VARAŽDIN, 26. 7. 2026.

---

Blagdan svete Ane, zaštitnice Župe sv. Ane u varaždinskom naselju iza Kućanske rampe, svečano je proslavljen u nedjelju 26. srpnja misnim slavljem na zemljištu na kojemu će biti izgrađena nova župna crkva. Štovanje svete Ane u ovom dijelu Varaždina seže više od stotinu godina unatrag uz povijesni kameni poklonac u Ulici Vilka Novaka, a osnutkom Župe sv. Ane 2023. godine ta je pobožnost postala središte okupljanja vjernika.

Euharistijsko slavlje predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš, a suslavili su župnik i dekan Istočnovaraždinskog dekanata preč. Stjepan Najman, vlč. Alojzije Pakrac, župnik u Ivanovcu, te biskupov tajnik vlč. Mišel Kovačević.

Na početku slavlja okupljene je pozdravio župnik Stjepan Najman izrazivši radost što biskup Radoš prvi put predvodi misno slavlje na prostoru Župe sv. Ane, ovaj put u privremenom šatoru, te podsjetio kako župna zajednica iščekuje početak izgradnje nove crkve.

Pozdravljajući okupljene vjernike, biskup Radoš nadovezao se na riječi župnika o privremenom bogoslužnom prostoru, istaknuvši kako je i taj „sveti šator“ mjesto susreta s Kristom u euharistiji. Podsjetio je pritom da je Bog kroz povijest pripravljivao i „šator“ u kojem će prebivati njegov Sin, Blaženu Djevicu Mariju, te pozvao vjernike da i vlastiti život učine dostojnim Božjim prebivalištem jer Bog želi prebivati u „šatoru“ ljudskoga života.

U homiliji je biskup evanđeoske prispodobe o skrivenom blagu, dragocjenom biseru i mreži bačenoj u more povezao s okupljanjem na zemljištu buduće crkve. Istaknuo je kako kupljena njiva nije vrijedna samo zbog svoje namjene ili buduće građevine, nego zbog blaga koje je već sada u njoj skriveno: vjere, molitve, žrtve, nade i ljubavi ljudi koji godinama sanjaju novu crkvu u ovom dijelu Varaždina. „Najveće blago neće biti građevina, nego ljudi, živa Crkva, zajedništvo okupljeno oko Božje riječi i euharistije“, poručio je biskup.

Tumačeći prispodobu o blagu skrivenom na njivi, naglasio je kako vjera nije prije svega odricanje, nego otkrivanje onoga što čovjeka istinski ispunja. Poput čovjeka iz evanđelja koji s radošću prodaje sve kako bi stekao blago, kršćanin u Kristu otkriva najveću vrijednost svoga života. Krist je, rekao je, „biser koji nikada ne gubi svoj sjaj“, za kojega se isplati ostaviti sve prolazno kako bi se zadobilo ono što ostaje zauvijek.

Govoreći o budućoj crkvi, biskup ju je usporedio s lađom koja će iznova bacati mreže evanđelja. To će biti mjesto navještaja Božje riječi, kateheze, sakramenata, molitve i karitativnoga djelovanja, gdje će se njegovati dobro, a odbacivati sve ono što razara ljudske odnose kao što su sebičnost, zavist, mržnja, ravnodušnost i podjele. „Mogu se podići lijepi zidovi, ali ne smiju ostati zidovi među ljudima“, istaknuo je, naglasivši kako je poslanje Crkve rušiti prepreke koje razdvajaju čovjeka od Boga i bližnjih.

Poseban dio homilije biskup Radoš posvetio je svetom Joakimu i svetoj Ani te Svjetskom danu djedova, baka i starijih osoba. Istaknuo je kako su upravo bake i djedovi često „skriveno blago“ obitelji jer svojim iskustvom, mudrošću i svjedočanstvom prenose vjeru mlađim naraštajima. Mnogi su, rekao je, prve molitve naučili upravo od svojih baka i djedova koji su ih vodili za ruku u crkvu, pokazujući da se vjera ponajprije prenosi životom.

Na kraju homilije biskup je istaknuo kako toga dana nije postavljen vidljivi kamen temeljac buduće crkve, ali je zajednička molitva postala njezin duhovni temelj. Zahvalio je svima koji su svojim zalaganjem omogućili kupnju zemljišta i pozvao vjernike da nastave radosno sudjelovati u izgradnji buduće crkve, kako bi ona postala mjesto susreta djece, roditelja, baka, djedova i svih koji u Kristu prepoznaju „biser bez kojega nema sreće i života“.

---