VARAŽDIN, 13. 6. 2026. 

---

„Budi svećenik radosti. Budi brat među svećenicima. Budi strpljiv s ljudima. Budi čovjek molitve. Budi ponizan služitelj svetih otajstava. Ako tako budeš, tada ćeš biti ogledalo samoga Krista. Neće se ljudi zaustavljati kod tebe, nego će s tobom zajedno imati jedan jedini cilj: da zajedno idemo prema Kristu. A to je smisao našeg svećeničkog poziva i poslanja.“, završne su riječi upućene ređeniku Dominiku Hrupeku koje je varaždinski biskup Bože Radoš izrekao u homiliji tijekom svečanog euharistijskog slavlja u subotu 13. lipnja na kojem je za svećenika Varaždinske biskupije zaredio Dominika Hrupeka iz Župe Gospe Snježne u Trnovcu.

U homiliji je biskup Radoš naglasio da svećenički poziv nije nagrada za savršenost, nego odgovor na Božji poziv. Istaknuo je kako se Crkva danas raduje novom prezbiteru jer Bog „nije zaboravio stalno pozivati“, te podsjetio da Gospodin ne bira one koji mogu sve sami, nego one koji dopuštaju da Bog bude u središtu njihova života.

Središnji dio homilije mons. Radoš je oblikovao oko pet poticaja za budućega svećenika: da bude radostan, da se raduje dobru drugih, da bude strpljiv, čovjek molitve te ponizan služitelj svetih otajstava.
Prvu i najvažniju poruku sažeo je u poziv na autentičnu kršćansku radost:

„Budi radostan svećenik. Ne ona površinska radost, ne gluma, ne osmijeh koji skriva prazninu, nego ona duboka radost koja dolazi od Božje blizine. Ljudi će dolaziti k tebi sa svojim teretom i nemoj im odmah stavljati svoje terete. Dolazit će bolesni, razočarani, sa suzama, svađama i umorom. Ako u tebi pronađu čovjeka mira, tada će i njihove boli moći biti blizu Gospodina.“

Govoreći o odnosima među svećenicima, biskup je upozorio na opasnost rivalstva i pozvao na bratsku povezanost:
„Prezbiterij u koji danas ulaziš nije skupina suparnika, nego zajednica pozvanih, obitelj pozvanih. Nemoj nikada biti suparnik, nego budi dio zajednice okupljene oko Krista. Kad vidiš da netko uspijeva, raduj se. Kad vidiš da netko nosi križ, budi mu brat. Jer Crkvu ne izgrađuju svećenici koji žele biti prvi, nego oni koji znaju biti braća.“

Treći naglasak propovjednik je stavio na strpljivost i slobodu od potrebe za ljudskim priznanjem pojasnivši kako uspjeh nije pravo mjerilo svećeničkog života te da pljesak ne smije postati cilj služenja.
„Nemoj mjeriti svoje svećeništvo uspjehom jer ćeš uvijek, kao i svi mi, izabrati krivu mjeru. Sreća nije u tome da činim puno stvari, da vidim rezultate i dobijem pljesak. Pljesak nije za nas svećenike. Pozvani smo pokazivati Krista, a ne sebe.“

Propovjednik je potom istaknuo važnost osobne molitve, upozorivši da ni najljepše liturgijske riječi nemaju snagu ako ne proizlaze iz srca:
„Moguće je da izgovaramo riječi kojima srce nije izvor. Ako našim riječima srce nije izvor, te riječi nemaju snagu. Moli Gospodina da tvoje srce bude uvijek ono iz kojega teku te riječi. Časoslov nemoj gledati kao obvezu, nego kao disanje svoje duše, o kojem ovisi život i rad tvoga svećeničkog života.“

Osvrćući se na slavljenje euharistije, pozvao je ređenika na sabranost, poniznost i svijest da je Krist, a ne svećenik, središte svakog liturgijskog čina.

Na kraju homilije ponovno se vratio temi radosti, upozorivši i na gorčinu i na neiskrenost:
„Nemoj dopustiti da ti gorčina ukrade radost. Nismo tužni zato što nam je teško, nego zato što nismo otvoreni Duhu Svetomu. Na mnogo je načina ružno lice gorčine, ali jedino je od toga gore nasmijano lice koje nema podlogu u srcu. Gluma ne može biti sastavni dio našega svećeničkog života.“

Nakon biskupove homilije uslijedio je obred ređenja tijekom kojega je Dominik Hrupek primio sveti red prezbiterata. Novozaređenom svećeniku misnicu je odjenuo njegov župnik vlč. Hrvoje Damiš, nakon čega se pridružio biskupu i suslaviteljima oko oltara u euharistijskoj službi.

Misu su suslavili umirovljeni biskup Josip Mrzljak, odgojitelj preč. Josip Đurin i duhovnik preč. Ivan Grbešić iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, četrdesetak svećenika Varaždinske biskupije te nekoliko svećenika prijatelja ređenika.

Varaždinsku katedralu ispunili su obitelj, rodbina, prijatelji, župljani rodne župe Gospe Snježne u Trnovcu te župljani Župe svete Marije Magdalene u Ivancu gdje je ređenik bio na đakonskom praktikumu.
Sve je njih na početku misnog slavlja pozdravio varaždinski biskup Bože Radoš zahvalivši napose Dominikovoj obitelji, roditeljima, braći, bakama, djedu i rodbini, koji su ga pratili na putu prema svećeništvu, istaknuvši kako će njihov molitveni oslonac ostati važan i u njegovu budućem služenju Crkvi.

Pozdravio je i vjernike župa Trnovec i Ivanec, iz kojih je potekao novoređenik, naglasivši da se duhovna zvanja ne rađaju sama od sebe, nego u obiteljima i živim župnim zajednicama: „Zvanje se rađa u obitelji, zvanje raste u zajednici vjernika, u većoj obitelji, u župskim zajednicama. Zato je ovo posebno mjesto za vas i vama pripada zahvala.“

Biskup je zahvalio i odgojiteljima bogoslovnog sjemeništa, profesorima te svim sudionicima Dominikove formacije, a posebno je pozdravio bogoslove i đakone koji se pripremaju za vlastito svećeničko ređenje.
Na kraju je pozvao na molitvu za nova duhovna zvanja u Varaždinskoj biskupiji te izrazio nadu da će Gospodin „otvoriti put prema bogosloviji za mladiće iz naše biskupije“, naglasivši da je svećeničko ređenje „veliki dan za sve nas i za cijelu našu Crkvu“.

---