VARAŽDIN, 9. 12. 2025.

---

Djelatnici Varaždinske biskupije okupili su se u utorak 9. prosinca u pastoralnom centru na adventskoj duhovnoj obnovi koju je predvodio generalni vikar Antun Perčić. 

Mons. Perčić u svom je nagovoru djelatnicima naglasio da je vrijeme došašća posebna prilika za duhovni rast. Istaknuo je da se, kao i završetkom građanske godine, nalazimo na simboličnom prijelazu koji nas podsjeća da je naš život „put i poziv na neprestani rast u dobru i radosti“.

Govoreći o adventskim svecima, svetom Franji Ksaverskom, svetoj Barbari, svetom Nikoli, svetom Ambroziju i svetoj Luciji, kazao je kako nas oni svojim životima pozivaju na svetost te podsjećaju na jednu temeljnu istinu: „svetac, čovjek Boži, uvijek je radost za druge“. Posebno se osvrnuo na svetkovinu Bezgrešnog Začeća koja, kako je ustvrdio, pokazuje kako Bog priprema put spasenja i poziva nas na povjerenje i poslušnost Božjoj volji po primjeru Marije.

Govoreći o adventskom ozračju, mons. Perčić je citirao misao svetog biskupa Anselma: „Čovječe, otmi se sada malko svojim poslovima. Sakrij se malo od burnih misli svojih. Odloži sada tegobne brige i odgodi mučna naprezanja svoja. Posveti malo vremena Bogu i otpočini malko u njemu.“

U drugom dijelu nagovora posebno je istaknuo značenje pjesme "Narodi nam se Kralj nebeski", koju je pater Duda nazvao „božićnom himnom“. U njezinim stihovima, objasnio je, nalazi se bogati kalendar božićnih blagdana, ali i duboka teologija Kristova kraljevstva. Naglasio je kako pjesma nosi snažan identitet hrvatske vjerničke tradicije, u kojoj se radost i svetkovanje ujedinjuju u molitvi: „Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje, na tom mladom ljetu svega obilja.“

Mons. Perčić je povezao Božić s cijelom liturgijskom godinom: od Kristova rođenja, preko njegova javnog djelovanja, smrti i uskrsnuća, pa do slavlja Presvetog Trojstva istaknuvši kako je Božić tek početak Božjeg spasenjskog plana koji se ostvaruje u nama.

U završnom dijelu nagovora mons. Perčić postavio je ključno pitanje adventa rekavši: „Crkva nas poziva da se zapitamo tko vlada mojim srcem. Možda sam kralj samom sebi, možda mi se sudi. I drugi sude. I ovisan sam. I uvijek me muči pitanje posla, novca, uspjeha, mišljenje drugih, a Krist me danas poziva: 'Pusti mene da budem tvoj Kralj'. Ne zato da me porobi nego da me oslobodi od mnogih briga koje sebi namećem i koje me more. I pitajmo se kako dakle Krist, mladi Kralj, može postati Kralj mojega života?“

Potom je izložio je četiri konkretnija koraka po kojima Krist može postati istinski kralj čovjekova srca. Prvi je obraćenje, trenutak u kojem vjernik priznaje da je prečesto živio vođen vlastitom voljom, zanemarujući Božju. “To je trenutak”, naglasio je, “kada iz dubine duše kažemo: Gospodine, ti vodi.”

Drugi korak je osluškivanje i življenje Božje riječi. Mons. Perčić je istaknuo da se Kristovo kraljevstvo u srcu ostvaruje kada dopustimo da nas Božja riječ prosvjetljuje, preobražava i vodi u svakodnevnim odlukama. “Tada Božja riječ postaje zakon našeg života,” dodao je.

Treći korak je ljubav prema bližnjemu. Krist vlada ondje gdje se živi strpljivost, praštanje, suosjećanje, služenje. “ U svakoj gesti dobrote, u svakom činu milosrđa”, zaključio je mons. Perčić, “Njegovo kraljevstvo raste i postaje vidljivo.”

Posljednji, četvrti korak, prema njegovim riječima, jest Euharistija. Govoreći o svetoj pričesti, mons. Perčić je kazao da je to najintimniji susret Boga i čovjeka u kojem Bog želi prebivati u srcu čovjeka. “Krist ne traži prijestolje od zlata, nego srce koje se otvara,” poručio je.

Zaključujući nagovor, pozvao je prisutne da ostanu “hodočasnici nade“ jer ako Krist kraljuje u našem srcu, tada prestajemo živjeti iz straha i postajemo svjedoci radosti i ljubavi u svijetu.

Nakon duhovnog nagovora uslijedilo je vrijeme za sakrament pomirenja te slavlje svete mise kojim je, u kapelici Svećeničkog doma, predsjedao biskup Bože Radoš. S biskupom su suslavili umirovljeni biskup Josip Mrzljak, generalni vikar Antun Perčić te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova.  

Na početku homilije biskup Radoš je istaknuo kako su svi okupljeni na ovoj duhovnoj obnovi kao "braća i sestre" koji zajedno žive i rade te dijele isti put vjere u čijem središtu je činjenica da se Bog utjelovio i došao među nas, „radi svakoga od nas“. Ustvrdio je da je Isus pastir koji daje život za svoje, te onaj koji uskrsnućem oduzima smrti posljednju riječ.

Govoreći o otajstvu Božića biskup je promišljao o tome tko je onaj koji dolazi. Pojasnio je kako Bog dolazi spasiti svakog čovjeka, ne neku apstraktnu masu, nego svakog pojedinačno. U tom kontekstu posebno je naglasio biblijsku sliku pastira i ovce, opisavši je kao najnježniju i najbližu čovjekovu iskustvu brige i blizine.

Nadalje je ustvrdio da je Isus „Dobri pastir“, onaj koji ima snagu nositi i nježnost zaštititi. Mons. Radoš je pojasnio da pastir ne zaboravlja izgubljenu ovcu, već upravo ona postaje središte njegova interesa. „Kod Boga ne postoji drugi, treći ili devedeset i deveti“, rekao je, dodajući da je za Boga svatko „prvi“.

U propovijedi je naglasio snažnu misao: „Bog ne zna računati kao mi ljudi. Za njega je svaki čovjek vrijedan toliko da se čini kao da je jedini.“ Protumačio je nadalje da se ovca, za razliku od drugih životinja, ne zna sama vratiti, što postaje slika čovjeka koji bez Boga ne pronalazi put u život. „Zato je Bog došao nas potražiti da nas stavi na ramena i dovede tamo gdje su ostali. U zajednicu vjernika, ali još više tamo gdje je On pastir“, kazao je biskup Radoš.

Biskup je u završnom dijelu propovijedi naglasio pastoralnu dimenziju Dobrog pastira i način na koji on pristupa čovjeku. Ustvrdio je da Krist ne počinje susret ispitivanjem savjesti, predbacivanjem ili analizom pogreške, nego nježnošću, pažnjom i prihvaćanjem te zaključio kako je temeljno poslanje Crkve, poput Dobrog pastira, omogućiti čovjeku da najprije osjeti Božju ljubav, a tek potom potaknuti ga na obraćenje. A za takav pristup, istaknuo je mons. Radoš, „potrebno je da i sami živimo iz tog iskustva Božje blizine, da ga možemo autentično svjedočiti drugima.“

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je tradicionalni zajednički objed i druženje.

---