Od:
Do:

Blagoslov adventskog vijenca i paljenje prve svijeće ispred varaždinske katedrale

Blagoslov adventskog vijenca i paljenje prve svijeće ispred varaždinske katedraleVARAŽDIN, 27.11.2021.
Na početku došašća ispred varaždinske katedrale postavljen je adventski vijenac te će se uoči svake nedjelje došašća održati molitveno slavlje s navještajem Božje riječi i paljenjem svijeća.
 
U subotu, 27. studenoga uoči Prve nedjelje došašća varaždinski biskup Bože Radoš blagoslovio je vijenac te predvodio molitvu, a prvo svjetlo upalio je varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj. Molitveni susret svojim je pjevanjem animirao Zbor mladih „Svjetlo svijeta“ Župe sv. Marije Magdalene iz Ivanca.

Nakon navještaja Božje riječi biskup Radoš je kratkim nagovorom potaknuo okupljene na zauzeto življenje poruke došašća. Vijenac koji smo blagoslovili i na kojem je gradonačelnik zapalio prvo svjetlo izraz je naše želje da zapalimo svjetlo u našem gradu, poručio je biskup. Želimo ovoga došašća otkriti i prihvatiti poruku da Bog dolazi spasiti narod svoj, spasiti čovjeka od bolesti duše i tijela. Vrijeme došašća otkriva nam da Bog ne dolazi kao sila, snaga, već kao rosa koja se spušta na zemlju. Ne vidimo njezino spuštanje već njezin blagohotni učinak, plodnost zemlje: Tako Gospodin ulazi u naše živote.

Došašće nam govori kroz nekoliko znakova, rekao je biskup Radoš. Ponajprije to je tišina. Bog dolazi tiho, nečujno. Potrebno je zašutjeti, osluškivati, otkrivati. Kada ušutimo možemo čuti glasove iz daljine, glasove najslabijih, glas koji je u nama. Današnje vrijeme obiluje glasovima, svi govore, puno je zbrke u našem govoru. Onaj koji dolazi je Riječ koja će spojiti Boga i čovjeka, Riječ koja će spojiti čovjeka s čovjekom, da se mogu razumjeti, da mogu biti braća. To je poruka došašća rekao je biskup, „zašutimo i pokušajmo otvoriti uho za riječi drugoga, onih najmanjih, najslabijih, možda nam imaju oni ključnu riječ za naše vrijeme. Ako njih čujemo čut ćemo i Boga koji dolazi među nas.“




Drugi znak koji je prisutan u vremenu došašća je svjetlo. Željni smo svjetla koje će prosvijetliti naše međuljudske odnose, koje će prosvijetliti svakoga od nas, koje će dati svjetlo u ovom našem vremenu punom tame i nepoznanica. Ako svjetlo svijeće prinesemo licima ljudi kojima smo okruženi primijetit ćemo da svatko od njih ima topline i blagosti koju ne vidimo kada promatramo izdaleka. Ovo svjetlo koje smo upalili na trgu govori nam da je naš društveni život potreban novoga svjetla, „da se svatko trudi upaliti malo svjetlo, a onda će se ono širiti dalje. Svjetlo je potrebno našim kućama, našim obiteljima da se bolje možemo vidjeti. Da vidimo ljepše jedni druge, da zašutimo i čuvamo male znakove dobrote ljubavi i svjetla koje Bog želi upaliti kroz ovo vrijeme.“

Završno je biskup Radoš poželio da tako hodamo kroz ovo došašće da budemo djeca svjetla jer djeca smo Božja tako se i zovemo. Neka nas Gospodin blagoslovi i da nam snagu da čuvamo, gradimo i palimo svjetlo u životu ljudi s kojima živimo.

Anita Treščec