U utorak, 5. prosinca 2023. godine, članovi Udruge slijepih Međimurske županije ugostili su povjerenika za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, vlč. Leonarda Šardija, a s njim je stigao i fra Andreo Matanović, župni vikar u župi svetog Nikole biskupa u Čakovcu. Na samom je početku sve okupljene pozdravila predsjednica Udruge slijepih Međimurske županije Marija Ciglar, a potom se svima obratio vlč. Leonardo Šardi iskazavši svoju radost zbog novog adventskog susreta.

Fra Andreo Matanović u pripremi za proslavu Božića i adventskom iščekivanju govorio je o prispodobi o izgubljenom sinu iz evanđelja po Luki. U tom je tekstu sva bit naše vjere i da se svi novozavjetni tekstovi izostave, a ostane samo to Lukino evanđelje, bilo bi dovoljno da kršćani shvate kako trebaju živjeti i tko je zapravo Gospodin Bog. Neki je čovjek imao dva sina. Mlađi ga je sin zamolio da mu da dio dobara koji mu pripada i otac je pokazao svoju dobrotu, a sin je želio otići što dalje, vrlo vjerojatno nezadovoljan svojim ocem i starijim bratom. Potrošivši sve i živeći razvratno, počeo je oskudijevati i još je morao raditi kod stranca koji ga nije poštivao. Trebao je pasti svinje i želio se nasititi rogačima koje su one jele. Shrvan glađu, odlučio se vratiti ocu i reći mu da je sagriješio i da nije više dostojan zvati se njegovim sinom te da ga primi kao jednoga od svojih slugu. Otac ga je samo čekao i, prekršivši židovski zakon, potrčao je sam do svoga sina da ga izljubi jer se vratio. Sin nije ni stigao sve reći što je planirao, a već se pripremalo veliko veselje i otac je zamolio da se sinu donese obuća i da se zakolje tele pa da se tako proslavi njegov povratak. Svojim postupkom otac je pokazao svoju bezgraničnu ljubav prema sinu i da mu je oprostio njegov grijeh. Na kraju smo se osvrnuli i na starijeg sina koji je vrijedno radio u polju, ali kao da ništa nije osjećao prema mlađem sinu, već je samo mislio na sebe. Na kraju prispodobe ostaje pitanje što je na kraju bilo s dvojicom sinova pošto je otac starijeg sina poučio i pozvao ga da se proveseli i kako je mlađi sin mogao reagirati na ljutnju svog brata. Na svima je nama da priču sami nastavimo. Mnogi su zaključili da je dobri otac najsličniji Bogu, a sinovi su slika svih nas, ovisno o tome kakvi smo prema Bogu. Svatko je od sudionika mogao postaviti i poneko pitanje i komentirati evanđeoski tekst i analiza je bila vrlo zanimljiva.
 
I ovaj je susret bio odličan uvod u blagdane koji dolaze i svi su poželjeli da budući susreti budu jednako zanimljivi i da nas duhovno jačaju. Druženje je završeno domjenkom i opuštenim razgovorom. Hvala od srca vlč. Leonardu Šardiju i fra Andreu Matanoviću na dolasku kao i Udruzi slijepih Međimurske županije što je i ove godine adventski susret obilovao radošću i duhovnom jakošću koje će nas i dalje pratiti u našem hodu prema Božiću i nadolazećoj godini.