VARAŽDIN, 28. 1. 2026.

---

Drugog dana Velike devetnice sv. Josipu u varaždinskoj župi sv. Josipa na Banfici, u srijedu 28. siječnja svetu je misu predvodio don Mladen Delić, odgojitelj salezijanskih kandidata u Salezijanskoj odgojno-pastoralnoj zajednici u zagrebačkom Podsusedu. Ujedno je ovo bio i prvi dan trodnevne priprave za blagdan svetog Ivana Bosca koji će salezijanske zajednice proslaviti u subotu 31. siječnja, a po prvi puta i u Varaždinskoj župi sv. Josipa u kojoj od jeseni 2025. godine djeluje salezijanska redovnička zajednica.

Na početku misnog slavlja sve je okupljene pozdravio župnik don Ivan Šibalić te predstavio vjernicima predvoditelja slavlja koji je doša u Varaždin sa skupinom mladića, kandidata za salezijansku družbu.

Don Mladen Delić u svojoj je homiliji povezao likove sv. Josipa i sv. Ivana Bosca te naglasio važnost žive vjere, pouzdanja u Boga i kršćanskog odgoja, osobito u obitelji i među mladima. Polazeći od slavlja devetnice sv. Josipu i početka trodnevnice sv. Ivanu Boscu, potaknuo je vjernike da u tim svecima prepoznaju sigurne duhovne uzore za svakodnevni život.

Govoreći o sv. Josipu, istaknuo je da je on uzor vjere, vjernosti i predanja Božjoj volji. Iako u Svetom pismu ne nalazimo nijednu njegovu izgovorenu riječ, njegov život snažno govori djelima. Opisao ga je kao tihog, ali čvrstog čovjeka koji je i u teškim i nejasnim životnim trenucima ostao poslušan Bogu. Vjernici su pozvani učiti od sv. Josipa kako ne klonuti u kušnjama, ne gubiti povjerenje kad je teško, nego ostati postojan u vjeri. Naglasio je da Bog nikada ne napušta one koji mu ostaju vjerni te da zagovor sv. Josipa snažno prati obitelji i bračni život.

Posebno je protumačio vrijednost šutnje i nutarnjeg duhovnog života. Josipova šutnja nije bila prazna, nego ispunjena vjerom i osluškivanjem Boga. I današnji vjernik treba stvarati prostor tišine i molitve kako bi hranio vjeru. Pravo bogatstvo, naglasio je, ne sastoji se u materijalnim dobrima, nego u tome da čovjek nosi Boga u svome srcu. Oni koji se u radostima i nevoljama oslanjaju na Boga doista su bogati ljudi.

Osvrnuo se i na dolazak salezijanske zajednice u Župu, ističući da je to poseban Božji dar i znak blagoslova. Svaka redovnička zajednica nosi poseban dar Duha Svetoga, a salezijanci donose karizmu sv. Ivana Bosca: blizinu mladima, odgoj prožet vjerom i radostan kršćanski duh. Pozvao je vjernike da otvore srce toj prisutnosti i dopuste da se po tom djelovanju obnavlja život Župe.

Predstavljajući sv. Ivana Bosca, opisao ga je kao neumornog odgojitelja i sveca mladih koji je svoj odgojni pristup temeljio na razumu, vjeri i ljubaznosti. Za njega odgoj nije bio samo prenošenje znanja i pravila, nego čin ljubavi i blizine. Često je ponavljao da nije dovoljno da mladi budu voljeni, nego moraju osjetiti da su voljeni. Don Mladen je istaknuo da je don Bosco snažno povezivao svetost i radost: bez radosti odgoj postaje teret, a vjera teško privlači mlade.

U središtu života sv. Ivana Bosca bila je euharistija, iz koje je crpio snagu za svoje djelovanje. Gajio je duboku pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji pod naslovom Pomoćnice kršćana te je širio tu pobožnost gradnjom svetišta i osnivanjem redovničkih zajednica. Molitva krunice imala je posebno mjesto u njegovu životu i radu.

Posebno je naglašena odgovornost roditelja i odgojitelja u prenošenju vjere. Don Bosco je snažno poticao da se djecu uči moliti i da se u obitelji njeguje zajednička molitva, osobito krunica. Zajednička molitva majke i djece ima veliku vrijednost pred Bogom. Odgojitelj i roditelj koji dijete nauči moliti i pouzdati se u Boga postigao je ono najvažnije.

Na kraju je propovjednik ohrabrio vjernike na zahvalnost i pouzdanje u Božju providnost, podsjećajući na brojna iskustva iz života sv. Ivana Bosca u kojima je Bog konkretno odgovarao na molitvu. Pozvao je sve da obnavljaju vjeru, češće podižu pogled prema nebu kao pravoj domovini te se utječu zagovoru sv. Josipa i sv. Ivana Bosca, osobito za mlade i za obitelji.

 

---