ČEHOVEC, 25. 10. 2025.

---

U kapeli svetog Roka u Čehovcu, filijali župe Sveti Juraj u Trnju, u subotu, 25. listopada varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je svečano misno slavlje s blagoslovom novog zvona posvećenog svetom Benediktu. Uz biskupa su suslavili domaći župnik Silvio Košćak te svećenici iz dekanata. Slavlje je okupilo lijepi broj župljana, župnih suradnika, predstavnika društvenog života i civilnih vlasti mjesta Čehovec te grada Preloga predvođenih gradonačelnikom Ljubomirom Kolarekom i njegovim suradnicima. Novo zvono, težine 260 kilograma, izrađeno je zajedničkim prilozima Grada Preloga i mještana Čehovca, te je posvećeno svetom Benediktu s njegovim geslom: „Da se u svemu slavi Bog.“

U svojoj je homiliji biskup Radoš usporedio zvono s glasom anđela koji donosi radosnu vijest i povezuje nebo i zemlju. Polazeći od evanđeoskog odlomka navještenja Mariji, biskup je istaknuo kako zvono u svakom svom zvuku prenosi Božju poruku čovjeku. Kazao je kako zvono nazivamo anđeoskim glasom, glasom neba koji, poput anđela, naviješta da Bog dolazi među nas. Ono nas poziva na radost jer Bog ne prestaje ljubiti zemlju, naglasio je biskup Radoš.

Govoreći o svakodnevnom ritmu zvonjenja, ujutro, u podne i navečer, biskup je istaknuo kako je Bog naše jutro koje pobjeđuje svaku noć. On je onaj koji je nadvladao noć smrti i darovao nam život. To jutro je uskrsno jutro. Kada čujemo zvono, čujemo glas anđela s praznoga groba koji naviješta: ‘Nije ovdje - uskrsnuo je! Idite i javite tu radosnu vijest svima.’ U podne, kada ponovno zazvoni, zvono nas podsjeća da je Bog središte našega života. U tim trenutcima dnevne žege i napora, kad kažemo da više ne možemo, glas neba poručuje da nismo sami jer Bog nosi naše radosti i naše terete, daje nam snagu, vraća osmijeh i radost života. A kad zazvoni navečer, dok se dan smiruje i bliži se počinak, zvono nas podsjeća da nismo sami ni u snu. Čak i u onom snu kojeg se čovjek najviše boji, u snu smrti, Bog je s nama. Zvono tada naviješta život, ono podsjeća da smrt nije kraj, nego prolaz prema novom jutru.

Kazao je nadalje biskup kako zvono nosi poruku uskrsne radosti, čak i kad zvoni u trenucima tuge kada netko od nas pođe Bogu. Zvono tada postaje izraz naše zagovorne molitve i vjere u Božje milosrđe.

U svakodnevnom ritmu dana, poručio je biskup, molitva Anđeo Gospodnji i glas zvona bude savjest i vjeru, podsjećajući da je Bog trajno prisutan među nama. „Život nije ukopan samo u zemlju poput tornja, nego uvijek gleda prema nebu i traži vezu s njim“, naglasio je biskup Radoš.

Biskup je podsjetio i da zvono zvoni prije svake svete mise najavljujući dolazak samoga Boga koji se ponovno utjelovljuje u euharistiji. „U trenutku kada se kruh i vino pretvaraju u Tijelo i Krv Kristovu, zazvoni i zvono, to je anđeoski glas koji svjedoči Božju prisutnost među nama“, istaknuo je biskup Radoš. Dodao je da Bog u euharistiji ostaje trajno prisutan i živi među svojim narodom te smo po euharistiji pozvani postati njegovo Tijelo u svijetu i naviještati tu radosnu vijest svojim životom.
 
Na kraju homilije potaknuo je okupljene da svaki put kad čuju zvono zastanu, izmole „Zdravo Marijo“ te izrazio vjeru kako će kroz te molitvene susrete itekako rasti naša vjera, nada i ljubav prema Bogu i braći ljudima.

Nakon homilije biskup Radoš pojasnio je značenje obreda blagoslova zvona, istaknuvši da se tim činom zvono „izdvaja iz svjetovne uporabe“ i posvećuje isključivo Bogu i crkvenoj službi. „Ovo će zvono biti naš anđeoski glas, glas neba koji donosi radosnu vijest i unosi Božju prisutnost u naš život“, rekao je biskup. Pozvao je vjernike da, po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju, s povjerenjem i otvorenošću prihvaćaju Božju volju, jer upravo tako „u naš život ulazi najveća radost, sam Bog“.

Na završetku slavlja župnik vlč. Silvio Košćak zahvalio je biskupu na dolasku i blagoslovu, kao i svim vjernicima i dobročiniteljima koji su omogućili ostvarenje ovog projekta. „Zvono svetog Benedikta nije samo komad bronce, nego riječ pretvorena u zvuk, vjera pretočena u glas“, rekao je župnik, zahvaljujući Gradu Prelogu kao najvećem donatoru te svim obiteljima i župljanima Čehovca koji su darovali i radili s ljubavlju.

Naglasio je da novo zvono u „Godini mostova“ koju su započeli u župi, simbolično povezuje nebo i zemlju, prošlost i budućnost, čovjeka i Boga: „Mostovi ne nastaju snagom, nego povjerenjem. Ovo zvono postaje glas mosta koji spaja sve ono što je razdvojeno, Boga i narod, čovjeka i čovjeka.“

Posebnu zahvalnost vlč. Košćak uputio je članovima odbora za novo zvono, župnim vijećima, svima koji su doprinijeli ovom slavlju te dugogodišnjem zvonaru Zlatku Kuhancu koji već 28 godina brine o kapeli svetog Roka.

Na završetku zahvalnog govora kazao je kako će novo zvono nosit glas zajedništva, vjere i zahvalnosti, zaključujući: „Mostovi se ne mjere duljinom, nego srcem koje ih prelazi.“

---