Spomen-dan žrtvama komunističkog terora u Vukovaru upriličen je 12. travnja u Vukovaru.

Organizirali su ga Franjevački samostan u Vukovaru, ogranak Matice hrvatske Vukovar, Udruga Nijemaca i Austrijanaca Vukovar te Institut društvenih znanosti "Dr. Ivo Pilar" centar Vukovar.

Nakon svečanog mimohoda vijence su položili djeca poginulih očeva Ivan Mikić, Berislav Rendulić i Jozo Rumenjak, u ime Matice hrvatske ogranak Vukovar dr. Dražen Živić, u ime Udruge Nijemaca i Austrijanaca Dara Mayer, u ime Grada Vukovara gradonačelnik Željko Sabo, te u ime Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić. Molitvu kod Spomen-križa i misu u župnoj crkvi predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, čiji je otac također ubijen u Vukovaru. U pastoralnom centru "Sv. Bono" prisjećanja na žrtve komunističkog terora 12. travnja 1945. obnovio je dr. Dražen Živić. Naveo je riječi komunističkog teoretičara Milovana Đilasa koji je rekao: "Oni su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti!" Komunisti su sve do godine 1991. na 12. mjeseca travnja slavili Dan grada. Mirko Kovačić, duša tih sjećanja, rekao je da su na tragu masovne grobnice u kojoj se nalaze kosti 60 nevino ubijenih. Njihova će imena biti zapisana na dvjema mramornim pločama do idućeg Dana sjećanja.

U parku ispred Franjevačkog samostana i župne crkve Sv.Filipa i Jakova Hrvati Vukovara su godine 2005., prigodom 60. obljetnice spomena na 12. travnja 1945., kada su jugoslavenski komunisti pobili na stotine nevinih Hrvata, postavili spomen-obilježje na taj okrutni komunistički zločin. "To je spomenik koji poziva na sjećanje i molitvu za mnoge od vas kojima ne znamo za grob. Ne znamo gdje počivaju vaši zemni ostaci, ali znamo i vjerujemo da niste 'nestali', nego da živite u našim sjećanjima i da živite u Životu", rekao je biskup Mrzljak tom prigodom. Njegov je otac ubijen u Vukovaru kad mu je bila godina i pol dana. Nakon toga trudna majka s nejakom djecom odselila se iz grada na Dunavu. Obitelj nije kročila na vukovarsko tlo sve do mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja.

Na dan 12. travnja, unatrag nekoliko godina u Vukovaru se misno slavlje služi na nakanu i spomen na nevine vukovarske žrtve komunističkog terora koje su stradale tzv. «oslobođenjem» grada Vukovara 12. travnja 1945. nakon ulaska partizanskih postrojbi u grad. Temeljem arhivske građe o «Vukovarskoj kristalnoj noći» s 12. na 13. travnja 1945., koju je u svojoj knjizi «U potrazi za istinom» iznio prof. Mirko Kovačić iz Vukovara, te noći likvidirano je 290 ljudi mahom obrazovanih, uglednih i imućnih Vukovaraca, a još 290 građana i pripadnika Hrvatske vojske tijekom idućih mjesec dana. Ubijani su na dva salaša na širem vukovarskom području i lokacijama oko Stare klaonice, pored kapelice Sv. Ivana Nepomuka i na Adici. Među tim žrtvama bio je i otac današnjeg varaždinskog biskupa Mrzljaka.

'Postoje neke otvorene rane koje nisu zacijelile i što učiniti da zacijele, da ih se stavi u povijest i da ne opterećuju' (mons. Josip Mrzljak). Potrebna je istina: "I mi se spominjemo jedne rane grada Vukovara koja se dogodila u travnju 1945., koja je neprestano krvarila i danas krvari jer nije o njoj rečena istina, a istina je uvjet da neka rana može zacijeliti. Spominjući se nekih događaja, ne zbog toga da bismo proširivali mržnju, tražili osvetu, nego zbog toga što želimo da te rane zacijele, da i nas takne milost koja je taknula i Tomu kada više nije trebao dodirivati Isusove rane», riječi su biskupa Mrzljaka. Kada se čovjek spominje teških životnih trenutaka, onda ga to ne opterećuje već pročišćuje i potiče da bude još bolji čovjek i kršćanin u svom svakodnevnom životu.