Od:
Do:

Proslava Gospe od Anđela - Porcijunkulovo u Čakovcu

Proslava Gospe od Anđela - Porcijunkulovo u ČakovcuČAKOVEC, 2. 8. 2018.
Blagdan Blažene Djevice Marije od Anđela (Porcijunkula) posebno svečano u Varaždinskoj biskupiji slavi se u Čakovcu u franjevačkoj Župi sv. Nikole biskupa.

Središnje euharistijsko slavlje na otvorenom predvodio je, u četvrtak 2. kolovoza 2018. Varaždinski biskup Josip Mrzljak s početkom u 10 sati, a ovoj svečanoj svetoj misi prethodila je i procesija s Gospinom slikom koju su nosili pripadnici Zrinske garde Čakovec.  Uz biskupa Mrzljaka suslavili su brojni svećenici Varaždinske biskupije te braća franjevci, među kojima su bili i generalni vikar Biskupije mons. Antun Perčić te domaći župnik i gvardijan samostana  Župe sv. Nikole biskupa u Čakovcu fra Željko Železnjak koji je i sve srdačno pozdravio na početku ovog misnog slavlja.

„Sve vas želim poslati u raj“

„Sve vas želim poslati u raj“ riječi su svetog Franje Asiškog kojima je i biskup Mrzljak započeo svoju propovijed, podsjetivši kako je sv. Franjo tražio, od pape Honorija III. potpuni oprost za sve ljude.  I dok možda u nama postoje razmišljanja kako bismo rado išli u raj, ali ne baš sada i ne još, pred očima nam ipak treba biti taj konačni cilj. Prema riječim biskupa Mrzljaka, smisao upravo te Franjine molbe i jest taj, da imamo pred sobom taj konačni cilj kamo čovjek želi prispjeti, ali taj raj prema kojem putujemo, pozvani smo i ovdje na Zemlji ostvarivati.

Porcijunkula je bila mala crkva, i njeno ime znači „komadićak (njive)“. Franjo je tu crkvicu  zavolio s jedne strane upravo kao znak malenosti, ali i kao znak kako iz tog malenog može izrasti nešto veliko. To bi nas trebalo potaknuti da se prisjetimo nama dragih crkvi u kojima smo možda primili neki od sakramenata ili smo u nekoj doživjeli nešto posebno što nam je učvrstilo vjeru. Važno je da u tim crkvama prepoznamo sebe kao dio žive Crkve. Osim toga, svaki od nas je jedan djelić, jedna mala “porcijunkula“ te žive zajednice Božjega naroda, svaki od nas je dio Crkve.

- I zaista želimo biti dobar dio te Crkve, da budemo živo kamenje koje se ugrađuje u Crkvu, da i mi želimo čuti poput sv. Franje idi, popravi moju Crkvu i da shvatimo da to zapravo znači obnoviti sebe, učvrstiti svoju vjeru i ići onim putem kojim bi kao kršćani mi trebali ići. Nismo ovdje okupljeni samo kako bismo se prisjećali kako je sv. Franjo popravljao Crkvu u 13. stoljeću, nego da razmišljamo o sadašnjem trenutku Crkve: kako ta Crkva živi i što ja dajem toj Crkvi. Gradim li ju ili razgrađujem? I upravo kada dolazimo slaviti Porcijunkulu i razmišljamo o tome kako nam Bog oprašta grijehe u sakramentu pomirenja kao i one vremenite kazne koje smo možda zaslužili, tada vidimo da mi možemo sudjelovati u gradnji  žive Crkve i da ona može biti lijepa. Ni Franjo nije odmah razumio kad mu je bilo rečeno da ide popraviti Crkvu, ali je shvatio da, graditi Crkvu u sebi je nešto još više, a često puta i teže. - poručio je biskup Mrzljak.

Što Bog traži od čovjeka?

Možda se nekad pitamo što Bog traži od mene i postavlja se to pitanje što Bog traži od čovjeka, upravo zato, jer je čovjek uzročnik mnogim nevoljama koje zadesuju svijet. Biskup Mrzljak kaže da je odgovor vrlo jednostavan: - Bog traži od čovjeka da bude čovjek. Ni više, ni manje. Ali tko će to čovjeka naučiti biti čovjekom? – upitao je biskup, a onda i odgovorio – Na to pitanje najbolji odgovor može dati Bog koji je postao čovjek, a to je naš Gospodin, Isus Krist, koji je upravo zato postao čovjekom, da bi pokazao kako biti čovjek. Od Njega učimo kako biti čovjek. To su mnogi sveci kroz povijest dobro prepoznali, a na poseban način si možemo staviti za uzor svetoga Franju Asiškoga koji je uvijek sebi stavljao Evanđelje kao onaj glavni izvor od kojega će učiti kako biti savršan čovjek. – naglasio je biskup Mrzljak.

Spomenuo je i da su nam u tome mnogi sveci putokaz, zato ih Crkva i proglašava svetima i stavlja na oltar kako bi nam bili uzor i primjer, da bismo ih slijedili. Svjesni smo da su oni daleko ispred nas, ali smo isto tako svjesni da se može ići takvim putem kojim su oni išli te nam pokazali u čemu je zapravo bît biti čovjek.

- Svakako, Blažena Djevica Marija je bila prva ona koja je znala izreći svoj fiat, evo službenice Gospodnje, tu sam, neka mi bude po Tvojoj riječi, želim vršiti volju Tvoju. – poručio je biskup te dodao da, kada slavimo blagdan Porcijunkule, vidimo kako male stvari mogu postati velike onda kada nešto radimo i gradimo s Bogom, kada želimo ostvariti čovještvo na Njegovu sliku onako kako je On to zamislio. Na kraju je poželio da svi tako putujemo ovom zemljom da se jednom nađemo u vječnosti, u raju.

Kod ovog misnog slavlja bio je i svečani prinos darova. Naime, predstavnici Udrugâ, Kulturnih društava, policije, vatrogasaca i vojske prinijeli su ono čime se služe u svakidanšnjem životu i radu na slavu Božju i pomoć drugim ljudima. U tim darovim iskazana je zahvalnost Bogu za sve što nam je darovao, ali u njima se nalaze i zahvale, molitve, vapaji, nade i tjeskobe svih okupljenih kao i svih ljudi današnjega vremena.

Na kraju mise, župnik, fra Željko, uputio je riječi zahvale, te podsjetio kako je već tradicionalno  za prodaju pripremljena velika pogača, a sva prikupljena sredstva donirat će se Centru za odgoj i obrazovanje.  


tekst: Iva Kuzmić
fotografije: Siniša Conar
 


Slika Porcijunkulovo u Čakovcu
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu - procesija s Gospinom slikom koju nose pripadnici Zrinske garde Čakovec
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu - mons. Josip Mrzljak, Varažinski biskup, predslavitelj središnjeg misnog slavlja
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu - središnju misu predslavi biskup Mrzljak
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu - središnju misu predslavi varaždinski biskup Josip Mrzljak
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu - koncelebranti
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu - svečani prinos darova
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu
Slika Porcijunkulovo u Čakovcu