VARAŽDIN, 25. 2. 2026.

---

Vjernici i hodočasnici koji se za svetkovinu svetog Josipa pripremaju Velikom devetnicom, u srijedu 25. veljače ispunili su župnu crkvu sv. Josipa u Varaždinu te su pobožnošću sv. Josipu, slavljem svete mise i euharistijskim klanjanjem učinili šesti korak ususret proslavi zaštitnika Župe, obitelji i Crkve. Euharistijsko slavlje je predvodio i propovijedao don Mario Bobić, župnik Župe Marije Pomoćnice Kršćana u Splitu i ravnatelj tamošnje splitske salezijanske zajednice.

Don Mario Bobić u svojoj je homiliji polazeći od korizmenog konteksta i biblijskih čitanja govorio o važnosti svjedočanstva vjere te pozvao vjernike da preispitaju vlastite prioritete i vrate Boga u središte života naglasivši da je obraćenje prije svega „zaokret života prema Bogu kako bi naš život imao smisao i cilj“, a svjedočanstva iz Svetog pisma služe kao konkretni poticaji za takvu promjenu.

Propovjednik je podsjetio na stanovnike Ninive koji su, iako bogati i uspješni, poslušali poziv proroka Jone na obraćenje i promijenili život. Taj primjer, rekao je, pokazuje da ni materijalni uspjeh ni društveni status ne jamče ispravne prioritete. Isus u evanđelju uz Ninivljane spominje i primjer kraljice Juge koja je kada je upala u krizu s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu i pokloniti se njegovom Gospodinu.

Don Bobić upozorio je da suvremeni čovjek lako zamjenjuje Boga drugim stvarima te pozvao vjernike da naprave ispit savjesti već od prvog trenutka dana: „Kad otvorimo oči na što prvo pomislimo? Je li to zahvala Bogu i znak križa? Da se prekrižimo i time zapravo potvrdimo ono što jesmo, da smo njegova djeca. Ili je prvo što uzmemo u ruku mobitel?“

Nabrajajući konkretne primjere, upozorio je: „Jesu li to različite notifikacije, poruke? Jesu li to možda rezultati nekakvih liga koje su se igrale u noći, a čekam ih na kladionici da mi dođu? Jesu li to vijesti? Je li izbio treći svjetski rat, je li poskupjelo gorivo, kako stoji tržište dionica, kako mi stoji kripto? Sve su to nekakvi naši bogovi i naša božanstva koja smo stavili na prvo mjesto u našem danu.“

Naglasio je da problem nije u stvarima samima, nego u njihovu mjestu u srcu čovjeka: „Ako smo i mi kao Crkva krenuli ove korizme i imamo isti cilj, da nam Bog bude prvi i jedini, onda se svega drugoga u životu trebamo odreći i maknuti, odnosno da nam sve drugo bude na korist, a ne da nam bude cilj. Mobitel nije loš, ali mora biti na korist čovjeku, a ne da mu postane nešto što će mu oduzeti dušu. Prije se propovijedalo protiv televizije, računala i igrica, ali sve je to dobro, ako pomaže čovjeku. No, ako nam to postane božanstvo, ako nam u svakodnevici postane zanimacija o kojoj stalno razmišljamo, koju iščekujemo i kojoj se nadamo, onda treba biti jasno da naše srce više nije na miru, nije usmjereno na ono na što smo pozvani na krštenju, više nismo usmjereni prema spasenju, prema susretu s uskrslim Kristom.“ Kao ilustraciju naveo je pastoralni izazov koji je organizirao s krizmanicima. Natjecanje u smanjenju vremena provedenog na telefonu. Rezultati su, rekao je, bili poražavajući: „Jedan krizmanik bio je 11 sati i 49 minuta u jednom danu na mobitelu… U prosjeku je bilo iznad devet sati.“

U nastavku homilije don Bobić spomenuo je i svjedočanstvo vjere salezijanskih svetaca kojih se salezijanska obitelj spominje 25. veljače mučenika Luigi Versiglia i Callisto Caravaria, salezijanskih misionara u Kini, učenika svetog Ivana Bosca, koji su položili život štiteći mlade. „Bili su dosljedni do onog trenutka kad su stavili svoj život za slobodu drugih“, rekao je, naglasivši da takva hrabrost nije moguća bez svakodnevne vjernosti u malim stvarima.

Nadalje je propovjednik upozorio da se vjera ne brani samo riječima nego stavom u konkretnim situacijama: „u našoj svakodnevici često se od nas traži da obranimo Krista, da obranimo vjeru u Isusa Krista. U obitelji, na poslu, u društvu, u javnom prostoru. Traži se da istupimo i kažemo: ‘Ne, to ne može. To nije po Božju.’ A koliko puta ustuknemo, povučemo se, ušutimo i pomislimo: netko će drugi. To je zato što nismo izvojevali one svakodnevne male pobjede. Zato što nismo očistili svoje srce od poganstva, nismo ga očistili da jedino gleda Krista.“

U završnom dijelu propovijedi don Bobić je istaknuo lik sv. Josipa kao uzora tihe, ali nepokolebljive vjernosti: „On je šutio, ali je svojim djelima jasno pokazao da je Bog na prvom mjestu, i onda kada nije razumio, kada mu nije sve bilo jasno. Božji plan i Božja riječ bili su iznad svega. On je primjer vjernog učenika koji je prihvatio Božju riječ i dopustio da ona raste u njegovoj obitelji, u okrilju njegova doma. Dopustio je da Bog dođe u tijelu i odraste, kako bismo ga svi mogli upoznati.“

Naglasio je da je upravo takva vjera potrebna današnjem čovjeku te na kraju homilije rekao: „Neka sveti Josip zagovara svakoga od nas da u tišini svoga srca budemo oslobođeni svih tih primjesa, svih ‘bogova’ koji nas ometaju, svih zvukova, šumova i notifikacija, kako bismo uistinu mogli razaznati, razlučiti i prepoznati što je to Božja riječ upućena nama. Da je po njegovu zagovoru prihvatimo u svom životu, u svom srcu, i dopustimo da ona raste kako bi Bog doista mogao živjeti najprije u našim srcima, zatim u našim obiteljima, pa u ovoj župnoj zajednici, a onda i u ovom gradu i državi u kojoj živimo. Draga braćo i sestre, Božje kraljevstvo počinje slušanjem Božje riječi i dopuštanjem da se Isus nastani u našem srcu.

Možemo mi govoriti o raznim stvarima koje možemo učiniti za Boga, o brojnim idejama, razmišljati, razgovarati i planirati. Ali ako se Bog nije rodio u mom srcu, ako ne živi u mom srcu i ako ne slušam njegovu riječ od svih velikih projekata nema ništa. Od Božjega kraljevstva nema ništa, ako svatko od nas večeras ne donese odluku da se opredijeli za Boga, da sluša njegovu riječ i da se trudi u svakodnevnom životu dopustiti Bogu da raste u njegovu srcu, onako kako je to učinio sveti Josip.“

Nakon svete mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje, koje je predvodio župni vikar don Anto Stojić. Pjevanje tijekom mise i klanjanja animirao je ujedinjeni župni dječji zbor i zbor mladih.

Velika devetnica sv. Josipu nastavlja se i narednih tjedana prema ustaljenom rasporedu: molitva krunice i pobožnosti uoči mise, euharistijsko slavlje s propovijedi te euharistijsko klanjanje.

---