PRESEČNO, 4.5.2025.

---

U mjestu Presečno pokraj Novog Marofa, na blagdan sv. Florijana, svečano je obilježen povratak i blagoslov obnovljene skulpture Ecce homo - Evo čovjeka, skulptura Krista u trenutku suđenja, jednog od najvrjednijih kiparskih ostvarenja hrvatskoga baroka.

Svečanost je započela procesijom od kipa sv. Florijana, u kojoj su sudjelovali svećenici, članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Presečno, članovi Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ te okupljeni vjernici.

Središnji liturgijski čin, svečanu svetu misu u kapelici sv. Florijana, predvodio je vlč. Mihael Čavlek, župnik Župe sv. Fabijana i Sebastijana - Oštrice, u koncelebraciji s mons. prof. dr. sc. Vladimirom Dugalićem, Zmajem Osječkim od Svetog Josipa i vlč. Vjekoslavom Meštrićem iz Zagreba. Liturgijsko slavlje dodatno je obogaćeno pjevanjem na latinskom jeziku u izvedbi Akademskog muškog zbora Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je svečani blagoslov restaurirane drvene polikromirane skulpture Ecce homo, smještene uz kapelicu sv. Florijana u Presečnom. Akademski muški zbor FER-a prigodno je održao glazbeni program. Restauraciju je izvela restauratorica i magistra umjetnosti Valentina Meštrić, koja je ujedno i članica Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Zmajica od Serafina.

Restauracija skulpture Ecce homo, nije samo izvukla iz zaborava dio hrvatske sakralne baštine, nego je duboko istražila nastanak. Zahvaljujući dr. sc. Tomislavu Dubravcu, Zmaju od Bosanske Posavine i njegovim kolegama s Hrvatskog šumarskog instituta, otkriveno je da je drvo od kojeg je građena skulptura staro oko 460 godina i da je riječ o lipi, svetom drvu naših pradjedova. Prof. dr. sc. Domagoj Šatović, s Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, izveo je analize naknadnih slojeva boja, a izvedene sonde otkrile su da se ispod čak pet slojeva boje nalazila ona izvorna - zlatna.

Govoreći na svečanosti, koordinatorica i autorica ovog projekta Valentina Meštrić istaknula je kako je uklanjanje tih slojeva bio mukotrpan i fizički naporan posao, koji je trajao mjesecima, pri čemu je često ostavljao bolne tragove na prstima i rukama. No jedina je motivacija bila znatiželja i ljepota, saznanje kako je zapravo kip Isusa izgledao. Skulptura je učvršćena s čak četiri litre termoplastične smole, a svaki nedostatak nadomještan kitom izrađenim po istoj recepturi koju je koristio i tadašnji majstor, prije 400 godina. Na pripremi takvih tradicionalnih materijala Valentina Meštrić radila je do tri dana. Na skulpturi Isusa izvedene su umjetne pukotine kako bi se naknadni sloj prilagodio izvorniku.

Cijela skulptura lakirana je u više navrata. Restauraciju je Valentina Meštrić izvela u suradnji i pod nadzorom vrhunskog restauratora s više od 30 godina iskustva - Andrejom Dokićem. I danas s ponosom govori: „kip je vraćen najbliže onome što je njegov majstor, Hans Ludwig Ackermann, davne 1631. zamislio i stvorio“.

Valentina Meštrić izvodila je radove na restauraciji gotovo dvije godine, svakim svojim slobodnim danom i vikendom ili pak nakon radnog dana na svojem radnom mjestu u Dvoru Trakošćan. Skulptura je dovršena na sam Uskrs, 20. travnja 2025. godine, u 4.30 sati ujutro, a vraćena je u kapelu u petak, 2. svibnja 2025. godine, u 15 sati - simbolično, točno u trenutku kada je, prema kršćanskoj tradiciji, Krist preminuo na Križu.

Trnovit put skulpture kroz stoljeća - od Zagrebačke katedrale do Presečnog

U okviru svečanosti otkrivanja restaurirane skulpture i njenog blagoslova, Valentina Meštrić u svom se obraćanju prisjetila dramatičnog puta kipa, od središta Zagrebačke katedrale do dolaska u Presečno. Kip Krista s prikazom Ecce homo (Evo čovjeka), bio je smješten na manju nišu drugog kata velebnog oltara Zagrebačke katedrale od 1632. godine. Stajao je ondje punih 200 godina, usred oltara visokog 21 metar - čudesnog djela sakralne baštine s pomičnim krilima koja su, kada bi se širom otvorila, prigrlila prostor širine 13 metara. Kip Ecce homo - visinom od 191 cm i širinom od 95 cm - nije bio tek figura. Bio je srce oltara. Pogled mu je bio blag, namijenjen da gleda s visine od 10 metara, a prisutnost moćna. Pred kipom, najvjerojatnije je stajao i sam car Franjo I. vladar dinastije Habsburg, povodom svog svečanog dolaska u Zagreb. Godine 1832., prema nalogu biskupa Alagovića, oltar je srušen, a njegovi dijelovi raspršeni su po siromašnim crkvama dijeceze.

Kip Krista završio je u mrtvačnici u Brezničkom Humu. Tamo je tiho prebivao gotovo oko 200 godina. A onda, 1956. godine, kada se gradila nova mrtvačnica i kada su siromaštvo i potreba vladali nad umjetnošću i svetinjom - kip je zamijenjen za nekoliko mjerica vapna u dogovoru s vapnarima iz sela Presečno. No ni tada - ni pred komunističkom zabranom, ni pred zaboravom - kip Krista nije napušten. Umotan pažljivo, skriven od pogleda, na zaprežnim kolima, iz Brezničkog Huma dovezao ga je Antun Meštrić u selo Presečno. Ne kao krijumčar, nego kao svojevrsni čuvar svetinje.

Prema usmenoj predaji, kip su jednom pokušali ukrasti. Utovarili su ga u kombi s namjerom da bude odnesen u nepoznatom smjeru. No tada se dogodilo nešto što se ne može objasniti riječima - kombi je, kažu, planuo i izgorio do temelja. Sve u njemu je izgorjelo, osim kipa Krista koji je ostalo netaknut. Pokušaj krađe ne čudi s obzirom na to da ga njegova umjetnička vrijednost čini jednim od najznačajnijih kiparskih ostvarenja sjevernohrvatskog baroka.

Valentina Meštrić, Zmajica od Serafina, na kraju je zahvalila Družbi „Braća Hrvatskoga Zmaja“, posebno časnom Velikom meštru prof. dr. sc. Mislavu Grgiću, Zmaju Strossmayerskom, koji je restauraciju uvrstio kao 33. projekt u okviru svečanog obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva (https://1100.dbhz.hr/) i što je pomogao u izradi znanstvenih analiza te bio podrška tijekom cijelog projekta. Zahvalila je i zmajskom bratu dr. sc. Tomislavu Dubravcu, Zmaju od Bosanske Posavine, na njegovom istraživačkom doprinosu te mentoru, prof. dr. sc. Domagoju Šatoviću. Zahvalila je i Akademskom muškom zboru FER-a na glazbenom obogaćivanju Svete mise i cijele svečanosti te posebno maestru Josipu degl' Ivelliu, Zmaju Bračkom II. Valentina Meštrić zahvalila je i obitelji Hokman, zvonaru Juraju, svojoj obitelji, stričevima Zdravku, Stjepanu i Vjekoslavu, župniku Mihaelu Čavleku, pripadnicima lokalnog DVD-a, gradonačelniku Novog Marofa Siniši Jenkaču te svim mještanima koji su dali svoj doprinos ovom značajnom projektu za toliko bogatu hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu.



 

---