"Svetođurska pjesmarica", izdanje koje u notnom obliku donosi veliko blago jedinstvenih i osebujnih crkvenih pjesama donjomeđimurske župe Sveti Juraj u Trnju, predstavljena je na svečanosti u nedjelju 14. travnja.

Za izdavanje "Svetođurske pjesmarice" najzaslužniji je dugogodišnji župni kantor Vladimir Sinković koji je zapisao riječi i note pjesama koje su se od davnina pjevale u toj župi, a izdanje je uredio mo. Anđelko Igrec, voditelj Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije.

Svečanost, održana u župnoj crkvi sv. Jurja mč., počela je misnim slavljem koje je predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s većim brojem svećenika, među kojima su bili sinovi svetojurjevske župe, svećenici Donjomeđimurskog dekanata na čelu s dekanom preč. Antunom Hoblajem te raniji dugogodišnji župnik preč. Blaž Horvat, danas rektor varaždinske katedrale. Za vrijeme mise domaći župni zbor pod ravnanjem sadašnjeg kantora Nenada Glavaka te uz orguljašku pratnju mo. Igreca izveo je niz pjesama iz pjesmarice.

Nakon mise predstavljanje pjesmarice otvorio je uvodnom riječju domaći župnik vlč. Darko Kelemenić koji je izrazio veliku radost i zahvalnost Bogu što je župa s velikom tradicijom izvođenja crkvene glazbe i starih napjeva objavila ovo značajno svetođursko notno blago za koje je zaželio da bude glazbeni molitvenik, te da se nastavi već stoljetna tradicija domaće crkvene popijevke koja se sa starijih naraštaja prenosi na mlađe.

O važnosti "Svetođurske pjesmarice" s gledišta međimurskih crkvenih pjesmarica govorio je prof. dr. Mijo Bergovec, koji se osvrnuo i na važnu ulogu međimurskih kantora koji nisu bili samo orguljaši i zborovođe, nego su kao nositelji crkvene glazbe u župi bili i njegovatelji i aranžeri osebujnih međimurskih pučkih crkvenih popijevki. Naglasio je kako je kantor Sinković tijekom svog polustoljetnog kantorskog rada brižno skupio i zapisao stare crkvene napjeve, koji su se pjevali, a i danas se velikim dijelom izvode u raznim prigodama u crkvama i kapelama župe Sveti Juraj u Trnju. I dok se neke pjesme izvode samo u svetojurjevskoj župi, dio pjesama može se čuti i u drugim međimurskim crkvama. Prof. Bergovec istaknuo je kako je "Svetođurska pjesmarica" kantora Sinkovića nastavak višestoljetne povijesne tradicije skupljanja i objavljivanja crkvenih pjesama u Međimurju, podsjetivši da su najstariji zapisi kajkavskih crkvenih pjesama iz 16. stoljeća te da je najopsežniju zbirku međimurskih duhovnih napjeva objavio 1925. g. Vinko Žganec. Pritom je napomenuo kako je i u župi Sveti Juraj u Trnju prije sto godina bilo organizirano zapisivanje crkvenih pjesama, no tada nisu objavljene te se rukopis zagubio.

O glazbenom i tekstalnom dosegu pjesama potom je govorio prim. dr. Josip Detoni koji je kazao kako objavljenim duhovnim crkvenim popijevkama dominira raskošna i melodična kajkavština. U pjesmarici je stotinjak popijevki razvrstano po razdobljima crkvene godine ili po tematskim poglavljima od božićnih i uskrsnih do marijanskih i sprovodnih. Kantor Sinković zabilježio je one pjesme koje su se pjevale u župi i bile omiljene od vjerničkog puka. Može se reći da je pjesmarica izrasla iz svakodnevne kantorske prakse Vladimira Sinkovića te će ostati trajni duhovno glazbeni dokument pučkog glazbenog života župe Sveti Juraj u Trnju. Da bi se pjesme uistinu ispravno zabilježile, kantor Sinković uz svoj je notni zapis svaku popijevku otpjevao uredniku Igrecu, koji je izvršio i notografiju, kako bi note doista bile jednake izvornoj izvedbi. Pritom nisu mijenjani tonaliteti te su notni zapisi sukladni izvođačkoj praksi. U jezičnoj obradi kajkavštine pomoć je pružio prof. dr. Đuro Blažeka.

Pri kraju je o vrijednosti djela govorio još jedan sin svetojurjevske župe, mons. prof. dr. Juraj Kolarić, koji je istaknuo značajan i povijesni doprinos ove župe u vjerskom i kulturnom životu Međimurja. Podsjetio je kako je već rečeno da je "malo Međimurje zipka hrvatske kulture i književnosti", te je ovo gledište parafrazirao riječima kako je svetojurjevska župa zipka međimurske popevke i kulture.

Na kraju predstavljanja, tijekom kojeg je župni zbor izveo nekoliko znakovitih svetojurjevskih popijevki, kratko se obratio i kantor Sinković koji je zahvalio svim suradnicima u izdavanju pjesmarice te sudionicima svečanosti njezina predstavljanja. Vladimir Sinković glazbenu je naobrazbu stekao u Zagrebu pod vodstvom mo. Albe Vidakovića, a po povratku u rodnu župu osnovao je četveroglasni crkveni zbor kojeg je učio pjevao napamet jer nijedan pjevač nije poznavao note. Svjestan da su crkvene pjesme velika vrijednost i baština župe, odlučio je ovu pjevanu predaju, koja se prenosila s naraštaja na naraštaj, sabrati u pjesmaricu u notnom obliku. Zaželio je da ova pjesmarica ostane duhovno bogatstvo župe i međimurskog kraja. Inače, život kantora Sinkovića, osim crkvene glazbe, obilježila su i duhovna zvanja, budući da su mu među najbližim članovima obitelji čak četvorica svećenika.

Svima, koji su sudjelovali u pripremi i izdavanju pjesmarice, na kraju je zahvalio župnik Kelemenić, osobito zahvalivši kantoru Sinkoviću, uredniku Igrecu, suradnicima na izdanju i svetojurjevskim sinovima prof. Bergovcu i njegovu sinu dr. Marku Bergovcu, dr. Detoniju, prof. Blažeki, kantoru Glavaku i ravnatelju Osnovne škole Ivanu Bariću, te dugogodišnjem župniku Horvatu koji je također pružio potporu objavi pjesmarice.

Biskup Mrzljak potom je sa župnikom Kelemenićem najzaslužnijima uručio prigodne zahvalnice izdavača, župe Sveti Juraj u Trnju. Posebnu plaketu s likovima zaštitnika Varaždinske biskupije biskup Mrzljak u znak zahvalnosti uručio je kantoru Sinkoviću istaknuvši kako je ova pjesmarica svjedočanstvo njegovanja i promicanja pučkih crkvenih popijevki koje su kroz stoljeća sačuvale duhovni i nacionalni identitet ovdašnjeg hrvatskog naroda te je zaželio da se ovo osebujno sačuvano blago ne samo čuva, nego i koristi i prenosi novim naraštajima.

Jasminka Bakoš-Kocijan