VARAŽDIN, 24. 1. 2026.

---

Varaždinski biskup Bože Radoš pohodio je u subotu, 24. siječnja, Dom socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe Varaždin (Dom Lekić), gdje je za korisnike i djelatnike predvodio euharistijsko slavlje. U koncelebraciji su bili fra Dejan Lecić, OFM Cap., župnik Župe sv. Vida u Varaždinu, vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, te tajnik vlč. Mišel Kovačević.

U homiliji se biskup Radoš spomenuo Nedjelje Riječi Božje, istaknuvši da Božja riječ nije tek poruka ili informacija, nego „živa Riječ koja izlazi iz Božjih usta i danas ima snagu mijenjati čovjeka“. Naglasio je kako Riječ Božja „u sebi ima snagu da pokrene ono što je u nama živo, da oživi ono što nije živo, da promijeni ono što nije dobro i da ono što je grešno učini bezgrešnim“.

Osvrćući se na evanđeoski ulomak, biskup Radoš govorio je o Isusu koji započinje svoje djelovanje u Galileji. „Isus je putnik koji je došao među nas. Dolazi od Oca i prolazi zemljom da susretne svakoga čovjeka“, rekao je, pojasnivši da Isus i danas, kao nekoć Petra i Andriju, Jakova i Ivana, poziva da „naš život bude hod za njim“.

Govoreći o poslanju učenika, biskup je istaknuo da ih Isus poziva kako bi naviještali radosnu vijest. „Tko može naviještati radosnu vijest? Onaj tko je radostan, onaj tko je sretan“, rekao je te dodao: „Gdje nema radosti, ne može se prenositi ni radosna vijest.“

Povezujući evanđelje s prvim čitanjem iz Knjige proroka Izaije, biskup Radoš je podsjetio kako Isus započinje svoje djelovanje upravo u „krajevima koji su smatrani nečistima i poganskima“, u Zebulunovoj i Naftalijevoj zemlji. „Isus ne bježi od tame, nego upravo tamo dolazi donijeti svjetlo“, istaknuo je, dodavši da Bog ne traži savršene prostore i ljude, nego one koji su otvoreni da prime svjetlo i radost.

Poseban naglasak biskup je stavio na radost kao srž kršćanskog života. „Bog koji dolazi ima samo jedno poslanje, donijeti radost čovjeku“, rekao je te dodao: „Radost se ne može naučiti. Ona se u ovom slučaju može primiti.“

Posebno se obratio korisnicima doma, govoreći o povezanosti radosti i trpljenja. „Možda mislite: kako biti radostan kada trpim, kada sam u kolicima ili u bolesti? Upravo je trpljenje često najbolja zemlja u kojoj može rasti prava, istinska radost“, rekao je mons. Radoš. Posvjedočio je kako je susretao nepokretne i bolesne osobe koje „sjaje i nose svjetlo“, dok je istodobno susretao i one koji su snažni i zdravi, ali bez unutarnje radosti.

Citirajući Majku Tereziju, biskup je podsjetio da se kršćani ne prepoznaju prvenstveno po riječima, nego po radosti koju nose u sebi. „Ne trebaju puno vikati niti držati duge propovijedi, dovoljno je biti radostan“, poručio je, dodavši da se radost širi poput „pozitivnog virusa koji daje snagu i život“.

Na kraju je pozvao djelatnike i korisnike doma da budu svjedoci te radosti jedni drugima: „Isus je pozvao učenike da se radost po njima širi. Što smo bliže drugima, to oni mogu više osjetiti ono što nosimo u sebi.“

Na završetku misnog slavlja biskup Radoš je primio darove i poruke koje su za njega izradili korisnici Doma te zahvalio svima na radosti susreta i euharistijskog zajedništva. Posebnu zahvalu uputio je ravnateljici Doma, svim djelatnicima koji se brinu za korisnike, kao i ocima kapucinima koji redovito slave misu u domu te vlč. Leonardu Šardiju, povjereniku za pastoral osoba s invaliditetom.

---