VARAŽDIN, 20.1.2023.

---

Proslavom nebeskih zaštitnika u petak 20. siječnja varaždinska župa sv. Fabijana i Sebastijana započela je u crkvi Dobrog Pastira tradicionalnu Fabijansku osminu. Večernje sveto misno slavlje na župnu svetkovinu predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš koji je na početku homilije izrazio radost župnikovim izborom teme ovogodišnje osmine „Isusova čuda“. Različiti će propovjednici kroz osam dana, od 20. do 27. siječnja govoriti i promišljati o Isusovim čudima aktualizirajući poruku evanđelja vjernicima ove varaždinske župe i njihovim gostima jer je Fabijanska osmina postala prepoznatljiv duhovni događaj varaždinskog kraja.

Biskup Radoš kao prvi propovjednik na ovogodišnjoj osmini govorio je čudu Isusovog hoda po vodi. U ovom evanđeoskom odlomku biskup Radoš prepoznaje sliku svećeničkog života jer kako je rekao: „Naš svećenički život je hod po vodi, mi nemamo čvrsto tlo pod nogama. Kada izabiremo čvrsto tlo pod nogama, više ne hodamo Kristovim putem. Kad se oslobodimo čvrstoće ispod svojih nogu, kad se ne naslanjamo na sebe, kad se ne naslanjamo na nešto drugo i na nekog drugoga nego samo na Boga, možemo ići i naviještati evanđelje.“

Tumačeći nadalje kontekst Isusovog čudesnog hoda po vodi, biskup je spomenuo onaj u cjelini Matejevog evanđelja gdje hod po vodi dolazi nakon čudesnog umnažanja kruha, ali i onaj povijesni kontekst nastanka Matejeva evanđelja u zajednici kršćana pedesetak godina nakon Isusova uskrsnuća, kada se zajednice vjernika propitkuju o svom poslanju i izvan granica židovstva što stvara različite podjele unutar zajednice Isusovih učenika, unutar Crkve. U tom kontekstu evanđelist Matej donosi ovu parabolu koja započinje Isusovom naredbom učenicima da pođu prijeko, na drugu obalu, gdje je nečist svijet, njihovi neprijatelji, ali također potrebni Isusovog spasenja, protumačio je biskup.

Nadalje slika lađe podsjeća na Crkvu, Božji narod i ta nam slika lađe u olujnom vremenu, protivnom  vjetru govori o našem vremenu jer nikada Crkva nije plovila sigurno rekao je biskup i dodao kako Crkva ne poznaje mirna vremena, nisu ih poznavali ni sveti Fabijan i Sebastijan, mučenici koji svjedoče o vremenu kada se digao silan vjetar, kada su neki u tim olujama završili svoj život na zemlji, ali ga nastavljaju s druge strane, u vječnoj domovini kamo svi putujemo.

Mogli bismo nabrajati protivne vjetrove našeg vremena nastavio je biskup, i to bi bilo jednostavno kada bismo imali samo protivnike izvana, u drugima, najjači su vjetrovi i oluje u nama i upravo s njima se trebamo suočiti. Evanđelje nam jasno daje do znanja gdje je Isus za vrijeme oluja našega života, naših obitelji, društva i Crkve; Isus je na gori u osami, u molitvi i zajedništvu sa svojim Ocem. I s visine nastavlja pratiti svoju Crkvu, svoj narod i nakon uzašašća k Ocu, pojasnio je biskup Radoš.

Lijepa je slika Isusovog hoda po vodi, ona nam govori o njegovoj moći, On je gospodar vode, mora, smrti, sve je njemu podložno, govorio je u nastavku biskup lomeći evanđeoski odlomak. Isus umiruje apostole, govori im 'Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!'. U njegovom govoru 'Ja sam, ja jesam' učenici prepoznaju očitovanje Boga koji se Mojsiju u Starom zavjetu predstavio tim imenom 'Ja sam koji jesam'. Učenici u tim riječima prepoznaju da je Bog s njima, kazao je propovjednik.

Zanimljiva je i slika Petra koji želi izaći iz lađe, želi hodati po vodi i Isus mu daje. I dok je gledao u Isusa, dok je u njemu gledao 'Ja jesam', Boga i Spasitelja hodao je po vodi, a kad je svoj pogled svrnuo na sile oko njega, kad je počeo sumnjati, potonuo je, tumačio je nadalje biskup. Sve oluje vremena, života, sve protivne vjetrove možemo izdržati samo pogleda uprtog u Gospodina, svjedočiti i živjeti svoju vjeru možemo jedino ako imamo vjeru i povjerenje u Njega, rekao je.

Završno je biskup progovorio o simbolici Petrovog izlaska iz lađe. „Kad izađe iz lađe, Petar tone. Koliko god se činilo da na lađi nije lijepo, da se na lađi mornari svađaju, da svatko ne vrši svoj posao i kada je najteže, tada je najveća opasnost jer samo na lađi može ploviti. Kada počne sam ići tada više ne može. Isus ga uzima za ruku, pruža mu ponovno svoju snagu i vraća ga u lađu. Onoga časa kad ulazi Isus u lađu nastaje mir. Može se činiti izvana da su veliki napadi, da su oluje, ali je samo važno da je On na našoj lađi.“, zaključio je biskup Radoš svoju homiliju.

Na euharistijskom slavlju uz biskupa Radoša koncelebrirali su umirovljeni biskup Josip Mrzljak te desetak svećenika na različitim službama u biskupiji, samostanima i župama Varaždina i okolice. 
Na kraju misnog slavlja domaći župnik vlč. Ivica Cujzek uz riječi zahvale predvoditelju slavlja, sudionicima i župnim suradnicima uputio je i poziv svim okupljenima da nastave ovaj započeti hod Fabijanske osmine promišljajući, vođeni različitim propovjednicima, o Isusovim čudima koja mogu dati smisao i odgovor na mnoge životne situacije i probleme.

---