Od:
Do:

5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači

5. ljetne igre u Župi sv. Vid u PitomačiPITOMAČA, 31. 8. - 2. 9. 2020.
„Ljubljena smo djeca Božja, prinčevi i princeze, i čim sakupimo sve kreposti, dat ćemo se okruniti!“, misao je vodilja u srcima naših mališana na 5. ljetnim igrama Župe sv. Vid u Pitomači.

Držeći se propisanih mjera opreza, svakog dana, od ponedjeljka 31. kolovoza do srijede 2. rujna, u ranim popodnevnim satima, okupljali smo se kako bismo s Malim princom poletjeli u beskrajna prostranstva svemirom i to u potrazi za vrijednim blagom. Potaknuti Isusovim riječima „Ne zgrčite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju ni gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.“(Mt 6,19-23), nismo tražili novac ili vrijedno biserje. Mi smo tražili kreposti.

Zajedno smo s Malim princom svakoga dana, kroz kratki video-isječak i katehezu, otkrivali koje se to zamke u svijetu kriju, odnosnokoje su to vrline koje nas upravo čine, ne onima koji si dopuštaju da budu ovladani ljudskim slabostima, nego onima koji slabostima znaju ovladati. One nas tako uistinu čine Kristovim kraljevstvom dobrote i ljubavi. Ponijeli smo sa sobom svaki svoju krunu od bijelog papira u nadi da ćemo na svojem putovanju pronaći kreposti koje će našim krunama dati onaj istinski autoritet.

Tako smo na jednom planetu prvoga dana naišli na oholog klauna. Njegovo najveće zadovoljstvo je kada drugi plješću njegovim sposobnostima i nikada mu nije dosta tuđeg obožavanja. Stoga ohol čovjek ne može biti sretan. Samo Boga se treba obožavati. U poniznosti srca. Tu je istinska radost i zadovoljstvo. Poniznost je, dakle, onaj pravi dragulj koji nas uči ispravnim odnosima s drugima te smo ga odmah „nacrtali“ na naše krune.

Na drugom planetu smo naišli na zavidna čovjeka. Ta znamo, nikada nećemo sami zavrijediti biti sretni, ako ćemo se radovati tuđoj nesreći. Dobrota prema bližnjemu također je vrijedan dragulj. Baš za našu krunu. Nastavili smo naše putovanje.

Na trećem planetu sreli smo jednog pijanca. Pijanci su neumjereni u piću. Sjetili smo se kako smo i mi često neumjereni u igricama, filmovima i slatkišima i znamo da ton ikako nije dobro. Umjerenost u svemu čini nas puno sretnijima. Stoga smo i tu vrlinu ugradili na našu krunu. Već prvi dan naše su krune dobile na vrijednosti. No, još nije kraj.

Putovanje smo nastavili i drugi dan. S Malim smo princom na jednom planetu otkrili jednu tešku ljudsku slabost. Škrtost. Škrtac neprestano grabi dok sve nije u njegovom vlasništvu. Čak i zvijezde na nebu. Baš sve. Takav čovjek zapravo nikada neće biti sretan. Nikada mu nije dosta. A kada se čovjek daruje, kada ne traži puno, kada je zahvalan za malo, kada je velikodušan, takav čovjek ima svoju sreću i mir. Velikodušnost je naš dragulj s kojim smo ukrasili naše krune drugi dan. No, ne i jedini.

Toga dana otkrili smo još jedan dragulj. To je praštanje. Kada se srdimo na nekoga, ne pomaže nikome. Kada praštamo, zalog je to novog početka jednog sretnog prijateljstva. Treći dan se naše putovanje mora okončati, a naše krune još nisu gotove. Fale još dva dragulja! Na šestom planetu naišli smo na jednog geografa. On je tako vrijedan. Bilježi sve planine, rijeke i mora na svoju kartu. Zaključili smo. Da nema tako marljivog geografa, ne bismo nikada znali koje sve planine, rijeke i mora postoje na svijetu. Stoga je važno da i mi jednog dana, kada nas okrune,budemo vrijedni sluge svojega kraljevstva.

Na posljednjem planetu, planetu Zemlji, susrećemo se s bolnom istinom. Lisicu tek treba pripitomiti, a ruža s planeta Malog princa nije više jedina ruža na svijetu. Ipak, u ljubavi, posljednjem i najvećem dragulju, ne postoje brojevi. U ljubavi nam je svatko jedini, nezamjenjivi, najdraži. S posljednjim draguljom naše su krune spremne. Treba nas samo okruniti. A tko će drugi nego naš novi župnik Siniša Preiner koji je bio s nama na našem putovanju svemirom i svakoga dana svetom misom zaključio naše župne susrete.

Naravno, župne ljetne igre ne bi bile župne ljetne igre kada naše svakodnevne susrete ne bi začinili kreativnim društvenim igrama na travnjaku našeg župnog dvora, a za to su se pobrinuli naši župni animatori. Tu timskog rada, domišljatosti i smijeha nije nedostajalo. Na poučnim katehezama, zabavnoj igri i dobrom duhovnom sadržaju,uz vrijedne župne animatore: Petru, Tenu, Lorenu, Luciju, Andreja i Edija, zahvalama pridružujemo velečasnog župnika Sinišu Preinera, časnu sestru Emanuelu Pečnik, cijenjene vjeroučitelje: Rominu, Anu Mariju, Terezu i Stjepana te mnoge vrijedne ruke bez kojih ove ljetne igre ne bi imale ni svog okusa ni mirisa.

Na koncu, hvala trojedinome Bogu koji nas svojom milošću neprestano prati i blagoslovom štiti.
 
Lovro Biškup, župni vikar


Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači
Slika 5. ljetne igre u Župi sv. Vid u Pitomači