VARAŽDIN, 27. 6. 2025.

---

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije odlučili su posvetiti hrvatski narod i hrvatsku domovinu Presvetom Srcu Isusovu u jubilarnoj 2025. godini i to na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 27. lipnja. U 19 sati, u crkvama (i kapelama) diljem Hrvatske započela je zvonjava zvona u trajanju od pet minuta, a potom je uslijedilo svečano euharistijsko slavlje. U varaždinskoj katedrali ovo slavlje je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš.

Na početku svete mise biskup je, osvrćući se na zvonjavu zvona uoči mise, podsjetio okupljene da zvona javljaju kako se Bog utjelovio na Zemlji u krilu Blažene Djevice Marije, odnosno da je božansko srce počelo kucati na zemlji u krilu jedne žene.

„I svaki put kada zvono zvoni, ono javlja da ovdje kuca srce živoga Boga. Dolazimo uskladiti svoje srce s Njegovim srcem. On jedino to može uskladiti. Svjesni smo da naše srce, naša ljubav, život ne kuca uvijek onako kako kuca Božje srce: sa životom, ljubavlju, dobrotom“ rekao je mons. Radoš te pozvao okupljene na molitvu „da Bog, Isus učini naše srce po svome srcu.“

U svojoj homiliji je između ostalog rekao da svetkovina Presvetog Srca Isusova izražava temeljnu istinu naše vjere. Na ovaj dan želja je posvetiti sebe, svoj život, narod, srcu Isusovom. Reći da želimo da naše srce kuca za našega Boga.

"Zašto? Pa zato što Njegovo srce kuca za nas. Zato da dođe do te tajanstvene i najljepše razmjene ljubavi. Danas slavimo srce, ono koje kuca za svakoga od nas, jer čovjek je dijete Božje, jer je brat Isusu. Upravo zato i kaže da je došao potražiti svakoga onoga koji je Njegov. Kako to kuca Isusovo srce, često možemo osjetiti", istaknuo je u svojoj homiliji mons. Radoš dodavši kako je otkucaje Isusovog srca moguće čuti čitanjem, odnosno slušanjem riječi Božje te kada Isus hrani svojim tijelom i svojom krvlju.

"Nema tijela, nema krvi, ako nema srca koje je živo, koje je snažno", naglasio je biskup.

Rekao je i kako otkucaj Isusovog srca ne prihvaćaju svi jednako što je potom mons. Radoš i razložio tumačeći navješteni evanđeoski ulomak o izgubljenoj ovci. Pritom je istaknuo da je Bog onaj koji uvijek prvi i jedini traži izgubljeno(g), a čovjek može čuti Njegove korake i poći Njemu ususret.

"Svojom snagom i svojom voljom mi Boga ne možemo pronaći, nego Bog je onaj koji nas traži, koji nas pronalazi, i koji nas vodi tamo gdje je sigurno. Došao je potražiti svakoga od nas", poručio je biskup Radoš i dodao kako je Božje, Isusovo srce blago, ono koje ljubi i koje prihvaća. Na kraju je stoga potaknuo okupljene da se raduju svakom tko se sa svoga grešnog puta vrati u okrilje Crkve - jer zapravo smo svi grešni - te smo pozvani imati takvo oko i takvo srce kao Onaj koji je izgubljenog pronašao i Tko i tog izgubljenog beskrajno ljubi.

"Neka nam Gospodin malo-pomalo liječi naše srce kako bi postalo kao Njegovo. Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome", zaključio je svoju homiliju mons. Radoš.

Čin posvete Presvetomu Srcu Isusovu uslijedio je nakon popričesne molitve.

Uz mons. Radoša, na ovom misnom slavlju koncelebrirao je i umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova te neki od umirovljenih svećenika smještenih u svećeničkom domu u Varaždinu.

 

---