Župa Sveti Juraj u Trnju, Matica hrvatska ogranak Čakovec i Osnovna škola Hodošan spomenuli su se u ponedjeljak 10. listopada 130. obljetnice rođenja svećenika i domoljuba, hrvatskog narodnog preporoditelja Međimurja i borca za oslobođenje Međimurja vlč. Luke Purića.

Svečanost je održana u Purićevu rodnom mjestu Hodošanu, filijali župe Sveti Juraj u Trnju u donjem Međimurju.

Program je počeo zadušnim misnim slavljem, koje je u mjesnoj kapeli sv. Ivana Nepomuka predvodio župnik vlč. Darko Kelemenić. Nakon mise nazočnima se obratio prof. dr. sc. Stjepan Hranjec, predsjednik čakovečkog ogranka Matice hrvatske, koji je istaknuo kako su neki ljudi lučonoše i stjegonoše svoga naroda, osobito u prijelomnim trenucima kako je to bilo upravo s Međimurjem početkom 20. stoljeća.

Među te ljude ubraja se i Luka Purić, koji je rođen u Hodošanu 10. listopada 1881. godine, a bio je štrigovski i belički “plebanuš”. Premda je prerano napustio ovaj svijet, 1914. godine u 33. godini života, taj je svećenik svojim djelovanjem, pogotovo pisanjem, bio nacionalnim preporoditeljem, kojem je jedino nadahnuće bilo hrvatsko Međimurje. Posljedica toga su, pored članaka i pjesama, četiri knjižice vrlo znakovitih naslova: “Kako je našoj hrvatskoj braći u Medjumurju”, “Put k slobodi i sreći”, “Živila Hrvatska! Napried u Medjumurje” i “O ljubavi Domovine, Ban Jelačić i godina 1848.” Osobito se među tim naslovima izdvaja druga knjiga “Put k slobodi i sreći” iz 1904. koja predstavlja njegov gospodarski i nacionalni program za Međimurje. Purić je smatrao kako je polazište svemu upravo sloboda, koja je “kći Božja, nju je sam Bog dao svakom čovjeku kad mu je život dao”, ali je i isticao da “narod najviše može ubiti gospodarska nesloboda, gospodarsko ropstvo”.

“Organizacija svih međimurskih Hrvata, sloga i jedinstvo u svakom narodnom poduzeću, u svakoj borbi – to je onaj jedini i pravi put  k našoj željenoj i dugo očekivanoj sreći i slobodi zlatnoj!”, pisao je Purić te rješenje vidio u nizu žurnih zahvata u međimurskom tadašnjem životu. Zagovarao je osnivanje obiteljskih seljačkih zadruga koje bi omogućavale racionalnost i gospodarsku stabilnost, ali i kreditne zadruge pomoću kojih bi se međimurski seljak iščupao iz ralja nemilosrdnih lihvara. Pretpostavke za to su u političkom osvješćivanju, znanju - obrazovanju i slobodnim izborima. Prof. Hranjec naglasio je kako je svećenik Luka Purić svojim ukupnim djelom pokazao koja je i kakva dužnost svakoga sina u svome narodu. Već početkom 20. stoljeća potvrdio se kao preporoditelj hrvatskoga Međimurja, svećenik koji je, kao domoljub i pjesnik, pozivao na buđenje nacionalne svijesti kao pretpostavke za svekoliku slobodu svojih sunarodnjaka. To njegovo djelo ostalo je do danas gotovo nepoznato, rekao je prof. Hranjec zaključivši da se spomen-svečanošću prisjeća jedne plamene domoljubne duše koja je sanjala o slobodnom Međimurju.

Program je zatim nastavljen na mjestu gdje je bila rodna kuća Luke Purića, a gdje mu je Matica hrvatska Čakovec 1999. godine postavila spomen-ploču. Predstavnici Matice hrvatske Čakovec, predsjednik Skupštine Međimurske županije Petar Novački, zamjenik načelnika Općine Donji Kraljevec Kristijan Baranašić te ravnatelj OŠ Hodošan Ivan Barić položili su vijenac i zapalili svijeće.

Okupljenima se obratio tajnik čakovečkog ogranka Tomo Blažeka, koji je istaknuo kako Matica hrvatska čuva spomen na značajne osobe iz hrvatske prošlosti, te podsjetio da je čakovečki ogranak diljem Međimurja podigao 46 spomen-obilježja. Tako je i 8. prosinca 1999. godine u Hodošanu u prigodi 85. obljetnice smrti Luke Purića, na mjestu gdje je bio njegov rodni dom, postavila spomen-ploču s brončanim reljefom.

Govoreći o Puriću kao domoljubu i pjesniku, istaknuo je da mu je jedina pjesnička inspiracija bilo hrvatsko Međimurje. Cijelog života maštao je o oslobođenju Međimurja od Mađara, te je još 1905. godine zapisao svoj pjesnički moto: “Sretne li Hrvatske kad vas jednom ugleda probuđene, osviještene i slobodne.” Uz tri knjižice političkih eseja i jednu povijesnu,  napisao je mnoštvo članaka o stanju u Međimurju u “Našim pravicama” i “Katoličkom listu”, kao i mnogo domoljubnih pjesama nadahnutih Međimurjem. Sve je pisao pod pseudonimom, jer je Međimurje u to vrijeme bilo pod mađarskom vlašću, a on je službovao kao kapelan u Štrigovi i Svetom Martinu u Pomurju te župnik u Belici. Na kraju svečanosti kraći program izveli su učenici OŠ Hodošan.

Jasminka Bakoš-Kocijan