VARAŽDIN. 11. 2. 2026.

---

Četvrte srijede Velike devetnice u čast sv. Josipu, 11. veljače, župna crkva sv. Josipa na varaždinskoj Banfici ponovno je okupila vjernike i hodočasnike koji su molitvom sv. Josipu i sudjelovanjem u euharistijskom slavlju nastavili svoju duhovnu pripravu za njegovu svetkovinu.

Svečano misno slavlje predvodio je i propovijedao don Ivan Širić, ravnatelj salezijanske zajednice u Žepču, a u suslavlju su bili župnik don Ivan Šibalić i župni vikar don Anto Stojić.

U prigodnoj homiliji don Ivan Širić osvrnuo se na biblijski lik kraljice od Sabe koja, unatoč bogatstvu, znanju i moći, nije mogla pronaći odgovore na najdublja životna pitanja. Istaknuo je kako ona dolazi izraelskom kralju Salomonu tražiti mudrost, postavlja pitanja i sluša, te prepoznaje da istinska mudrost nije samo ljudska, nego dar od Boga. U tome je vjernicima ponudio poticaj da i sami budu ponizni tražitelji odgovora te da poput nje rastu u vjeri kroz traženje, slušanje i zahvalnost.

„Evo, da bismo rasli i mi u vjeri, da bismo pronašli odgovore na pitanja koja imamo u srcu, i mi trebamo doći. Ali gdje? Evo ovdje, gdje je više od Salomona. U Crkvu, u ovaj hram, gdje nije samo mudrost dolazila kao dar na nekoga, nego se Mudrost ovdje utjelovila. I zbog toga nam Crkva govori: dođi, budi, kušaj, slavi, zahvaljuj. Imaj osobno iskustvo. Iskustvo čega? Slušaj.“, potaknuo je okupljene vjernike don Širić.

U nastavku je izdvojio sv. Josipa kao primjer čovjeka koji je znao slušati Boga. Istaknuo je kako pravo slušanje započinje tišinom, a upravo se u tišini čovjek suočava s vlastitim srcem i njegovim slabostima o kojima je govorio naviješteni evanđeoski odlomak. No, poručio je da se toga ne treba bojati: „Gospodin nikad nije imao problema s onima koji su rekli: ‘Gospodine, ovo je moje srce, ovako slabo, grešno, jadno. Iz njega izlaze ove stvari. Molim te, dođi i spasi me. Učini moje srce po srcu svome.’ Tu nikada nije imao problema, da preobrazi, da učini nešto, da sve obnovi. Ali ima poteškoću pred onima koji su smatrali da njihovo srce ne treba spasiti, da su oni već u redu.“

Propovjednik je upozorio i na opasnost življenja vjere samo kao izvršavanja zakona i običaja, bez osobnog odnosa s Bogom. Podsjetio je na Josipovu kušnju kada je saznao za Marijinu trudnoću te istaknuo da bi, da je postupio isključivo po zakonu, povijest spasenja izgledala drukčije. Josip je, međutim, slušajući Boga, donio ispravnu odluku i postao suradnik Božjeg plana.

Na kraju je pozvao okupljene da budu ljudi slušanja, da iskreno stave svoje srce pred Gospodina i dopuste mu da djeluje u njihovim životima, ali i da paze kako svojim sudovima i stavovima ne bi sprječavali Božje djelovanje u drugima. Sv. Josipa predstavio je kao uzor razlučivanja, otvorenosti i poslušnosti Bogu, potičući vjernike da i sami postanu suradnici Božje milosti.

Nakon svete mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje, koje je predvodio župni vikar don Anto Stojić. Pjevanje tijekom mise i klanjanja animirao je župni zbor.

Velika devetnica sv. Josipu nastavlja se i narednih tjedana prema ustaljenom rasporedu: molitva krunice i pobožnosti uoči mise, euharistijsko slavlje s propovijedi te euharistijsko klanjanje.

---