ĐELEKOVEC, 27.1.2024.

---

Sprovodnu misu i ispraćaj vlč. Branka Tomašića u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu u subotu, 27. siječnja, predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Koncelebrirali su dekan Ludbreškog dekanata vlč. Ivan Žmegač, župni upravitelj u Đelekovcu vlč. Silvio Košćak te 35 svećenika iz Zagrebačke nadbiskupije te Varaždinske i Požeške biskupije.

„S pogledom na lijes s tijelom preminuloga subrata svećenika Branka ovdje pred oltarom i prikazom Bogorodičine proslave njezina uznesenja, s pogledom u živu Crkvu, sabrani u ovome prostoru koji sažima tolike životne putove, molimo Gospodina da nas učvrsti u nadi novoga susreta i čuva snagom svoje ljubavi, milosrđa i sućuti“, rekao je mons. Šaško uvodeći u misno slavlje.

Prenio je izraze sućuti i blizine zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, suosjećanja sa svima koji su vlč. Branka voljeli i vole, suosjećanja s majkom Šteficom, sestrom Dragicom, šogorom Tomislavom, nećakinjom Danielom s obitelji te sa svom rodbinom i prijateljima. „Ovdje smo i mi svećenici koji se opraštamo od svoga brata pri čemu se prisjećamo osobito nas koji smo zajedno s Brankom zaređeni za prezbitere u lipnju 1992. godine“, poručio je biskup Šaško.



U homiliji je biskup istaknuo neke riječi i rečenice iz oporuke vlč. Tomašića. „U oporuku se stavlja bitno. Oporuka obično odiše ljubavlju i smirajem. Ona se osvrće na prošlost, ali je pisana radi budućega. Napominjem to jer bih ovdje želio ostaviti trag duhovnoga dijela oporuke svećenika Branka, tim više jer je potpisana baš na današnji datum nekoliko godina unatrag“, kazao je biskup te naglasio kako iz svakoga života možemo nešto naučiti. Istaknuo je kako je oporuka preminulog svećenika „naglašeno protkana zahvalom i praćena molitvom za oproštenje. On na početku iznosi zahvalu Bogu stvoritelju za život, Isusu Kristu za svećenički poziv i gleda sebe kao nevrijednog slugu koji je u svećeništvu nastojao služiti s radošću u Crkvi, Bogu i čovjeku za Crkvu.“

Naveo je u nastavku sve kojima je vlč. Tomašić zahvalio: obitelji, župnicima, prijateljima svećenicima, redovnicima, papama, biskupima te župama u kojima je djelovao. Biskup Šaško istaknuo je kako je  lijepo vidjeti koliki su se ljudi brinuli za pokojnog svećenika. „Zato zahvaljujem i Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu. Svima vama subraćo svećenici koji ste bili blizu kada je bilo teško. Gospodin povezuje živote jer u ljubavi je sve povezano. Nigdje u životu, ni u jednom iskustvu ne živimo ljepotu takve povezanosti. U ljubavi je sve povezano“, rekao je.

Potom je spomenuo gestu prostiranja. „Vraćajući se unatrag, ne samo na dane u gimnaziji, ne samo u tijek obrazovanja, nego posebice na tu gestu u ređenju kada smo zajedno u zagrebačkoj prvostolnici bili prostrti, govoreći i svojim tijelom ono što smo nosili u duši. Gospodine, tebi predajemo svoje živote u svoj poniznosti. Gledajući svećenički život, može ga se promatrati kao uspinjanje, kao boravak i kao silaženje. Takav je naš zemaljski put“, poručio je mons. Šaško te detaljno pojasnio što označava uspinjanje, boravak i silaženje.

„Zahvaljujemo vlč. Branku za sve dobro koje je činio, koje je naviještao, koje je svjedočio. Ovaj lijes i njegovo tijelo prostrto pred oltarom ne progovara samo govorom umrlosti, nego govori uskrsnućem i svijećom, križom i oltarom, uznesenjem i blizinom neba. Hvala mu za svaki dar koji nama nije poznat. Neka Gospodin oprosti i nama ako smo u čemu povrijedili otajstvo njegova života. Neka bude milosrdan i pokojnom subratu da bismo iz svega učili biti blizi, ne zanemarili otajstvo života, ne zaboravili da smo rođeni na zemlji kao bića vječnosti“, zaključio je biskup.

Nakon mise kratak govor održao je svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Filip Lucić, koji je s pokojnim vlč. Tomašićem ušao zajedno u bogosloviju te su kasnije kroz život bili povezani kao prijatelji. Podsjetio je na njegovo službovanje na raznim župama te na različite životne situacije i uspomene koje su ih povezale. Na kraju je poručio: „Nadam se da će nebeski Otac za služenje u Crkvi prepoznati tvoju raspoloživost, da će te jednostavno pozvati i reći: 'Valjaš slugo dobri i valjani, uđi u radost vječnoga života. Počivao u miru Božjem'“.



Potom se obratio upravitelj Župe u Đelekovcu vlč. Silvio Košćak. „U svojoj oporuci Branko je zapisao, između ostalog što smo čuli, da želi da njegov sprovod bude jednostavan jer je u jednostavnosti srca nastojao i živjeti svoj ovozemaljski život. Posebna želja bila mu je, kako smo čuli, da se pjeva taj njemu tako drag Marijin Veliča jer je upravo u ovoj Djevici Mariji posvećenoj Crkvi učinio svoje prve svećeničke korake. Mariji, majci svećenika, posvetio je čitav svoj život. Pri kraju svoje oporuke zapisao je riječi iz prve poslanice Timoteju: 'Jedinome Bogu čast i slava'. Branko, uživaj u Njegovoj blizini i do skorog viđenja“, kazao je vlč. Košćak.



Nakon mise uslijedila je procesija od župne crkve do mjesta ukopa. Mons, Šaško, predvodeći sprovodne obrede, rekao je da groblja uvijek uče kako više voljeti čovjeka. „Ovo nisu spremišta za smrt, nego su velike učionice života. Ovdje vrlo lako nestane svaka uznositost, svaka umišljenost, svaka veličina. Ovdje se lakše prepoznajemo da smo braća i sestre, da živimo od Božjega daha i da bez toga daha ne postojimo“, kazao je biskup.

Životopis vlč. Branka Tomašića

Vlč. Branko Tomašić rođen je 25. travnja 1965. godine u Đelekovcu od oca Milana i majke Štefice, rođ. Ilotić. Kršten je 2. svibnja 1965. u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu, gdje je 1978. godine primio i sakrament potvrde.

Osnovnu školu pohađao je u Đelekovcu. Po završetku osnovne škole ušao je u Dječačko sjemenište u Zagrebu na Šalati gdje je pohađao Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika (klasičnu gimnaziju), u kojoj je 1984. godine maturirao.

Po završetku srednje škole ulazi u isusovački novicijat u Splitu. Krajem razdoblja novicijata započinje studij teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu te nakon prve godine prelazi u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu 1987. godine i nastavlja studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu kao bogoslov Zagrebačke nadbiskupije.
 
Za đakona je zaređen 13. listopada 1991., a za svećenika Zagrebačke nadbiskupije 28. lipnja 1992. godine u zagrebačkoj katedrali po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića. Mladu misu slavio je 19. srpnja 1992. godine u svojoj zavičajnoj župi Uznesenja BDM u Đelekovcu.
 
Svećeničku službu započeo je u rujnu 1992. kao župni vikar u Župi svete Terezije Avilske u Požegi, gdje ostaje do 1. rujna 1993. godine kada je u istom svojstvu premješten u Župu sv. Petra apostola u Dugoj Resi. Iste godine imenovan je i privremenim upraviteljem Župe sv. Vida mučenika u Ladvenjaku i Župe sv. Antuna Padovanskog u Vukmaniću koje su stradale u ratu.
 
Godine 1998. razriješen je službe župnog vikara u Župi Duga Resa i zbog zdravstvenih razloga dopušten mu je boravak u Šibenskoj biskupiji u kojoj obavlja službe upravitelja Župe sv. Margarite u Jadrtovcu i Župe sv. Katarine u Ljubitovici od 5. rujna 1998. do 2001. godine.
 
Od srpnja 2001. povjerena mu je služba pastoralnog pomoćnika u Župi sv. Martina biskupa u Jamnici Pisarovinskoj do kolovoza 2002. godine kada zbog zdravstvenih razloga odlazi na bolovanje.

 

---