PRELOG, 5. 11. 2026.

---

Drugi susret kantora, zborovođa i orguljaša Preloškoga dekanata, u zajedničkoj organizaciji Župe sv. Jakoba apostola starijega u Prelogu i Župe sv. Jurja mučenika u Svetom Jurju u Trnju, održan je četvrtak, 5. studenoga 2026. u Pastoralnom centru bl. Alojzija Stepinca u Prelogu. 

Susret su vodili mo. Višeslav Jaklin, voditelj Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije, i mo. Mislav Lucić, suradnik Ureda. Ovogodišnja tema „Na službu oltaru, a ne pozornici” bila je posvećena liturgijskom poslanju crkvenih glazbenika i njihovoj odgovornosti za glazbeno oblikovanje bogoslužja.

Na početku susreta okupljene su pozdravili vlč. Kristijan Kuhar, preloški župnik te vlč. Silvio Košćak, župnik Župe Svetoga Jurja u Trnju, na čiji je poticaj prošle godine, u okviru župne Godine mostova, organiziran prvi ovakav susret u Svetom Jurju u Trnju. 

Vlč. Košćak izrazio je zadovoljstvo što je tadašnja inicijativa, pokrenuta sa željom povezivanja crkvenih glazbenika dekanata, prerasla u zajedničko djelo dviju župa. Zahvaljujući okupljenima za njihov predani, često neprimjetan rad, podsjetio je na misao svetoga Benedikta iz njegova Pravila: „Neka nam um bude u skladu s glasom” (RB 19,7). Istaknuo je kako te riječi upućuju na duboku povezanost liturgijskoga pjevanja i molitve, u kojoj otpjevana riječ treba postupno oblikovati i čovjekovo srce.

U središtu izlaganja mo Jaklina i mo Lucića bilo je pitanje odnosa glazbene izvrsnosti i liturgijskoga služenja. Polazeći od crkvenih dokumenata i vlastitoga iskustva, voditelji su naglasili kako umjetnička vrijednost, ljepota izvedbe i osobni glazbeni ukus nisu jedini kriteriji za izbor glazbe u bogoslužju. Liturgija ima vlastitu narav, strukturu i svrhu, a glazba je pozvana služiti njezinu sadržaju. Pritom je istaknuto kako glazbena kvaliteta nije suprotstavljena liturgijskom poslanju, već upravo u služenju slavljenju Boga i posvećenju vjernika pronalazi svoj najdublji smisao.

Osobito je zanimljivo bilo promišljanje o unutarnjem iskustvu crkvenoga glazbenika. Orguljaši, zborovođe i kantori tijekom mise često su istodobno zaokupljeni notama, ravnanjem zbora, pripremom sljedeće pjesme i praćenjem liturgijskih obreda, zbog čega im može biti teško sačuvati osobnu molitvenu sabranost. Voditelji su i iz vlastitoga iskustva progovorili o toj napetosti između odgovornosti za glazbenu izvedbu i želje za dubljim sudjelovanjem u euharistijskom slavlju. Istaknuto je kako se i sam trud, sa svim zahtjevima i odricanjima koje služba donosi, može razumjeti kao osobni dar Bogu. Ipak, potrebno je uvijek iznova obnavljati svijest da središte liturgije nije glazbenik, zbor ili orgulje, već Kristovo otajstvo koje se slavi na oltaru.

U nastavku je pozornost posvećena razvoju crkvene glazbe i njezinu mjestu u crkvenim dokumentima. Spomenuti su papa Grgur Veliki, čije se ime tradicionalno povezuje s gregorijanskim pjevanjem, te papa Pio X., koji je osobito naglašavao svetost i umjetničku kvalitetu liturgijske glazbe, vrijednost gregorijanskoga korala i klasične polifonije te potrebu očuvanja bogoslužja od neprimjerenih kazališnih utjecaja. Govorilo se i o liturgijskoj obnovi Drugoga vatikanskog sabora, osobito o važnosti djelatnoga sudjelovanja vjernika. Pritom je naglašeno kako takvo sudjelovanje ne podrazumijeva neprestano zajedničko pjevanje, jer i pozorno slušanje te molitvena tišina imaju svoje mjesto u liturgiji.

Posebna pozornost posvećena je izboru pjesama za pojedine dijelove misnoga slavlja. Voditelji su upozorili na razliku između duhovne i liturgijske glazbe, istaknuvši kako svaka pjesma duhovnoga sadržaja, neovisno o njezinoj ljepoti ili popularnosti, nije nužno prikladna za izvođenje tijekom mise. Pri odabiru pjesama potrebno je voditi računa o njihovu tekstu, liturgijskom vremenu i mjestu unutar slavlja. Tako ulazna pjesma ima vlastitu ulogu u početku bogoslužja, dok otpjevni psalam nije proizvoljan glazbeni dodatak, već sastavni dio liturgije riječi, povezan s biblijskim čitanjima određenoga dana. Jednako tako, poklik prije Evanđelja ima svoj predviđeni redak, a stalni dijelovi mise, poput Slave i Jaganjče Božji, vlastite tekstove koji se ne mogu proizvoljno zamjenjivati drugim pjesmama.

Na primjerima iz župne prakse govorilo se i o ustaljenim običajima koji, premda duboko ukorijenjeni u životu vjernika, nisu uvijek u potpunosti usklađeni s liturgijskim propisima. Među njima je spomenuto zamjenjivanje otpjevnoga psalma drugim prigodnim pjesmama, osobito tijekom božićnoga vremena, kao i uporaba pučkih popjevaka umjesto pojedinih stalnih dijelova mise. Pritom je istaknuta vrijednost bogate hrvatske pučke crkvene pjesme, koja već stoljećima čuva i prenosi vjeru naroda, ali i potreba razlikovanja njezina duhovnoga bogatstva od liturgijske prikladnosti pojedinoga teksta. Naglašeno je kako se dugogodišnje navike ne mogu uspješno mijenjati naglim odlukama, bez prethodnoga objašnjenja i razumijevanja vjernika. Trajni pomaci zahtijevaju strpljenje, postupnu pouku i zajedničko nastojanje, pri čemu i sami crkveni glazbenici imaju važnu odgojnu ulogu.

U tom je kontekstu istaknuta potreba trajne izobrazbe kantora, zborovođa i orguljaša, neovisno o tome jesu li profesionalno glazbeno obrazovani ili su svoje znanje stekli dugogodišnjom praksom. Uz poznavanje glazbene literature, sudionici su potaknuti na upoznavanje s temeljnim crkvenim dokumentima, osobito konstitucijom o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, Općom uredbom Rimskoga misala te uputom Musicam sacram. Ti dokumenti pružaju pouzdane kriterije za razumijevanje glazbene službe i pomažu razlikovati liturgijski utemeljenu praksu od osobnih sklonosti i ustaljenih lokalnih navika. Posebno je naglašena i nezamjenjiva važnost suradnje crkvenih glazbenika sa župnicima, bez čije je potpore i međusobnoga povjerenja teško ostvariti trajnije pomake u liturgijskom životu župnih zajednica.

Uz stručno izlaganje, susret je pružio priliku za neposredan razgovor, razmjenu iskustava i međusobno ohrabrenje. Upravo se u tome očituje posebna vrijednost ovakvih okupljanja: omogućuju da se pitanja liturgijske glazbe ne promatraju samo iz perspektive pojedine župe, već u ozračju međusobne suradnje i zajedničke odgovornosti za bogoslužni život mjesne Crkve.

Ured za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije dao je dragocjen doprinos ovogodišnjem susretu, na čemu su organizatori zahvalili njegovu voditelju, mo.  Jaklinu, i suradniku, mo. Luciću. Zahvalnost je upućena i svim sudionicima na odazivu te preloškoj župnoj zajednici na gostoprimstvu. 

Nastavkom prošlogodišnje inicijative potvrđena je želja da susreti kantora, zborovođa i orguljaša Preloškoga dekanata postanu trajna prilika za njihovu formaciju, povezivanje i zajedničku brigu za ljepotu i dostojanstvo liturgijskih slavlja.

---