Od:
Do:

Na spomendan sv. Volfganga održan tradicionalni i jedinstven Marijin put u Klenovniku

Na spomendan sv. Volfganga održan tradicionalni i jedinstven Marijin put u KlenovnikuKLENOVNIK, 31. 10. 2017.
U utorak 31. listopada, na spomendan svetog Volfganga, održan je tradicionalni Marijin put od Klenovnika do obližnjeg Vukovja. Procesiju je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, a hodočasnici su se okupili kod Bolnice za plućne bolesti i TBC odakle su krenuli na četiri i pol kilometara dugačku jedinstvenu molitvenu pobožnost uz 15 obnovljenih postaja otajstava krunice Blažene Djevice Marije.

U pobožnosti križnog puta uz biskupa je sudjelovalo desetak svećenika; generalni vikar i kancelar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić i mr. Ivan Rak, zatim domaći župnik Josip Jagarčec, župnik susjedne Župe svetog Martina biskupa iz Donje Voće Marko Zadravec, župnik Župe svete Barbare iz Natkrižovljana Mario Filipović, fra Gordan Propadalo iz varaždinskog Franjevačkog samostana, domaći sin iz Lipovnika mons. Nedjeljko Pintarić iz Zagrebačke nadbiskupije i brojni vjernici klenovničkog kraja.

Marijin put - prikaz čitavog Kristovog života

Nakon uvodne molitve prije početka hoda koju je predvodio varaždinski biskup krenulo se na križni put s ciljem na visini od 460 metara nadmorske visine. Hodočasnici su se svojom molitvom prisjetili i 20. obljetnice utemeljenja Varaždinske biskupije, unutar kojih je posljednjih desetak oživljena pobožnost Marijina puta i obnovljene su postaje s prikazima otajstava svete krunice iz 1672. godine kada je grof Ivan IV. Drašković dao od dvorca u Klenovniku do hodočasničke kapele sv. Volfganga (Bolfnika, Vuka) u Vukovoju postaviti petnaest kamenih postaja (pilova) s prizorima krunice.

Vrijeme je ove godine bilo doista naklonjeno sudionicima. Prohladno i jesensko svježe, ali lijepo, vedro i sunčano, pa je osim u molitvi krunice, druženju i pjesmi, oko 250 hodočasnika moglo uživati i u blagodatima koje pruža živopisan i slikovit zagorski pejzaž. Marijin put jedinstven je i zbog toga što se kroz 15 postaja puta ne razmatraju postaje Isusovog križnog puta, nego čitav Njegov život. Po završetku pobožnosti krunice, nakon više od dva sata uspinjanja, svetu misu je u najjužnijoj kapeli svetog Volfganga u Europi, koju je 1508. godine podigao grof Ivan Gyulaj Trakošćanski, predvodio biskup Mrzljak u koncelebraciji sa svećenicima hodočasnicima.

Poziv na poniznost

Mons. Josip Mrzljak u uvodu svete mise pročitao je nekoliko zanimljivosti iz životopisa svetog Volfganga, dok je u svojoj propovijedi sabranom mnoštvu biskup govorio o poruci onih crkava sagrađenih na brdima i brežuljcima, kakva je upravo ova posvećena svetom Vuku.

- Mnoge crkve, kao i ova, građene su na brežuljcima. To je znak koji nam želi reći kako treba uložiti napor da bi se došlo do nekog cilja. Ne može se samo tako doći do crkve. Evo i mi smo danas uložili napor, hodajući i moleći krunicu, da bismo došli do ove crkve. Malo smo umorni, ali smo zadovoljni. Radosni smo, jer smo učinili nešto lijepo, nešto što nas zadovoljava, jer vjerujemo da smo učinili nešto dobro za sebe, ali i zajedno, kao Crkva. Posljednji je dan mjeseca listopada koji je posebno posvećen molitvi krunice, a mi kao da smo željeli zaključiti taj mjesec ne samo s jednom, već s tri krunice, te s pjesmom i razmišljanjima. Došli smo do vrhunca da bismo slavili ono što je najuzvišenije, a to je euharistija. Marija nas uvijek dovodi do Isusa. Dovodi nas do toga da bismo slušali Njegovu riječ i da bismo slavili Njegovu žrtvu. Čuli smo u evanđelju poziv da budemo ponizni, jer samo ponizan čovjek sebi može zadati da ostavlja svoju kuću i ide na Marijin put. Došli smo ovdje zato što osjećamo svoju malenost pred Bogom. Osjećamo kako nam je Bog potreban, kako ne možemo bez Njega. Kada tako sebi stvorimo raspoloženje poniznosti, skromnosti i malenosti, onda možemo prepoznati Boga kao Stvoritelja, kao Životvorca i Onoga koji daje život i koji je vrhunac života, ali i onog života koji slijedi nakon prestanka ovozemaljskog života - poručio je biskup Mrzljak.

Molitva je najveći dar za najmilije

Biskup se osvrnuo i na nadolazeće blagdane ovoga tjedna, Sve svete i Dušni dan.

- Slavit ćemo dva važna blagdana. To su dani kada se posebno povezujemo s onima koji su došli do vrhunca, do cilja. Oni su išli kroz život stepenicama svojega života i na poseban način želimo ih se sjetiti. Vjerujemo da sveci nisu samo oni koje je Crkva proglasila svetima, nego da su to mnogi naši roditelji, bake, djedovi, koji su nas učili kako treba živjeti po vjeri. Ne samo da su nas riječima učili, nego su nam to i svojim životom pokazali. Oni su bili ti vjernici, to je škola života. Naše poštovanje prema pokojnima ne smije biti samo da donesemo svijeću ili cvijeće, pri tome se natječući tko će donijeti veće, ljepše ili skuplje. Ne smijemo na to nasjesti i misliti da je to neka vrijednost. Nije znak poštovanja hoće li taj aranžman biti od nekoliko stotina kuna ili će biti jedan cvijet. Ako ne bude ni to, bit će molitve. I to je najveći dar koji možemo dati i donijeti na grobove svojih pokojnika. I ovaj naš večerašnji susret je jedan lijepi vijenac kojeg donosimo na grobove svojih pokojnika, kada molimo i učvršćujemo svoju vjeru - kazao je otac biskup.

Oltar sv. Volfganga - vrijedna sakralna baština ranog baroka

Na kraju mise varaždinskom biskupu i svim ostalim hodočasnicima, dobrotvorima i sponzorima zahvalio je župnik Josip Jagarčec. Samu pobožnost Marijina puta, jedinstvenu u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe, koja svake godine okuplja sve veći broj hodočasnika sjeverozapadne Hrvatske, obnovili su župljani Župe Presvetoga Trojstva u Klenovniku zajedno s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom 2008. godine. Petnaest postaja Marijina puta, o kojima već 1672. godine postoji pisani trag da ih je postavio grof Ivan IV. Drašković, obnavljane su od 2008. do 2015. godine. Glavni oltar obnovljene kapele sv. Volfganga, regensburškog biskupa i zaštitnika Bavarske, postavljen nakon višegodišnje obnove, rijedak je primjerak ranobaroknog oltara visoke kvalitete, kojeg povjesničari umjetnosti uvrštavaju među najvrednije oltare hrvatske sakralne baštine ranoga baroka.

Sveti Wofgang je rođen 924. godine u gradu Pfullingenu u Baden Wuerttenbergu. Od svoje sedme godine pohađao je samostansku školu na otoku Reichenau Constance. Nastavio je studij u Würzburgu. Najprije je predavao u katedralnoj školi u Trieru. Augsburški biskup Ulrich zaredio ga je za svećenika 968. godine u samostanu Eisiedelnu. Kao uspješni vjerovjesnik propovijedao je u Češkoj i Mađarskoj. Uz širenje Božje riječi utemeljio je brojne nove crkvene zajednice te sudjeluje u osnivanju biskupije u Pragu. Postavši godine 972. biskupom u Regensburgu, obnavlja monaštvo po Bavarskoj i gradi nove crkve. Zabadanjem sjekire naznačivao je mjesto za gradnju nove crkvene građevine. Njegovim molitvama i zagovorom dogodila su se glasovita čudesa: izliječio je bolesnika što je izgubio vid. Opsjednutu ženu je oslobodio od đavla te izliječio neke gubavce. Pod kraj života povukao se u osamu samostana Mondsee, na jezeru koje je po njemu dobilo ime Wolfggangsee. Umro je 31. listopada 994. u Puppingenu kod Eferdinga u Austriji. Pokopan je u samostanu Svetog Emerana u Regensburgu. Na njegov grob dolaze stoljećima bolesnici. Zabilježeno je preko 200 provjerenih ozdravljenja. Posebno ga za zagovor mole oduzeti bolesnici i oni koji su doživjeli moždani udar.
 
Goran Damjanić


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika