HAMILTON, 16. 8. 2009.

Hrvatska župa Sv. Križa iz Hamiltona organizirala je drugi posjet indijanskim duhovnim središtima na Manitoulin otoku i Sjevernom Ontariju. U svojim su ih duhovnim središtima dočekali i sa svojim duhovnim bogatstvom upoznali domoroci sa svojim duhovnim pastirima, ocima isusovcima.

Hrvati hrvatske župe Sv. Križa u Hamiltonu i susjednih župa u Wellandu, Mississaugi i Torontu, hodočastili su 11. i 12. kolovoza u Hrvatima malo poznata indijanska duhovna središta Sjevernog Ontarija - na Manitoulin otoku te sjeverno od jezera Huron. Autobus s 56 hodočasnika (20 ih je ostalo jer nije bilo dovoljno za drugi autobus) stigao je najprije u Sudbury u hrvatsku crkvu sv. Marka. Budući da nema hrvatskog svećenika, dočekala ih je Vera Bobešić i otvorila župno središte. Nakon molitve i razgledavanja crkve putnici su se u župnoj dvorani osvježili kavom i objedovali. U rano popodne nastavili su na jug prema Manitoulin otoku do duhovnog središta za indijance Annishinabe, kojeg vode isusovci - prvi pastiri indijanaca, poznati još od vremena kanadskih mučenika o. Izaka Joguesa i dr. u 16. stoljeću. Dočekao ih je o. Mike sa suradnicima indijancima. Nakon upoznavanja s centrom, u kojem se za domoroce održavaju susreti i tečajevi, u središnjoj kapeli hodočasnici su slavili misu koju je predvodio biskup iz Ugande mons. Charles Wamika, također hodočasnik, te mladomisnik vlč. Ivan Rak i organizator hodočašća hamiltonski župnik vlč. Marijan Mihoković, obojica svećenici Varaždinske biskupije. Biskup je zahvalio Hrvatima koji su ga uzeli sa sobom, a hamiltonski župnik je u nagovoru istaknuo kako je dragocjeno znati nešto o duhovnom bogatstvu naroda koji na ovom tlu živi dulje od bijelaca. Za taj je narod karakteristična poslušnost Velikom Duhu Božjemu kojeg prepoznaju na svakom koraku u svakom trenutku života, te duboko poštovanje prema prirodi i "majci zemlji" - vidljivo i u njihovoj sakralnoj arhitekturi: kapelice su jednim dijelom ispod površine tla.

Kasno popodne putovanje je nastavljeno na Zapad do hotela u Elliot Lakeu, gradu prekrasne zelene prirode i rudnika urana. Rudnici su zatvoreni, grad je očišćen, te je to sada rekreativni centar na jezeru, okružen šumovitim brežuljcima, i poznat kao jeftinije boravište za osobe željne mira u jesen života.

Drugog dana prije deset sati hodočasnici su stigli do najdalje točke puta, u indijanski Mississauga First Nation rezervat u Blind Riveru, u poznatu hodočasničku kapelu bl. Kateri Tekakwithe, indijanke koja je kao djevojka poginula s prvim kršćanima isusovcima i svojim sunarodnjacima iz plemena Mohawk. Poznata je po imenu "Ljiljan Mohawka", a na slici se prepoznaje po drvenom križiću u ruci. Budući da je o. Jim bio na sprovodu, hodočasnike je dočekala indijanka iz pastoralnog vijeća Ruth Bobiwash sa svojim suradnicima. Nakon međusobnih upoznavanja, hodočasnici su otpjevali hrvatsku marijansku pjesmu i izmolili desetku krunice, potom je uz glazbeni instrument jedna od indijanki na ojimbwe jeziku otpjevala pjesmu dobrodošlice. Ruth je zahvalila za hrvatsku pjesmu i molitvu, te pohvalila Hrvate što i u tuđini čuvaju svoj jezik, dok se oni sada u svojoj zemlji moraju boriti za svoj jezik, ponovno ga oživljavati i predavati mladima. Slijedilo je tumačenje glavne oltarske slike, djelo domoroca Blakea Debassige "The Path of Life - Staza života". U međuvremenu je na invalidskim kolicima stigao poglavica i skupina indijanaca različite dobi u svojim tradicionalnim nošnjama. Poglavica je objasnio nazive i značenja dijelova nošnji djece, odraslih i starih, muškaraca i žena. Nakon nekoliko pjesama, druženje uz ples nastavljeno je vani ispred kapele. Sve je pratio i s pojedinima razgovarao novinar lokalnog lista kojeg su domaćini pozvali da za njihove medije zabilježi ovaj susret. Tada su se i domaći i gosti prošetali do njihovog društvenog doma gdje su predstavnici njihove civilne vlasti. Tu su ih dočekali drugi predstavnici zajednice, ponudili topli obrok i osvježavajuća pića. Bili su tu i suveniri različitih vrsta, radovi njihovih umjetnika. Svi su gosti dobili značke njihova rezervata, a potom je slijedilo zajedničko fotografiranje i oproštaj uz obećanje da se opet vidimo dogodine.

Put je nastavljen do Mantoulin otoka, na kojem indijanci predstavljaju preko polovice stanovništva, do malog indijanskog mjesta M'Chigeeng; Europljani ga zovu West Bay. Hodočasnike je dočekao o. Jim s postarijim stalnim đakonom. O. Jim je upoznao nazočne s kratkim programom u toj, drugoj po starosti, indijanskoj crkvi na otoku koja je bila model za kapelu bl. Kateri. Đakon je objasnio obred s dimom iz svete posude u kojoj su bila 4 temeljna elementa prirode. Zatim je uz prigodnu molitvu slijedio obred s dimom nad svakim nazočnim hodočasnikom. Zajedničkom molitvom završen je ovaj susret. Hodočasnici su nastavili put do najjužnije točke Manitoulin otoka, South Baymotha, do trajektnog pristaništa. Jednosatno vrijeme do polaska trajekta iskorišteno je za prismok i biranje suvenira. Oko 6 su putnici bili u autobusu i ušli u trajekt, a onda se razmiljeli po brodu u dvosatnoj vožnji preko tjesnaca između Georgian Baya i jezera Huron do Tobermorrya, najsjevernije točke Bruce poluotoka. Vedri dan na jezeru sa suncem na zalasku, vožnju vodenim putem kojim i hrvatski prekooceanski brodovi plove do sredine američkog kontinenta, zabilježili su brojni hodočasnički aparati. Mnogima od njih bio je to prvi susret s duhovnošću i kulturom indijanaca, ali i prvo putovanje brodom preko beskrajnih jezerskih prostranstava.

Bilo je to drugo hodočašće ove vrste od istog organizatora. Do prvog hodočašća je došlo prije 6 godina na prijedlog Berislava i Marije Fabek, obitelji koja je ranije pripadala hrvatskoj župi u Hamiltonu, a sada žive u Elliot Lakeu. Oni su prošli taj put na svom hodočašću jubilarne 2000. godine. U ovom hodočasničkom projektu Hrvatske župe u Hamiltonu sudjelovao je i Hrvatski radio program iz Toronta "Zvuci Hrvatske" kojeg vode urednici Ivica i Carmen Lončarić. Zdužno su oglašavali hodočašće pa je cijeli projekt izišao iz okvira jedne župe. S hodočasnicima je uz župnika organizatora putovao pomoćni biskup Torora u Ugandi, mons. Charles Wamika, koji se taj tjedan našao na kratkom odmoru u hrvatskoj župi u Hamiltonu, te vlč. Ivan Rak iz Varaždinske biskupije koji je kao mladomisnik mjesec dana pastoralno pomagao u Hamiltonu.

Istaknimo na kraju - naši domaćini ne vole da ih se zove indijancima jer nemaju nikakve veze s Indijom. Oni su First Nation /Prvi narod/ ili Native people /domoroci/; potom se dijele u različite etničke skupine i plemena poput Mohawka, Irokeza i sl..

(mgm)

Photo Pinklec

U crkvi sv. Marka u Sudbury
Biskup Wamika pričešćuje u Anishinabe centru u Anderson Lakeu
Za uspomenu iz Anishinabe centra
Skupina indijanaca ispred oltarne slike u kapeli bl. Kateri u Blind Riveru
Zajednička fotografija na rezervatu u Blind Riveru
Biskup i mladomisnik blagoslivljaju nazočne
Obred s dimom u crkvi u M'Chigeengu
Fotografiranje s afričkim biskupom na trajektu

Biskup iz Ugande boravio u hrvatskoj župi u Hamiltonu

Na preporuku afričkog misionara o. Andrije Obela iz nadbiskupije Tororo u Ugandi, u Hrvatskoj župi sv. Križa u Hamiltonu boravio je pomoćni biskup te nadbiskupije mons. Charles Wamika. Prema programu Hamiltonske biskupije, u koji je uključena i hrvatska župa, svake godine jedne nedjelje za ljetnih mjeseci gostuje i propovijeda misionar ili misionarka iz neke od misijskih zemalja a na tim se misama sabiru milodari za tu misijsku zajednicu. Tako je prije dvije godine misionar Andrija Obel boravio u Hamiltonu u sv. Križu; koji se opet između dviju nedjelja propovijedanja u različitim župama Ontarija opet vratio u Hamilton. Slično je bilo i s misionarem Eduardom Barrerom iz Guatemale.
Biskup Wamika u župi je boravio od 10. do 15. kolovoza. Na svetkovinu Velike Gospe predvodio je koncelebriranu misu u hrvatskoj crkvi. U propovijedi se posebno osvrnuo na važnost i ulogu svećeništva, polazeći od Svećeničke godine, izrazio svoju radost i zahvalnost što je proveo pet dana u društvu župnika koji je prošao 30 godina svećeništva i mladomisnika na kome se ulje još nije osušilo. Zahvalio je na srdačnom gostoprimstvu župljana, posebno onima koje je posjetio i s kojima je putovao na hodočašće. Darovi župljana sabrani su na misi za njegovu biskupiju za školovanje budućih svećenika kojima to roditelji ne mogu omogućiti, a zvanja ne nedostaje u toj biskupiji.
Poslije mise posadio je novo spomen drvce u vrtu ispred župne rezidencije, gdje se već nalaze spomen obilježja drugih gostiju. Spomen pločicu uz posađeno drvce pripremio je župljanin Joe Palisak. Poslije objeda župnik je gosta odvezao u Paris župniku Michaelu Bennettu, koji je u prvim godinama hrvatske župe u Hamiltonu bio kapelan pok. Stjepanu Šprajcu, prvom župniku sv. Križa. Istu večer i sljedeći dan biskup je propovijedao u njihovoj crkvi kao misionar, skupljajući darove vjernika a zatim se vratio u Afriku.