Od:
Do:

Prvi dan hodočašća vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj

Prvi dan hodočašća vjernika grada Varaždina Majci Božjoj BistričkojMARIJA BISTRICA, 4. 7. 2020.
Prvoga dana hodočašća vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj večernju svetu misu u 19 sati za hodočasnike pješake i one koji su im se u posljepodnevnim satima pridružili u svetištu svetu je misu predvodio varaždinski biskup Bože Radoš.

Podsjetimo hodočašće je započelo blagoslovom hodočasnika pješaka u 3 sata ujutro u varaždinskoj katedrali koji su nakon toga krenuli pješice kroz poznate lokacije hodočasničke rute kao što su Beretinec, Belski dol, Budinščinu i Konjščinu, te su se u 14 sati sabrali na Vinskom Vrhu odakle su u procesiji, predvođeni biskupom Radošem i župnicima varaždinskih župa, krenuli ulaznom procesijom u svetište Majke Božje Bistričke. Nakon okrijepe, odmora i prilike za svetu ispovijed hodočasnici su se okupili na večernjoj svetoj misi, a u 21 sat sudjelovali su u procesiji „Put svjetla“ sa svijećama na bistričkoj kalvariji.

Na početku homilije biskup Radoš izrazio radost što je ujutro u varaždinskoj katedrali vidio mnogo obitelji koje zajedno hodočaste, te podsjetio kako svako hodočašće ima jedno obiteljsko ozračje jer iako nekada sami hodočastimo na srcu nam je da upravo svoje najmilije donesemo pred Gospodina preporučivši ih Marijinom zagovoru u njezinu svetištu, a posebno one koji su u poteškoćama, koji traže svoje životne puteve, svoje mlade, bolesne i stare.

– Želimo Mariji povjeriti sve one s kojima nas život veže. Želimo Mariji povjeriti naš grad Varaždin, neka ona svakog njezinog stanovnika čuva kao svoje dijete – zaželio je biskup Radoš i nastavio svoju homiliju razmatranjem o tome što od Marije i njezinog iskustva hodočašća možemo naučiti za naš put i hodočašće ovom zemljom. Marija je svake godine s Josipom hodočastila u sveti grad Jeruzalem, 150 kilometara od Nazareta kako bi pred Gospodina donijela svoje zahvale, muke i strahove. Marija i Josip, hodočasnici, trebaju biti primjer zajedništva i hoda u vjeri za sve bračne parove naše biskupije. Bog želi da oni koje je svojim blagoslovom svezao njeguju svoje zajedništvo, da zajedno hodaju, zajedno podnose sve tegobe i radosti puta, a posebno je to važno u odgoju djece, zajedno „tražiti“ svoju djecu kako bi ih susreli, podržali u rastu i sazrijevanju. Razmatrajući nad događajem hodočašća Svete Obitelji u Jeruzalem kad je Isus imao dvanaest godina biskup Radoš je posebno istaknuo povjerenje koje su Marija i Josip imali prema dvanaestogodišnjaku kojeg su pustili da hoda sam, da nije uvijek uz njih, imali su jednu određenu slobodu u odgoju Isusa. Ovaj događaj i današnjim roditeljima poručuje kako se u odgoju moraju osloboditi tjeskobe svjesni kako ima još Netko tko bdije nad njihovom djecom.

No, Marija i Josip na povratku iz Jeruzalema odlaze dan hoda vjerujući da će im se Isus pridružiti. Kada se to nije dogodilo doživljavaju najveću mogući tjeskobu roditeljstva: izgubljeno dijete. Ovo Marijino iskustvo kada tri dana traži izgubljeno dijete biti će priprema i iskustvo koje će proživjeti kada će Isus tri dana biti u grobu. Iz dijaloga s pronađenim Isusom u hramu Marija počinje razumijevati kako dijete ne pripada samo njoj nego da dijete ima svoje planove, svoje snove, svoje puteve. Ali još i više, Marija i Josip počinju razumijevati posebnost Isusovog puta, njegovu oslonjenost na još jednog Roditelja. Ova otkrivanje vlastitog djeteta kroz dijalog poruka je i za sve naše obitelji danas, koliko je važno njegovati pravi i istinski dijalog u obitelji. Obiteljsko zajedništvo i dobra komunikacija gradi se ustrajnim svakodnevnim hodom i međusobnim darivanjem u svakodnevici.

Na kraju homilije podsjetio je biskup Radoš na simboliku Isusovih dvanaest godina za vrijeme ovog hodočašća u Jeruzalem. Vrijeme je to kada i naša djeca postaju svjesni sebe, traže i osluškuju vlastiti put. Vrijeme je to kada roditelji u svojem odgoju ponekad osjećaju osobitu tjeskobu jer dijete ne ide uvijek onako kako su to oni zamislili za njega. Biskup je ohrabrio roditelje istaknuvši kako je sve to dio sazrijevanja i traženja vlastitog identiteta, a dobro sjeme koje su posijali u njihovom djetinjstvu donijet će dobrog roda kada za to sazrije vrijeme. – Ako je sjeme dobro zasijano, uvijek će donijeti plod. Ako je zasijana riječ Evanđelja, ako je bačeno Evanđelje, Bog će se pobrinuti da sjeme koje je bačeno ne vrati se k Njemu bez ploda. Na nama je samo da sklopimo ruke i da molimo Gospodina: „Gospodine kada počne rasti namoj dopustiti da čovjek to pogazi.“ – potaknuo je biskup roditelje hodočasnike.

Hodočašća poput ovoga mogu biti prilika da se sjeme koje je posijano probudi i započene svoj rast, da urodi plodom objasnio je biskup i potaknuo okupljene hodočasnike da budu otvoreni i raspoloživi da sjeme ovog hodočašća, riječ Božja koju su čuli i razmatrali u njima donese rod koji će graditi zajedništvo i međusobnu podršku u obiteljima i šire.

Tekst: Anita Treščec
Fotografije: Siniša Conar


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika