Adventsko-božićna duhovna obnova svećenika Varaždinske biskupije, održana u ponedjeljak 28. studenoga u Varaždinu, bio je posljednji ovogodišnji susret svećenika mjesne Crkve i onih koji djeluju na njezinu području.

U dvorani Biskupskog ordinarijata okupilo se više od stotinu svećenika na čelu s varaždinskim biskupom mons. Josipom Mrzljakom koji je pozdravio sve nazočne i gosta predavača, zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića, koji je izlagao o temi "Praktikum dušobrižničkog razgovora (uloga komunikacije u pastoralnom radu)".

Uvodno je nadbiskup Puljić govorio o čovjeku kao biću komunikacije te o dijalogu kao razgovoru između dviju ili više osoba u kojem se izmjenjuju ili priopćavaju misli, uvjerenja, stavovi, pogledi i čuvstva. Pritom je postavio neka temeljna pitanja poput: Zašto ljudi uopće razgovaraju? Zašto se često ne razumiju ili se krivo razumiju? Zašto nerado mijenjaju uhodano ponašanje? Stoji li činjenica da je stavove teško promijeniti?... Govoreći o stavovima, istaknuo je da oni teže prema petrifikaciji te na taj način postaju otporniji pokušajima mijenjanja i modificiranja. Tomu pogoduju selektivnost percepcije svijeta i događaja, zatim selektivno pamćenje, i to onog što je u skladu s već postojećim stavovima, te izbor situacija koje nam pogoduju, a izbjegavanje onih koje mogu dovesti u susret s činjenicama suprotnih stavova i uvjerenja. Osim petrifikacije stavova, ljudi se u stanjima stresa, napetosti i frustracija često služe oblicima ponašanja - obrambenim mehanizmima, a svi oni uključuju u manjoj ili većoj mjeri neki oblik samozavaravanja. To su mehanizmi napada, npr. na verbalnom planu, zatim projekcije ili pripisivanja mana drugima, racionalizacije, odnosno opravdavanja, te kompenzacije, koja čak mijenja ciljeve u one koji se mogu postići. Također se osvrnuo na proces "pranja mozga", upozorivši da mnogo čimbenika čovjeku ugrožava slobodu izbora. Stoga je upitao koliko je čovjek podložan manipulaciji i u stanju "opranog mozga" sposoban voditi iskreni dijalog. Zbog svega toga potrebno je buditi svijest i odgajati za dijalog i komunikaciju, naglasio je predavač, dodavši da to nije lako ni jednostavno, jer zahvaća cijelog čovjeka, njegove misli, čuvstva, stavove i uvjerenja.

Osvrnuo se pritom na mišljenja stručnjaka o tim temama, koji su isticali kako u svezi s međuljudskim odnosima i pružanjem pomoći drugim ljudima postoje samo "dvije skupine ljudi: oni koji pomažu i stimuliraju rast i onih koji to odmažu i blokiraju". Oni koji pomažu, razumiju i cijene druge, te se pozitivno odnose prema njima. No, mnogi upravo iz "dobre nakane" i iz zaštitničkog ponašanja u stvari blokiraju njihov rast i čine ih neiskusnima pred životnom stvarnošću. Stoga oni koji djeluju i pomažu trebaju imati odgovarajuće odlike, a to je tzv. "trostruki stav" koji je potreban za razgovor, a prepoznaje se u empatiji pomoću koje se uživi u situaciju drugoga, poštovanju drugoga i njegove vrijednosti, te autentičnosti, odnosno iskrenosti koja vodi istinskoj komunikaciji bez koje se događa dijalog s glumom i bez dubine. Dijalog je "susret dviju duša", on nije samo razgovor, a još manje rasprava ili dokazivanje, poručio je mons. Puljić dodavši da je dijalog profinjena ravnoteža govorenja drugome i slušanja drugoga. Dijalog je stoga hrana komunikacije koja raste pomoću dobrog dijaloga. Najbolji put stvaranja zajedništva, komunikacije i dijaloga odvija se na kolosijeku razumijevanja, shvaćanja i prihvaćanja drugih. Abeceda razgovora i istinske komunikacije prepoznatljiva je u tomu koliko smo kadri drugoga saslušati i znamo li reći nešto o sebi, naglasio je predavač. Podsjetio je kako je slušanje drugoga važnije i mudrije odgojno sredstvo od mnogoga govorenja, ali i upozorio da slušati znači udisati, a govoriti izdisati. "Tko samo sluša, u opasnosti je da se prenapuni. A tko samo govori, u opasnosti je da se brzo isprazni", istaknuo je. Čovjek, pak, kao društveno biće upućen je na drugoga i potreban je drugoga u kojem će kroz razgovor postati "svoj". Za takav dijalog potrebni su iskrenost, uljudnost, hrabrost i spontanost, rekao je nadbiskup te pritom upozorio kako potiskivanje osjećaja može biti nezdravo, dok govoriti drukčije nego što osjećamo može biti nepošteno i neiskreno. Koliko samo svađa, prepirki i nerazumijevanja nastaje upravo zbog toga što smo neiskreni jedni prema drugima ili jer naše izlaganje činimo povišenim tonom, primijetio je predavač te poručio kako vođenje dobrog dijaloga nije vrlina koju se dobiva rađanjem, nego umijeće koje se stječe svakodnevnim radom i nastojanjem oko boljeg shvaćanja vlastitih osjećaja i boljeg razumijevanja drugih.

Dobro komunicirati ne znači biti spontan i pričati bez veze, nego puno više: reći ono što nam na srcu leži, kao i ono što je važno za odnos s drugima. I pronaći takav ton razgovora da nas drugi može pratiti, prihvatiti i shvatiti, rekao je nadbiskup naglasivši da vođenje iskrenog dijaloga na dvosmjernoj ulici govora i slušanja obogaćuje, odgaja i obrazuje. Uočiti što je rečeno, razumjeti što je skriveno, prihvatiti što je ponuđeno, te pritom ne iskrivljivati stvari i ne suditi, već s poštovanjem i voljom drugom izreći iskrenu "dobrodošlicu", dobar je znak i početak korisne komunikacije, zaključio je predavač kazavši kako o svemu ovome trebaju promišljati upravo svećenici koji bi u svom dušobrižničkom radu trebali biti svojevrsni stručnjaci u komunikaciji. Zaželio im je stoga da budu svjesni delikatnosti, važnosti i potrebe da budu stručnjaci u komunikaciji.

Nakon ispita savjesti i prigode za sakrament ispovijedi svećenici su proslavili svetu misu u varaždinskoj katedrali koju je u zajedništvu s biskupom domaćinom predvodio nadbiskup Puljić. Pozdravljajući okupljene, mons. Puljić rekao je da i prezbiterij ove mjesne Crkve sveto vrijeme došašća započinje duhovnom pripravom i obnovom kako bi obnovljeni mogli pomagati drugima da se priprave za božićno vrijeme. U propovijedi je nadbiskup istaknuo važnost darova pravde, mira i jedinstva za život kršćanina i život Crkve, te potrebe da se bude svjestan kako čovjek zbog svojih slabosti i grijeha nije dostojan tih darova, ali Božjom milošću prima ih zahvaljujući svojoj poniznosti, odnosu prema bližnjem u ljubavi i dobroti, te vjeri u Boga. Govoreći o tome što je to dostojnost, a što nedostojnost, o čemu bi svaki kršćanin trebao promišljati u svojoj poniznosti, nadbiskup Puljić istaknuo je kako bi se odgovor na to pitanje mogao sažeti u riječima da se "sa svetim stvarima sveto postupa".

Jasminka Bakoš-Kocijan