Radosni putujemo prema Očevom domu
ĐURĐEVAC, 4. 11. 2018.
Andrija Kopjar
Prve nedjelje u studenome, 4.11.2018., u Đurđevcu je održan redoviti susret zajednice „Vjera i svjetlo“ čiji članovi dolaze iz Đurđevca i Kloštra Podravskog. Nakon riječi dobrodošlice uslijedila je „vremenska prognoza“, odnosno prvi dio susreta u kojem svako ispriča novosti koje su mu se dogodile od prošlog susreta (one lijepe i radosne, ali i one manje lijepe trenutke).
Nakon „prognoze vremena“ uslijedio je drugi dio susreta: upoznavanje s temom oko koje će se susret odvijati. Ovaj put to je bila tema „Svi sveti“ kroz koju smo se prisjetili svih onih koji više nisu s nama. Fra Ivan Široki govorio je o simbolizmu bijele boje u kršćanstvu: krštenju, nevinosti, svetosti. Svatko je dobio vrpcu crvene i bijele boje da na njima napiše dva imena. Na crvenu vrpcu, koja simbolizira našu haljinu koja je uprljana grijehom, svatko je napisao svoje ime, a na bijelu vrpcu ime osobe koja nas je napustila, ali za koju vjerujemo da je u „Očevom domu“ - u raju. Maja, djevojka s intelektualnim poteškoćama, dala je jednu primjedbu koja je ganula sve prisutne. Naime, ona je smatrala da sva djeca zaslužuju bijelu vrpcu, bijelu haljinu, jer oni nisu uprljani grijehom. Bila je u pravu. Nitko od njih nije grešan, oni ne znaju biti grešni, jer oni velikodušno ljube i obogaćuju svakoga na našim susretima. Nakon što je Maja intervenirala, djeci su crvene vrpce zamijenjene bijelim vrpcama. Nakon što su ispisana imena na vrpcu, bijele vrpce su pričvršćene na ploču gdje se nalazio „Očev dom“ (izrađen od papira) na oblacima, u kojem postoje stanovi za svakoga od nas. Zatim su se pričvrstile i ostale crvene vrpce s našim imenima, koje su simbolizirale nas koji smo na putu prema „Očevom domu“.
Treći dio susreta je, kao i uvijek, bilo euharistijsko slavlje u kojem se „oživljava“ evanđelje te homilija jednostavnog jezika koje razumije srce svakog djeteta i odrasle osobe. Posljednji dio susreta je bilo nezaobilazno druženje uz kolače, slatkiše, voće, igru i pjesmu. Kroz pjesmu i ples širila se radost i jednostavnost koja je uvijek prisutna kada Boga susrećemo u čovjeku pored nas.
Nakon „prognoze vremena“ uslijedio je drugi dio susreta: upoznavanje s temom oko koje će se susret odvijati. Ovaj put to je bila tema „Svi sveti“ kroz koju smo se prisjetili svih onih koji više nisu s nama. Fra Ivan Široki govorio je o simbolizmu bijele boje u kršćanstvu: krštenju, nevinosti, svetosti. Svatko je dobio vrpcu crvene i bijele boje da na njima napiše dva imena. Na crvenu vrpcu, koja simbolizira našu haljinu koja je uprljana grijehom, svatko je napisao svoje ime, a na bijelu vrpcu ime osobe koja nas je napustila, ali za koju vjerujemo da je u „Očevom domu“ - u raju. Maja, djevojka s intelektualnim poteškoćama, dala je jednu primjedbu koja je ganula sve prisutne. Naime, ona je smatrala da sva djeca zaslužuju bijelu vrpcu, bijelu haljinu, jer oni nisu uprljani grijehom. Bila je u pravu. Nitko od njih nije grešan, oni ne znaju biti grešni, jer oni velikodušno ljube i obogaćuju svakoga na našim susretima. Nakon što je Maja intervenirala, djeci su crvene vrpce zamijenjene bijelim vrpcama. Nakon što su ispisana imena na vrpcu, bijele vrpce su pričvršćene na ploču gdje se nalazio „Očev dom“ (izrađen od papira) na oblacima, u kojem postoje stanovi za svakoga od nas. Zatim su se pričvrstile i ostale crvene vrpce s našim imenima, koje su simbolizirale nas koji smo na putu prema „Očevom domu“.
Treći dio susreta je, kao i uvijek, bilo euharistijsko slavlje u kojem se „oživljava“ evanđelje te homilija jednostavnog jezika koje razumije srce svakog djeteta i odrasle osobe. Posljednji dio susreta je bilo nezaobilazno druženje uz kolače, slatkiše, voće, igru i pjesmu. Kroz pjesmu i ples širila se radost i jednostavnost koja je uvijek prisutna kada Boga susrećemo u čovjeku pored nas.
Andrija Kopjar
