LUDBREG, 7. 12. 2025.

---

Došašće - vrijeme pustinje i vrijeme obraćenja bila je tema duhovne obnove prve nedjelje u mjesecu u ludbreškom euharistijskom svetištu Predragocjene Krvi Kristove. Duhovnu obnovu, na drugu nedjelju došašća, 7. prosinca 2025. predvodila je s. Silvana Fužinato iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, profesorica biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

S. Silvana svoje izlaganje je temeljila isključivo na Svetom pismu te prikazala kako Biblija poima, shvaća pustinju te zašto je došašće moguće usporediti s hodom, odnosno putovanjem kroz pustinju, a onda i koje su to etape ili kakav bi to bio put obraćenja na koji su ljudi pozvani. Počevši s likom Abrahama i tumačeći kako ga je Bog pozvao da ide prema sebi, vrati se k sebi, kako glasi prijevod s hebrejskog, s. Silvana je naglasila kako vraćanjem k sebi započinjemo svoj put obraćenja. „Nema polaska bez povratka. I nema polaska bez odlaska u pustinju, barem u Bibliji“, istaknula je.

Podsjetila je kako su svi veliki, Božji ljudi u Svetome pismu započeli svoje poslanje odlaskom u pustinju: Mojsije, Ilija, Ivan Krstitelj i sam Isus. Pričom koja govori kako je nastala pustinja - kad je Bog stvorio svijet, odnosno čovjeka,  rekao mu je da će, svaki puta kad sagriješi spustiti jedno zrnce pijeska na zemlju - s. Silvana je svratila pozornost kako današnjem svijetu prijeti opasnost da ljudi od njega naprave pustinju - prije svega pustinju čovjekova srca. Vidljivo je to već u ovo doba tolikih društvenih mreža i komunikacijskih kanala, a zapravo je čovjek današnjice otuđen, osjeća se sam, usamljen, napušten.

U Bibliji, pak, pustinja je mjesto gdje čovjek biva ogoljen od svega i od svih.

„Nema više nikakvih suradnika, pomagala, štaka…, da bi čovjek spoznao što je u njegovu srcu, odnosno tko je u njegovom srcu. I takva jedna pustinja, pa i pustinja vlastitog srca, pomaže nam shvatiti tko smo, gdje smo, koje je naše uporište, što je smisleno, što je besmisleno i tako dalje“, poručila je s. Silvana. Na posljetku, dodala je, pustinja nas odgaja.

„Kad god doživimo pustinju u vlastitom životu, bilo gubitak osobe, posla, doživimo neku  tragediju, u tome uvijek čovjek spoznaje i tko je, i kroz tu pustinju vlastitog života Bog odgaja čovjeka, i u pustinji Bog čovjeku upućuje svoju riječ“, rekla je s. Silvana.

Protumačivši smisao pustinje, s. Silvana je pred okupljene stavila primjere biblijskih likova, konkretnih osoba iz Ivanova evanđelja, koje su susrele Isusa i, kako je rekla „u tom susretu doživjele promjenu i mišljenja, i života, i djelovanja te su pronašle izvor vode žive za kojim su čeznule.“

Prvo je spomenula Nikodema, farizeja, vrlo učenu osobu Isusovog vremena. Uvjerenost „Ja znam…“ kao i uvjerenost u vlastitu svetost i pravednost priječila je Nikodema i zapreka je mnogima danas na putu obraćenja i povratku istini.
Potom je s. Silvana istaknula Samarijanku koja je Isusu u susretu na zdencu o sebi izrekla istinu - da nema muža.

„I to je ključna etapa na našem putu obraćanja. U susretu s Isusom, u riječi Božjoj, sakramentima, u svetoj ispovjedi reći istinu o sebi: Ja nemam. Ja nisam. Ja ne mogu“, poručila je s. Silvana, dodavši kako je osobito vidljivo u Ivanovu evanđelju da Isus uvijek dolazi čovjeku u potrebi: u Kani kad vina nemaju, mnoštvu kad nema kruha, uzetome kod kupališta koji nema čovjeka da ga odnese… „Isus dolazi čovjeku u potrebi da bi mu dao ono što mu treba. Bilo u duhovnom, bilo u tjelesnom smislu. Dakle, ključni korak, nakon oslobađanja od onog ja znam jest reći istinu, odnosno živjeti u istini o samome sebi“, istaknula je nadalje s. Silvana.

Odgovornost je idući korak na putu obraćenja koji je s. Silvana predstavila primjerom žene zatečene u preljubu koju su farizeji nakanili kamenovati. Nakon što su svi otišli Isus joj govori kako ju ni on ne osuđuje.

„I ovo je ključno: 'Idi i od sada nemoj više griješiti.' Isus poziva na odgovornost. Od sada si odgovorna za svoj život i odgovorna si za dar oproštenja i novog rođenja koji si dobila“, rekla je s. Silvana.

I na kraju, kroz primjer Marije Magdalene, s. Silvana je kao posljednju etapu na putu obraćenja navela promjenu pogleda - pogled koji se mijenja u susretu s Isusom Kristom. Nakon Isusove muke i njegove smrti, Marija Magdalena dolazi na grob prvog dana u tjednu još za mraka, što označava da je proživljavala svoju tamnu noć duše. Došla je do Isusovog groba, pronašla ga praznog i ostala zagledana u njega, razgovarala s anđelima koji su je pitali koga traži, a onda se u jednom trenutku okrenula. Kako je protumačila s. Silvana, Marija Magdalena svoja leđa okrenula je grobu, smrti, kraju, praznini, beznađu, nevjeri. U prijevodu s hebrejskog značilo bi da se obratila - dakle, ne samo da se fizički okrenula nego se obratila, promijenila je svoj pogled. I tek kad se okrenula, vidi ispred sebe uskrslog Isusa.

„Magdalena mijenja svoj pogled, gleda sada Uskrsloga, okrenula je leđa grobu, smrti, plaču, zatvorenosti i krizi te naviješta Uskrsloga učenicima i Uskrsloga susreće na putu prema braći i sestrama“, poručila je s. Silvana.

Na kraju je s. Silvana okupljene pozvala na promišljanje i djelovanje u svome životu po primjeru spomenutih osoba.

„S ovim putovanjem kroz pustinju i kroz Ivanovo evanđelje želim i vama i sebi da, u pustinji svoga vlastitog srca, ovog Božića se Bog doista može utjeloviti i da i nas svakoga ponaosob u svome sinu iznova i zagrli i poljubi“, zaključila je.

Program duhovne obnove nastavljen je molitvom Gospine krunice, svetom misom i zaključen euharistijskim klanjanjem.

Snimka nagovora ove duhovne obnove uskoro će biti dostupna i na You Tube kanalu Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu.
 

---