Slaveći svetu misu zadušnicu u četvrtak 19. kolovoza brojni vjernici u katedrali Uznesenja Marijina u Varaždinu prisjetili su se kako je u večernjim satima prije točno četiri godine prestalo kucati neumorno srce jednog velikog i dobrog pastira, prvog biskupa Varaždinske biskupije, mons. Marka Culeja.

Uz pogled na njegov blagi lik u svetištu katedrale, prisjetili su se također životnog i svećeničkog puta župnika, odgojitelja i biskupa koji je dao mnogostruke plodove na svim područjima gdje je djelovao ne štedeći se do same smrti 19. kolovoza 2006. godine nakon duge i teške bolesti u 69. godini života, 43. godini svećeništva i 15. godini biskupstva.

Misu zadušnicu predvodio je njegov nasljednik, sadašnji varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak, u zajedništvu sa sisačkim biskupom mons. Vladom Košićem, generalnim vikarom mons. Ivanom Godinom, rektorima zagrebačke i varaždinske katedrale mons. Josipom Kuhtićem i preč. Blažem Horvatom te još 30-tak svećenika. U zadušnom slavlju sudjelovali su brojni vjernici iz svih krajeva Varaždinske biskupije i šire, veći broj redovnica iz više zajednica, djelatnici biskupijskih ustanova i ureda, kao i sestre, brat, rodbina i prijatelji blagopokojnog biskupa Marka, a tijekom dana više je pojedinaca i skupina vjernika položilo cvijeće i zapalilo svijeće na njegovu grobnicu u pokrajnjoj katedralnoj kapeli Svetoga Križa.

Pozdravljajući nazočne na spomenu 4. obljetnice njegova preminuća, biskup Mrzljak kazao je kako ih je prvi biskup Varaždinske biskupije, Marko Culej okupio oko Isusa Krista, živoga i uskrsnuloga, što je za svakog vjernika najvažniji susret. Kazao je kako se biskup Marko nalazi u vječnosti prema kojoj je upućen životni put vjernika dodavši da su protekom godina i oni sve bliže tom cilju vjerničkog života i samom biskupu Marku. U tom je duhu svoju propovijed zaključio biskup Košić koji je potaknuo okupljene da mole da ih lik dobrog pastira Marka nadahne da žive za druge, da budu spremni živote darivati drugima i svjedočiti evanđelje svjesni da i kad nose križ putuju ususret Onome koji je darovao prolazni život i koji će poslije smrti dati neprolazni vječni život.

U uvodu propovijedi biskup Košić, kojem je pokojni biskup Marko bio odgojitelj u Bogosloviji, kazao je kako je prije točno četiri godine dobri Bog uzeo k sebi dobrog biskupa i prvog pastira varaždinske mjesne Crkve, dodavši kako je u sjećanju svih koji su ga poznavali bio upravo – dobar biskup Marko. “Njegova dobrota bila je očita već pri prvom susretu“, prisjetio se biskup Košić, kazavši da su mnogi isticali njegovu blizinu i prisnost s djecom, bolesnicima, kao i svima koje je susretao i s njima rado razgovarao. Unatoč križu teške bolesti s kojom je već došao u Varaždin, neumorno je služio i radio, mnogi su govorili čak i previše. Rado je obilazio župe, održavao razne susrete i propovijedao. Bio je uistinu čovjek za druge, svoj život darivao je drugima, čitav život živio je za druge, te je u svojoj proegzistenciji temeljno bio usmjeren da živi za Boga, ljude, evanđelje, za ono što je plemenito i dobro. “Život za druge bio je u potpunosti život biskupa Marka“, istaknuo je biskup Košić. Kazavši kako biskup Marko nije bio zaokupljen svojom bolešću i ponašao se kao da nije bolestan, naglasio je da je služio svojim životom strpljivo, s radošću i trajnom vedrinom. Također je primijetio kako biskup Marko nije služio samo po svojoj dužnosti, nego je to kao dobar pastir uistinu činio dragovoljno i s ljubavlju. “Volio je ljude i rado im je svim srcem služio“, prisjetio se biskup Košić dodavši da je nastojao svima biti prijatelj, što je bio njegov stil života. Kada bi ga pitali koja mu je svećenička služba bila najdraža, jer je bio župnik, pa poglavar u Bogosloviji te biskup, odgovarao bi ona župnička, napomenuo je mons. Košić dodavši da je sve službe vršio s ljubavlju. Zaključno, kao biskup služio je pet godina u Zagrebačkoj nadbiskupiji, te devet godina u Varaždinskoj gdje je vodio brigu o mnogim djelatnostima. Uz svoju redovnu svećeničku i pastoralnu aktivnost, vodio je brigu o upravljanju biskupije, svećeničkoj i katehetskoj djelatnosti, o izgradnji i obnovi crkava te Caritasu. Ujedno je predsjedao tijelima HBK-a za pastoral osoba posvećenog života, Roma i zatvorenika, te medije, a imao je osjetljivost i za ekumenizam kao dugogodišnji predsjednik Hrvatskog ogranka Svjetske konferencije religija za mir. “Svugdje je u svemu što je vršio pokazivao upravo dobrotu pastira, nasljedujući Krista, dobroga pastira“, zaključio je biskup Košić pozvavši na molitvu za biskupa Marka uz zahvalnost Bogu što ga je podario Crkvi u Hrvatskoj i osobito kao prvog pastira Varaždinskoj biskupiji.

Jasminka Bakoš-Kocijan