TRNOVEC, 13. 3. 2026.

---

Korizmena duhovna obnova za obitelji osoba s invaliditetom u organizaciji povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije održana je u petak, 13. ožujka, u Župi Majke Božje Snježne u Trnovcu. Povjerenstvo već nekoliko godina organizira duhovne obnove za obitelji osoba s invaliditetom, s ciljem jačanja njihove vjere i zajedništva, a ove je godine poticaj za susret došao je i od Pododbora za osobe s invaliditetom pri Vijeću za laike Hrvatske biskupske konferencije, koji u svom djelovanju nastoji promicati veću uključenost osoba s invaliditetom u život Crkve.

Okupljene osobe s invaliditetom i njihove obitelji dočekao je i pozdravio povjerenik vlč. Leonardo Šardi koji je nakon uvodnih informacija o tijeku duhovne obnove održao prigodan duhovni nagovor na temu Tabor i Getsemani u našim životima.

Uvodno je vlč. Šardi podsjetio kako korizma pred vjernike stavlja dvije životne stvarnosti: žalost križa i radost uskrsnuća. „Korizma je vrijeme pokore i razmišljanja o Kristovoj muci, ali nas istodobno vodi prema Uskrsu u kojem prevladava život i radost“, rekao je, naglasivši da se ta dinamika žalosti i nade odražava i u svakodnevnom životu vjernika. „To što ispovijedamo vjeru ne pošteđuje nas križa, ali to što vjerujemo, daje tom istom križu smisao.“

Polazeći od evanđeoskog događaja Isusova preobraženja na gori Tabor, rekao je da je svaki čovjek jedinstven i dragocjen u Božjim očima te da Bog za svakoga ima plan spasenja. Taj se plan, naglasio je, ostvaruje samo uz ljudsku suradnju i slobodan pristanak. „Božja volja ostvaruje se uz našu suradnju, uz naš pristanak da s Bogom od ove svoje situacije učinimo najbolje i spasimo svoju dušu“, poručio je, upozorivši da Boga ne treba okrivljavati za životne poteškoće, nego u njima tražiti put zajedništva s Njim.

Govoreći posebno o iskustvu osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, vlč. Šardi je istaknuo da život često uključuje različite napore, fizičke i duhovne, ali da upravo u njima može rasti svetost. „Iz poziva na svetost nitko nije isključen“, naglasio je, podsjetivši na svece koji su i sami živjeli s invaliditetom ili teškim bolestima.

Središte kršćanskog života, prema njegovim riječima, jest susret s Kristom koji preobražava srce. U događaju preobraženja apostoli su mogli naslutiti ljepotu uskrsnuća i zajedništva s Bogom. „Dobro nam je ovdje biti“, citirao je riječi apostola Petra, tumačeći da čovjek upravo u Božjoj prisutnosti pronalazi pravi mir i snagu.

No vjernički život ne sastoji se samo od trenutaka svjetla. Uz iskustvo Tabora dolaze i trenutci tame, poput Isusove molitve u Getsemanskom vrtu. „Dogodit će se i trenuci tame, tuge, praznine. Zato, vjeru opet ne smijemo svoditi samo na osjećaj već ju trebamo živjeti i onda kad će postati teško. A što onda činiti? Slušati riječi Isusa Krista i u tim trenucima. Da, bit će ih teže provoditi u djelo onda kad nastupi praznina. Ali, onaj tko sluša riječi i tada, bit će pun milosti Božje i pronaći će snagu učiniti korak dalje. Dok ponovno ne nastupi neki trenutak svjetla, ohrabrenja i utjehe. A Gospodin će ga sigurno dati.“ upozorio je vlč. Šardi.

Zaključno je pozvao okupljene da u korizmi prepoznaju vlastite „Tabore“ i „Getsemanije“, trenutke Božje blizine, ali i trenutke kušnje, te da u svemu ostanu povezani s Kristom i zajednicom vjernika. „Na našim križnim putevima nismo sami nego zajedno s Isusom i našim suputnicima nosimo križ koji nas vodi do konačne pobjede, do Uskrsa.“

Vlč. Šardi nakon svog nagovora najavio je kratko svjedočanstvo vjere gospođe Marije Kotarski, nastavnice španjolskog i talijanskog jezika, osobe s invaliditetom, koja je sastavila razmatranja Križnog puta koja su okupljeni vjernici razmatrali nakon njezina svjedočanstva.

Sudionicima duhovne obnove gospođa Kotarski govorila je o osobnom iskustvu vjere i nadahnuću za križni put koji je napisala, naglasivši kako joj je upravo razmatranje Kristove muke pomoglo razumjeti smisao životnih patnji.

Istaknula je da joj je korizma posebno snažno razdoblje u kojem vjernik može otkriti dublji smisao vlastitog života. „Smatram da nijedno razdoblje u našim životima ne pokazuje da sve ima smisla koliko razdoblje korizme i križnog puta“, rekla je, naglašavajući da je Krist svojom patnjom dao smisao svemu što čovjek proživljava.

Posebno ju je dotaknula scena Isusove molitve u Getsemanskom vrtu, u kojoj se očituje njegova ljudska krhkost. „Boji se onoga što ga čeka… toliko se boji da se znoji krvlju“, rekla je, dodajući da nam ta scena „Želi reći da sve: strah, stres, udarci i neizvjesnost, apsolutno ima smisla.“

Govoreći o križnom putu koji je napisala, istaknula je da joj je nadahnuće došlo na jedan Veliki petak te da je njime željela osvijestiti kako se u Kristovoj muci mogu prepoznati i iskustva današnjeg čovjeka. Posebno je naglasila trenutak kada Isusu u nošenju križa pomaže Šimun Cirenac, ističući kako taj prizor govori o ljudskoj ovisnosti jednih o drugima. „Isus je u jednom trenutku bio toliko nemoćan da je trebao pomoć drugog čovjeka da bi došao do Golgote“, rekla je, dodajući da je ljudima često teško prihvatiti vlastitu krhkost i potrebu za pomoći.

Svoje svjedočanstvo zaključila je osobnim razlogom vjere: „Vjerujem upravo zato što mi je Bog, kroz moj vlastiti život i kroz susrete s ljudima, pokazao da na sve ima odgovor. I da kad si s njim, sve dobiva smisao.“ Upravo tu poruku, da svaka životna situacija, pa i ona teška, ima smisao u Božjem planu, poželjela je prenijeti posebno osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima.

Uz priliku za sakrament pomirenja sudionici duhovne obnove kojima su se pridružili i župljani Župe Gospe Snježne iz Trnovca izmolili su Križni put u kojem su osobe s invaliditetom aktivno sudjelovale čitajući postaje križnoga puta te držeći križ i noseći svijeće.

Po završetku križnoga puta varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je sveto misno slavlje. Koncelebrirali su vlč. Leonardo Šardi i župnik domaćin vlč. Hrvoje Damiš koji je prije misnog slavlja svima uputio riječi pozdrava i dobrodošlice.

U homiliji je biskup Radoš istaknuo kako korizmeni petak vjernike posebno usmjerava na razmatranje Kristove muke, ali prije svega na ljubav koja se očitovala u njegovoj žrtvi. „Više nego što gledamo na muku i smrt, gledamo na Isusovu ljubav koja se pokazala na Veliki petak Neprikosnovenu, savršenu i potpunu ljubav koju Bog ima prema nama ljudima“, rekao je.

Polazeći od evanđeoskog susreta Isusa i pismoznanca, koji pita koja je najveća zapovijed u Zakonu, biskup je podsjetio da su židovski učitelji govorili o čak 613 zapovijedi. Isus, međutim, ne odgovara nabrajanjem zabrana, nego usmjerava na pozitivan odnos prema Bogu ističući da je srce zakona zapovijed ljubavi: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom snagom svojom.“

Ta zapovijed, naglasio je, ne može se odvojiti od druge: ljubavi prema bližnjemu. „To je jedinstvena zapovijed. Ne može biti jedna bez druge“, rekao je biskup, podsjećajući na riječi svetog Ivana apostola da onaj tko tvrdi da ljubi Boga, a ne ljubi brata kojega vidi, ne govori istinu.

Posebno je istaknuo kako je Krist na križu pokazao koliko je velika Božja ljubav prema svakom čovjeku. „Bog nas ljubi više nego sebe i to nam pokazuje kada umire na križu, kada je za svakoga od nas, pojedinačno i zajedno, dao samoga sebe“.

Govoreći o euharistiji, biskup je istaknuo da se upravo u njoj vjernici uvijek iznova susreću s tom ljubavlju. „U sakramentu euharistije slavimo Božju ljubav, muku koja je muka iz ljubavi. Savršeno je i potpuno ljubio svoga Oca i savršeno je ljubio nas ljude. Nije to dvoje odvajao, nego je sve stavio na križu. Ljubio nas je tako da je pošao u ponor smrti, u grob, da prođe kroz onaj strah kroz koji prolazi čovjek, ono odvajanje od tijela, od života. I da bi ušao ponovo u život i susreo nas. I ne samo da nas susretne, nego da za nas on bude hrana, popudbina na putu. Da se hranimo njegovim Tijelom, njegovom Krvlju, (16:49) da se hranimo njegovom ljubavi. Što nam može više dati? Daje nam svega sebe i to će nam i danas dati“, rekao je, biskup ukazujući na sakramenat Euharistije koji slavimo.

Zaključujući homiliju, biskup je naglasio da se prava sreća nalazi upravo u ljubavi koja dolazi od Boga. „Onaj tko je iskusio ljubav i tko ljubi, sretan je. Tamo gdje nema ljubavi, nema ni sreće“, poručio je, potičući vjernike da se hrane Kristovom ljubavlju kako bi mogli ljubiti Boga „svim srcem, svim umom i svom snagom“.

Na kraju svete mise vlč. Šardi je uputio riječi zahvale domaćinima u župi Trnovec, svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi i realizaciji ove duhovne obnove, svima koji su se odazvali te biskupu Radošu što je predslavio svetu misu. Na kraju je najavio i Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati 19. i 20. rujna u Osijeku i Aljmašu. Susret će biti završnica trogodišnjeg pastoralnog ciklusa posvećenog obiteljima osoba s invaliditetom, a upravo će osobe s invaliditetom i njihove obitelji ove godine imati posebno mjesto u programu. Vlč. Šardi izrazio je nadu da će se kroz ovakve susrete obitelji potaknuti na zajedničko hodočašće i sudjelovanje u tom važnom crkvenom događaju.

Nakon svete mise nastavljeno je druženje osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u župnoj dvorani.

---