VARAŽDIN, 17. 12. 2025.  

---

Adventska duhovna obnova za klanjatelje Trajnog euharistijskog klanjanja održana je u srijedu 17. prosinca u varaždinskoj katedrali, okupivši brojne vjernike koji redovito sudjeluju u neprekidnom klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Susret je započeo euharistijskim klanjanjem u 17.30 sati, koje je vodio preč. Franjo Biškup, duhovnik klanjatelja TEK-a, a potom je u 18 sati slavljena sveta misa koju je predslavio varaždinski biskup mons. Bože Radoš. U propovijedi je biskup Radoš progovorio o temi Marije i euharistije, naglasivši da Crkva Mariju s pravom naziva „ženom euharistije“. Podsjetio je na misao sv. Ivana Pavla II. koji ju je nazvao „živim svetohraništem“, jer je u svojoj utrobi nosila Krista, kruh života, i po njegovoj je prisutnosti već tada nastajalo novo zajedništvo između Boga i ljudi.

Središnji naglasak propovijedi biskup Radoš stavio je na šutnju kao bitno obilježje euharistijskog slavlja i marijanske duhovnosti. Istaknuo je da euharistija nije prožeta šutnjom kao nedostatkom riječi, nego kao „teofanijskom šutnjom“, šutnjom u prisutnosti živoga Boga. U tom je kontekstu Mariju prikazao kao ženu duboke unutarnje šutnje, koja je ispražnjena od sebe kako bi mogla čuti Božju riječ i dopustiti joj da se u njoj nastani.

Upozorio je kako je temeljni grijeh čovjeka, počevši od Adama i Eve, gubitak sluha za Božju riječ, dok Marija, upravo po svojoj šutnji i slušanju, postaje ona koja može ući u pravi dijalog s Bogom i potpuno mu se predati riječima: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“ Njezina šutnja, naglasio je biskup, prati cijelo otajstvo Kristova života: od utjelovljenja i rođenja, preko javnog djelovanja i križa, pa sve do dvorane Posljednje večere i iščekivanja Duha Svetoga.

Povezujući Marijin „Veliča“ s euharistijom, biskup je istaknuo da su zahvala i veličanje Boga temeljni izričaj i Marijine vjere i euharistijskog slavlja, u kojem Crkva zahvaljuje Bogu za otajstvo Kristova utjelovljenja, muke, smrti, uskrsnuća i dara Duha Svetoga.

Na kraju je vjernike pozvao da u klanjanju pred Presvetim uče Marijinu šutnju, šutnju gledanja i prisutnosti, u kojoj se Božja riječ može začeti u srcu čovjeka. Takva šutnja, zaključio je, rađa svjedočanstvom života, jer onaj tko je bio u susretu s Bogom, poput Mojsija silazi s brda prosvijetljen, iako sam toga nije svjestan drugi na njegovu licu prepoznaju svjetlo Božje prisutnosti.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je duhovni nagovor pod naslovom „U školi Marije, ‘žene euharistije’“, koji je održala prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar, članica Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi i profesorica dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Na početku nagovora istaknula je da je upravo sv. Ivan Pavao II. u enciklici Ecclesia de Eucharistia Mariju nazvao „ženom euharistije“, podsjetivši i na njegovu misao da je Marija „prvo svetohranište“ u povijesti Crkve, a na što je podsjetio i biskup Radoš u propovijedi. Nagovor je potom strukturirala u nekoliko tematskih cjelina, ističući Marijinu jedinstvenu povezanost s otajstvom Krista i Crkve te njezinu ulogu učiteljice na euharistijskom putu vjere.

U središtu Marijina života, naglasila je, ne nalazi se ništa drugo osim njezina odnosa s Bogom, jer Marija svojim životom svjedoči da Bog nije apstraktna ideja, nego živi Bog koji ulazi u povijest i djeluje u životu čovjeka. „Po Mariji Bog uistinu ulazi u ovaj svijet“, istaknula je, dodavši da je došašće privilegirano vrijeme za razmatranje te istine.

Osvrćući se na evanđeoska svjedočanstva, s. Nela je pokazala kako Marija u potpunosti stoji u službi poslanja svoga Sina, od Kane Galilejske, gdje upućuje: „Učinite sve što vam kaže“, do podno križa, gdje započinje njezino majčinstvo prema svakom čovjeku. Citirajući sv. Ivana Pavla II., naglasila je da Marija cijelim svojim životom očituje četiri temeljna euharistijska stava: stav vjere, stav žrtve, stav prihvaćanja i stav zahvale.

Posebno je istaknula paralelu između Marijina „neka mi bude po tvojoj riječi“ i vjernikova „amen“ u euharistiji, naglasivši da se od vjernika traži ista vjera kakvu je Marija imala u trenutku navještenja."Ista vjera kojom je ona vjerovala da je onaj koga će roditi Sin Božji, ista vjera i od nas se zahtijeva, da dolazimo na Euharistiju s vjerom: 'ovo činite meni na spomen', Ja sam pod ovim prilikama, tko bude blagovao od ovoga kruha i vina, imat će u sebi život. I zato će Ivan Pavao II. reći da je Marija prvo svetohranište u povijesti. Marija je prva koja dopušta Elizabeti da se klanja njegovoj prisutnosti“, naglasila je.

Govoreći o Mariji kao učiteljici duhovnog života, s. Nela je naglasila da Marija ne vodi čovjeka sebi, nego uvijek Kristu. U tom je kontekstu istaknula molitvu krunice kao „školu Marije“, u kojoj vjernik s njom razmatra Kristovo lice i dopušta da se njegov život oblikuje prema Isusovu načinu mišljenja i življenja. „Marija ne da nam samo prepričava događaje Isusovog života, nego uistinu nas uči da možemo naučiti Krista, da možemo poput nje reći mu „neka mi bude po tvojoj riječi“. Da bi to mogli, razmatrajući s Marijom otajstva njegova života, čovjek svoj razum, svoje osjećaje i svoju volju oblikuje prema Isusovome mišljenju. I omogućuje nam da u nama odgoji i oblikuje sinove svoga Sina. I uistinu, Marijin život i Isusov nikada nisu toliko sjedinjeni kao u otajstvima krunice. Pogotovo kada u otajstva svjetla Ivan Pavao II. dodaje i zadnje otajstvo, otajstvo ustanove Euharistije. Marija je ona koja ne samo od Kane Galilejske, nego kroz dvije tisuće godina, ostaje ona koja nas zagovara“, istaknula je s. Nela.

Na kraju nagovora podsjetila je da se u svim priznatim marijanskim svetištima u središtu uvijek nalazi euharistija, klanjanje i poziv na obraćenje, te je pozvala klanjatelje TEK-a da poput Marije ostanu oni koji životom pokazuju put Onome koji je izvor, cilj i smisao ljudskog života.

---