Od:
Do:

Biskup Bože Radoš svetom misom zahvalio Bogu i vjernom narodu Varaždinske biskupije na godini dana biskupske službe

Biskup Bože Radoš svetom misom zahvalio Bogu i vjernom narodu Varaždinske biskupije na godini dana biskupske službe VARAŽDIN, 24. 11. 2020.
Varaždinski biskup, mons. Bože Radoš, svetom misom služenoj u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije proslavio je prvih godinu dana svoje biskupske službe u gradu Varaždinu.

Biskup je svetu misu, na samu godišnjicu svoga biskupskog ređenja, u utorak 24. studenoga, proslavio u zajedništvu s biskupom u miru i svojim prethodnikom, mons. Josipom Mrzljakom, te najbližim suradnicima iz Biskupskog ordinarijata.

U uvodu svete mise biskup Radoš je poručio kako ovom svetom euharistijom želi Bogu zahvaliti za sve ono dobro što mu je dao u dosadašnjoj biskupskoj službi te što ga je učinio spremnim činiti dobro. Također je spomenuo kako kao grešan čovjek zastaje i gleda u sve ono što u posljednjih godinu dana nije bilo dobro, gdje ‘nije bio Božji te nije primio i predao Gospodina gdje je trebao’.

U svojoj homiliji svećenicima i nažalost malobrojnim vjernicima koji su uslijed epidemioloških mjera mogli pohoditi varaždinsku katedralu, biskup Radoš je naglasio kako je sveta misa prigoda da zahvali Bogu na svim suradnicima i vjernicima, te da zazove Božji blagoslov na vrijeme pred nama. Podsjetio je kako prva godišnjica biskupskog ređenja nije baš svečana iz očitih razloga, no da mudrost traži od nas oprez te da u duhu Bogu kažemo tihi hvala. Kako na svetoj misi nije bilo zborskog pjevanja ni orguljaške pratnje, biskup je ovu, tzv. tihu misu, opisao kao sliku našega vremena, vremena tjeskobe i kušnje. U kušnji su, podsjetio je mons. Radoš, bolesnici, kao i bolesničko osoblje koji se svaki dan bore za jedan novi udah, život i ozdravljenje. Vrijeme je kušnje i za radnike; one koji ne smiju na radno mjesto, ali i one koji sa strepnjom odlaze na posao zaraditi kruh za svoju obitelj. Ovo je, istaknuo je biskup, vrijeme kušnje i za djecu koja ne mogu mirno uživati u djetinjstvu i ići u školu.

- Vrijeme je ovo kušnje i za nas vjernike, za cijelu Crkvu. No, i ove neprilike i kušnje postale su prilika za zahvaliti Bogu. Ja mu zahvaljujem na godini dana našeg zajedničkog hoda te što u svim neprilikama daje priliku da se dublje i snažnije povežemo s njime. Bog nam u vremenima kušnje daje priliku da u poniznosti osjetimo i radujemo se njegovoj blizini, da osjetimo kako lomi naše dlanove da bi iscrtao puno bolje - svoje dlanove. Gospodin nam daje priliku da vidimo kako nismo mi protagonisti, nego je on voditelj našega života. Večeras želim zahvaliti i moliti Gospodina da na njegovom putu vršimo njegovu volju i slijedimo njegove planove; svatko od nas u službi i pozivu na koji nas je Bog pozvao i postavio - poručio je biskup Bože Radoš.

Svoju propovijed biskup je iskoristio i kako bi zahvalio svim suradnicima i vjernicima. Najprije je zahvalio biskupu u miru Josipu Mrzljaku što ga je uveo službu te što mu svakodnevno pomaže pratnjom, savjetom, spremnošću i suradnjom. Zahvalio je potom biskup Radoš i svim svećenicima koji ga svakodnevno uključuju u molitve; suradnicima u Ordinarijatu, biskupijskim ustanovama i župama.

- Hvala što svojim molitvama držite i snažite put biskupa i Crkve da idemo Božjim putem. Zahvaljujem i na mnogim podrškama, radosnim susretima, na molitvama koje hrane našu Crkvu, na žrtvama i razumijevanju mnogih suradnika i vjernika. Bog neka nam daje snagu da se ne umorimo, da se međusobno stalno potičemo na dobro, da molitvom hranimo put Crkve - kazao je u zahvali biskup Radoš te podsjetio kako je godišnjica ujedno i prilika da se biskup sjeti svojih obećanja koje je dao te da ih obnovi i osnaži, ‘da pročisti ono što ne pripada Bogu i da samo On bude onaj koji ravna našim životom’.

U završnim riječima homilije biskup je, govoreći o svojoj službi, ponovio kako to nije njegov, već Božji put te kako mi nismo Gospodari, već tek sluge i suradnici. Još je jednom zahvalio Bogu na svemu onome lijepome proživljenome u posljednjih godinu dana, te molio svjetlo za dane koji su pred nama; ‘da nam Gospodin u tami našeg života, kada nam nisu jasni i bistri planovi, putevi i koraci, bude svjetlo da znamo koračati njegovim putem i njega slaviti te u tome naći radost svoga života'.
 
Goran Damjanić