VARAŽDIN, 28. 11. 2025.

---

U organizaciji voditeljice Pastoralno - misijskog Centra Sveti Ivan Krstitelj, vjeroučiteljice Kristine Čačić, u petak 28. studenog održana je adventska duhovna obnova prijatelja, podupiratelja i suradnika Centra u Centru za mlade Varaždinske biskupije. Duhovni nagovor okupljenima na temu „Srce koje čeka, svjetlo koje dolazi“ održao je preč. Mario Kopjar, predstojnik Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu te pročelnik Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri HBK.  

Preč. Mario Kopjar istaknuo je da došašće nije samo razdoblje prije Božića, nego „prostor u kojem se čovjek ponovno uči čekati Boga, tiho, skrovito i strpljivo“. Dok se gradovi prekrivaju blještavilom i užurbanošću, u čovjekovu se srcu, rekao je, događa nešto sasvim drugo: „Ritam se smiruje, tišina dobiva glas i u tami počinje sjati nevidljiva zora.“

Podsjetio je da Crkva došašće promatra dvostruko: kao vrijeme spomena Kristova rođenja i vrijeme iščekivanja njegova ponovnog dolaska. U tom susretu prošlosti i budućnosti, naglasio je, „rađa se nada“ te se oblikuje dinamika kršćanskog života izražena u rečenici: „Bog je došao, Bog dolazi i Bog će doći.“

Govoreći o opasnosti da spomen na Kristov dolazak s vremenom otupi i postane navika, preč. Kopjar je rekao da advent tada dolazi kao „tiha budilica srca“. Jednostavnost liturgije, ljubičasta boja i izostanak „Slave“ vraćaju vjernika, dodao je, istini da „radost izvire iz sabranosti i iz tišine koja zna čekati“.

Posebno se osvrnuo na tradiciju zornica u hrvatskom narodu. One su, rekao je, više od lijepog običaja, „živa teologija u hodu, put kroz tamu prema svjetlu i zajedništvo koje se grije u svjetlu svijeća“. Adventske pjesme opisao je kao „molitvu utkanu u naraštaje i tihu baštinu vjere“.

Govoreći o adventskom vijencu, preč. Kopjar je istaknuo da on nije samo ukras, nego „znak puta“. Četiri svijeće, kazao je, prate ritam duše; od čežnje preko nade i radosti do blizine Onoga koji dolazi. Taj mali krug svjetla postaje, dodao je, „domaća liturgija i škola strpljenja“.

Okupljene je posebno potaknuo na promatranje Marije kao žene „tihe želje“ koja je znala čekati u tami i vjerovati u nejasnoći. „Ona pokazuje da je tama prostor u kojem raste svjetlo i da se vjera rađa iz povjerenja“, rekao je.

Kako se Božić približava, liturgija pred vjernike stavlja ime Emanuel - Bog s nama. To ime, naglasio je, otkriva bit došašća: „Bog dolazi tiho, nenametljivo, ne tražeći pozornicu, nego mjesto u nama gdje će se nastaniti.“

Na kraju je poručio da čekanje nije praznina, nego prostor rasta: „Svaka zora rađa se iz noći, a Bog je bliže nego što slutimo.“ Paljenje adventskih svijeća, zaključio je preč. Kopjar, pretvara ljudsko srce u „mali Betlehem: tiho, jednostavno i otvoreno, mjesto u koje Bog uvijek dolazi“.

Nakon duhovnog nagovora vjeroučiteljica Kristina Čačić održala je sa sudionicima kreativnu katehetsku radionicu, a susret je zaključen slavljem svete mise u varaždinskoj katedrali koju je predslavio preč. Mario Kopjar.  

---