Od:
Do:

Učenici, studenti i profesori u zajedništvu s biskupom Radošem svetom misom zahvalili za kraj školske i akademske godine

Učenici, studenti i profesori u zajedništvu s biskupom Radošem svetom misom zahvalili za kraj školske i akademske godineVARAŽDIN, 14. 6. 2020.
U nedjelju 14. lipnja varaždinski biskup, mons. Bože Radoš, u varaždinskoj je katedrali predslavio zahvalno euharistijsko slavlje "Te Deum" povodom završetka školske i akademske 2019./20. godine.

U zajedništvu s našim mjesnim biskupom bili su preč. Mario Kopjar, kanonik Stolnog kaptola, zatim vlč. Tihomir Kosec, povjerenik za pastoral mladih naše biskupije te vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik.

Pjevanje je tijekom misnog slavlja animirao Zbor mladih Varaždinske biskupije, a uz učenike, studente, učitelje, nastavnike i profesore, kao i ostale vjernike, svetoj misi je nazočila i ministrica znanosti i obrazovanja gđa. Blaženka Divjak.

Na početku mise biskup Radoš je poručio okupljenim vjernicima kako smo došli Bogu zahvaliti na ovoj akademskoj godini koja je bila neobična, ali i u ovim specifičnim uvjetima i profesori i studenti su mogli rasti, kako u znaju, tako i u životnom iskustvu. Želimo dobromu Bogu u ruke staviti sve ono dobro što nam je dao kako bi blagoslovio, sačuvao i učinio da bude iskorišteno na pravi način, poručio je uvodno biskup.

U svojoj prigodnoj homiliji biskup je, između ostaloga, razmatrao nad odlomkom iz Matejeva evanđelja u kojem Isus izabire i doziva dvanaestoricu svojih učenika i šalje ih propovijedati. Sveto evanđelje biskup je nazvao jednom vrstom čišćenja za čovjeka.Kada smo se na početku mise sjetili svojih grijeha, počeli smo se umivati i kupati u njegovoj dobroti da bismo više ličili na njega i mogli stati uz njega, kazao je mons. Radoš. Govoreći o događaju iz Evanđelja kada Isus poimence izabire dvanaestoricu apostola, biskup Radoš je podcrtao tri ključne stvari koje predstavljaju nosive stupove svjedočenja. To su, naglasio je biskup, karitativna služba, zatim propovijedanje djelima, te traganje za izgubljenim ovcama.

- “Idite i činite ljudima dobro”, kaže Isus učenicima. Prvo dobro koje možemo jedni drugima učiniti jest priskočiti im u pomoć. U onoj slici o milosrdnom Samaritancu dao nam je savršeni put dobroga liječnika i dobroga oca. Idite i ljude liječite. Govori o liječenju vidljivih bolesti tijela, ali i o zlodusima. Gospodin im poručuje neka izgone sve ono što je zlo u duši. Zao duh je onaj koji širi mržnju, koji ne vidi dobro, a Isus je bio dobri duh svog vremena. On je došao pomiriti dušu, dao nam je novo disanje, novoga čovjeka želi podići i usaditi u svakoga od nas. Kaže učenicima neka idu činiti dobro svakome stvorenju. Pomislit ćemo da Crkva kada čini dobro, ima neki svoj cilj. Ona želi nekome pomoći da ga privuče u Crkvu, da dobije nešto za sebe. Ali ne! Isus to nije mislio. On ne želi da činimo dobro radi nekog razloga, kako bi se nešto drugo dogodilo. Isus želi da činimo dobro radi samoga dobra. On je došao da čini ljudima dobro i to svakom čovjeku. I nema iza toga ništa drugo, već sve ono što iza toga dolazi djelo je dobra, a ne naših namisli. Karitativno djelovanje, ljubav je nesebična, to nije fakultativni predmet kojeg možemo upisati, već obvezni temeljni predmet koji traje od prve do pete godine. I ako upišemo specijalizaciju, opet nas tamo čeka. Ili hoćemo ili nećemo tim putem. Ako sam Kristov učenik onda je jednostavno - moram to činiti, to mi je poslanje - slikovito pojašnjava biskup.

Govoreći o propovijedanju, biskup Radoš je kazao kako često koristimo izraz ‘riječi i djela’. Ali Isus će, dodaje biskup, to okrenuti i kazati ‘najprije djela pa onda riječi’.

- Ako su djela dobra, onda će riječi imati svoj temelj. Još će Isus nadodati ‘približilo se Kraljevstvo Božje’. Božji sin približio se čovjeku. Idite i propovijedajte da je Božji sin došao potražiti svakoga čovjeka. Jer Bog jednako ljubi svako svoje stvorenje, bez obzira na rasu, pripadnost, godine… Isus dolazi da kaže kako je Bog dobri Otac i svoje učenike šalje da propovijedaju upravo o tome. Sve to Isus radi jer želi očistiti čovjeka, da rodi novoga čovjeka. Ne mogu učenici propovijedati ono što oni hoće, već moraju ljudima prenijeti Istinitu Riječ iza koje stoji neupitan sadržaj. Ni mi danas ne možemo prilagođavati Riječ Božju, posebno kada je riječ o životu, o Bogu koji je Stvoritelj, o onom temeljnom. Možda je ponekad ta istina gorak lijek, ali ne smijemo umjesto toga ljudima dati neki sladak bonbon koji će se ljudima svidjeti. Ni jedan propovjednik, ni jedan vjernik, ne smije Božju Riječ činiti prihvatljivu ljudima, a iz nje izvući život i sadržaj. Propovijedanje i svjedočenje nije samo za službenike Crkve, za biskupe i svećenike, već je svatko tamo gdje je pozvan svjedočiti - poručuje biskup.

Kada Isus šalje dvanaestoricu učenika kazao im je “K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!” Pitamo se što je to sada s Isusom, kaže biskup. On koji govori o ljubavi prema svakom čovjeku, odjedanput će se zatvoriti u jednu svoju malu skupinu istomišljenika i sunarodnjaka, dodaje.

- Učenici su tad još na praksi, ne mogu samostalno u operacijsku dvoranu vršiti važne životne operacije. Isus ih šalje da idu u prethodnicu. Tek kada pošalje Duha Svetoga na njih kazat će im neka idu po svemu svijetu svakom stvorenju naviještati Kraljevstvo Božje. Ali tada još nisu bili spremni, nemaju snagu Duha. Još nemaju snagu da pobiju svoj uski krug, svoj svijet. Kada Bog otvori vrata Crkve, tada će poći. Možda još jedna poruka koja je zanimljiva za nas; uvijek nam je lakše propovijedati onima izvan naše kuće nego onima u njoj. Lakše je svjedočiti prijatelju ili susjedu, a teško onima s kojima živimo 24 sata. Lakše je kao student reći nekome koga prvi put vidim da sam aktivan u Crkvi, da pjevam u zboru, da sam vjernik, nego nekome u svojoj najbližoj zajednici ili društvu prijatelja. Oni koji su najbliži, njima valja posvjedočiti, jer tu se uvijek sučeljavamo sa samima sobom. Riječ Božja nadilazi moje življenje, ideal koji je nedostižan. Moram se truditi svaki dan da to živim, ali neću to sigurno ispuniti u potpunosti. Moram naviještati ono što mi je Gospodin stavio. Sveti Pavao će kazati da je Riječ Božja kao dvosjekli mač. Što više zamahnemo da udarimo naprijed, to moramo više zamahnuti nazad. Rasjeći ćemo i sebe, ranit ćemo i sebe u onome u čemu Riječ Božja nije u nama živjela. Tek onda možemo nastaviti dalje. Svaki propovjednik udara najprije po sebi - poručio je biskup Radoš.

Za kraj homilije mons. Bože Radoš je iz ovih Isusovih riječi iz svetog Evanđelja izvukao nekoliko poruka učenicima, studentima, profesorima, ali i svim ostalim vjernicima. Kaže biskup da Isus ne želi agresivnu, nego otvorenu zajednicu Crkvu. Misija poslanja nije osvajanje za Krista, nego služenje drugima radi Krista.

- Naviještanje nije propaganda i ne smije biti, već može i smije biti samo svjedočenje. Crkva ne smije nikome ništa nametnuti, već treba otvoriti vrata za dijalog drugima. To poziva Isus da učine njegovi učenici, ona dvanaestorica, ali i mi ovdje danas sada. Crkva uvijek mora polagati ispit zrelosti kao Isusov učenik. Svi mi, braćo i sestre, svakoga dana polažemo ispit. Svi; i biskup i svećenici, i profesori i studenti, polažemo ispit iz života. Želim vam da kroz ovo ispitno razdoblje sa svakim položenim ispitom kojeg upišete u indeks, Gospodin zapiše da ste položili ispit i kod Njega, da rastete kao ljudi, kao kršćani, Isusovi učenici - poručio je varaždinski biskup.

Na kraju slavlja okupljenima se obratio vlč. Tihomir Kosec koji se zahvalio biskupu na predvođenju misnog slavlja, kao i svim ostalim vjernicima na dolasku. Zahvalio je i Zboru mladih i voditelju Ediju Vugrincu koji se nakon pet godina vođenja ovim misnim slavljem oprostio od zbora. Sveta misa je uz biskupov zaziv Božjeg blagoslova završena uz zahvalni himan “Tebe Boga hvalimo”.
 
Goran Damjanić


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika