darovima koje su primili za prvu pričest od roditelja, baka i djedova, prijatelja, biskup je istaknuo da dar nije važan sam po sebi, nego je vrijednost dara u ljubavi onoga koji ga daje. Isusov dar u Euharistiji, u kojem nam nije dao „nešto od sebe, već samoga sebe, najveći je i najvrjedniji dar jer dolazi iz bezuvjetne ljubavi“, kazao je biskup Radoš.

Isus u Euharistiji ne ostavlja samo uspomenu, nego je On u Euharistiji stvarno prisutan, protumačio je biskup kazavši: „Euharistija je uspomena na njegovu ljubav. Ali to bi bilo jako malo kada bi to bio samo spomen, kada bi to bila samo prisutnost u nekome imaginarnom smislu. Ma Isus nam je ostavio u svom daru samoga sebe, živog, prisutnoga u Tijelu i u Krvi. Želio je ostati među nama... Zašto netko ima potrebu da bude prisutan u nečijem životu? Kad nekoga istinski volimo, želimo biti pored njega“.

Nadalje je biskup Radoš rekao kako prava ljubav uvijek uključuje žrtvu, potrošiti se za nekoga. U tom smislu biskup je spomenuo žrtvovanje roditelja iz ljubavi prema svojoj djeci. Euharistija je spomen takve ljubavi jer se Isus želi istrošiti za nas, istaknuo je biskup te dodao: „potpuno je potrošio, ne ono što ima u džepovima, nego ono što ima u srcu, što ima u životu. Cijeli svoj život je istrošio za mene, za tebe. I daje nam se na način na koji se jedino Bog može dati, daje se u svome Tijelu i daje se u svojoj Krvi. Daje potpuno svoj život. Njega je dar koštao cijeli život. To je dar iz ljubavi, nema većeg dara“.

Zaključno je biskup naglasio kako nas Euharistija mijenja, preobražava i poziva na zajedništvo te kako Krist ne ostaje u crkvi, On ide s nama, i mi postajemo njegovi nositelji. Na svakoj svetoj misi dobivamo u ruke košaru, kao apostoli nakon čudesnog umnažanja kruha, da nahranimo svijet, a danas to činimo simbolično u Tijelovskoj procesiji kazao je biskup Radoš.

„Mi ćemo Ga pronijeti kroz naše trgove, kroz naše ulice, simbolično moleći: Gospodine, daj da budemo toliko autentični da kad prolazimo ovim Svijetom, razgovaramo s ljudima, mislimo na njih, radimo s njima, da uvijek prepoznaju da imamo u svome srcu tvoje košare koje nisu namijenjene za nas, nego za druge. Da nahranimo druge. Ako to prepoznaju, gladni će uvijek blagovati. A tko nije gladan, Krista? Krista smo svi gladni i oni koji traže od njega kruha i oni koji ne vide puta do kruha koji je Krist. Neka svatko od nas bude taj put i neka svatko od nas bude ta puna Kristova košara“, poručio je biskup okupljenim vjernicima.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je Tijelovska procesija središnjim gradskim ulicama. Ispod baldahina, kojeg su tradicionalno držali i pratili pripadnici Varaždinske građanske garde, pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom nosio je biskup Radoš. Ispred baldahina u procesiji su bili ministranti, ovogodišnji prvopričesnici i učenici Katoličke osnovne škole svete Uršule koji su stazu procesije posipali laticama ruža. S njima su bili i predstavnici udruge „Hajdina“ iz župe Kućan Marof u narodnim nošnjama. Prva postaja bila je na Franjevačkom trgu. Zatim, druga ispred ulaza u Kapelu trajnog euharistijskog klanjanja, dok je posljednja postaja i završetak procesije sa svečanim Tebe Boga hvalimo bio u župnoj crkvi Sv. Nikole. Ondje je biskup okupljenima zahvalio na sudjelovanju u ovom slavlju te poručio kako su svi pozvani pronositi Isusa svakodnevnim životom kao što su to učinili Tijelovskom procesijom.

---