Od:
Do:

Svetkovina Duhova svečano proslavljena u Varaždinskoj katedrali

Svetkovina Duhova svečano proslavljena u Varaždinskoj katedraliVARAŽDIN, 31.5.2020.
Varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je svečano euharistijsko slavlje svetkovine Duhova u varaždinskoj katedrali. U koncelebraciji s biskupom bili su mons. Josip Mrzljak biskup u miru, mons. Antun Perčić generalni vikar, te kanonici Stolnog kaptola preč. Mirko Horvatić i preč. Damir Bobovec.

U svojoj homiliji mons. Radoš je polazeći od liturgijskih čitanja svetkovine Duhova, odlomka evanđelja po Ivanu koji govori  o Isusovom dolasku među apostole nakon uskrsnuća te odlomka iz Djela apostolskih koji govori o događaju pedesetnice,  govorio o značenju Duha Svetoga za Crkvu kroz četiri slike: daha, vjetra, vatre i razumijevnja jezika.

Kako bi se doživjelo, primilo Duha Svetoga potrebno se vratiti u dvoranu Posljednje večere kako nam govori i današnje Evanđelje i odlomak iz Djela apostolskih. – Da bismo primili Duha Svetoga moramo poći slaviti Euharistiju, poći na mjesto gdje nam se Bog daje i dariva, gdje ga primamo i osjećamo njegovu ljubav i prisutnost – rekao je mons. Radoš. Krenuvši, nadalje, od evanđeoskog izvještaja, biskup je razmatrao nad situacijom u kojoj su se našli Isusovi učenici zaključani iznutra u dvorani Posljednje večere u strahu od drugih ljudi. Uskrsnuli Isus potpuno je slobodan i neograničen tako da ga ni podignuti zidovi, ni zatvorena vrata ne mogu spriječiti da dođe među svoje, kako one u dvorani Posljednje večere nakon njegova uskrsnuća i na dan Pedesetnice, tako ni u život svakoga od nas danas. On donosi svoj mir dahnuvši u nas. Simbolika Isusova daha proteže se od trenutka stvaranja svijeta kada Božjim dahom čovjek postaje živo biće. U postuskrsnom vremenu Isusov dah daje novi život učenicima, sprema ih na novo poslanje koje će primiti u sili i snazi Duha Svetoga kojega iščekuju.

Nadalje je biskup Radoš progovorio o tri slike koje donosi izvještaj o silasku Duha Svetoga nad apostole na dan Pedesetnice. Ponajprije, to je šum s neba, vjetar koji se dignuo u zatvorenoj dvorani Posljednje večere. Duh Sveti u slici vjetra predstavlja se kao onaj koji čisti, daje svježinu, bistri. To je njegova uloga kako u Crkvi, tako i u životu svakoga od nas. Duha Božjega, kao ni vjetar, ne možemo opipati, ali rekao je u nastavku biskup - možemo osjetit Njegovu snagu i moć samo ako mu se izložimo, ako mu dopustimo da nas propuše, da djeluje, da nas dariva, da živi i nastani se u nama; da bi mogli disati onako kako diše On, onaj koji daje Duha, Krist Gospodin. –

Druga slika koju nam donose Djela apostolska je slika vatre. Vatra simbolizira toplinu i snagu prenošenja vjere. Bez vatre naši su domovi hladni, naši odnosi mogu biti hladni, Crkva se također ponekad čini hladna, kruta u svojim pravilima i strukturama. Zato danas upućujemo molitvu Bogu: - Gospodine, neka oganj siđe i na nas, neka nas dotakne tamo gdje je naše srce hladno…Samo onaj tko nosi ljubav u sebi, tko nosi toplinu, tko nosi vatru može je dalje prenijeti. Kršćanin koji nema u sebi vatre, topline ne može je prenijeti – molio je biskup u propovijedi.

Treća slika Duhova, duboka i  bogata značenjem i simbolikom je razumijevanje jezika. Jezik kojeg svaki čovjek razumije, kojega Bog daje svojim učenicima, koji se uči slušajući Onoga koji ima riječi života vječnoga, riječi Isusa Krista. To je jezik ljubavi. – Taj jezik ljubavi možemo razumjeti kada dođemo ovdje, najsavršenije ga razumijemo na slavlju svete mise. Ljubav koja nema granica, koja nema mjere. Bog koji se potpuno daje i zato je tako povezan križ, njegova žrtva na križu, smrt i uskrsnuće i posalnje Duha Svetoga. Onaj koji ih je ispunio Duhom poput vjetra, koji ih je zapalio, On im i otvara vrata da mogu ići u svijet, svjedočiti da ih svatko može razumjeti. – pojasnio je na kraju homilije biskup Radoš i naveo dva svetačka primjera svjedočenja Isusa Krista jezikom ljubavi: sveti Ivan Pavao II. i Majka Terezija.

Anita Treščec


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika