SVETI ILIJA, 3. 7. 2009.

 Molitvom na groblju u Svetom Iliji, gdje su 1997. godine u župnu svećeničku grobnicu preneseni zemni ostaci svećenika Vilima Cecelje (1909.-1989.), u petak 3. srpnja započelo je obilježavanje 100. obljetnice njegova rođenja i dvadesete godišnjice smrti tog velikog i uzornog hrvatskog svećenika i domoljuba koji je u apokaliptična ratna i poratna vremena za hrvatski narod i Crkvu živio ljubav na djelu. 

Program u Svetom Iliji, Ceceljinoj rodnoj župi, nastavljen je misnim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Ilije proroka predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak te je zaključen predstavljanjem knjige "Vilim Cecelja - utjelovljena hrvatska caritas" autora vlč. Andrije Lukinovića i Ivana Pompera.

Predvodeći molitvu nad Ceceljinim grobom, točno na 20. obljetnicu njegove smrti u Salzburgu 1989. godine, biskup Mrzljak kazao je kako su se okupili oko Božje riječi, koju vlč. Cecelja nije samo slušao, nego ju je ponajprije živio svojim životom utjelovivši je čitavim svojim bićem. Dodao je kako se hrvatska ljubav uistinu utjelovila po vlč. Vilimu Cecelji iz čije je oporuke iznio nekoliko misli koje su aktualne i danas i u kojima taj sveti svećenik ističe kako je od sebe dao sve što je mogao za Boga i Hrvatsku. O tome će svjedočiti Glasnik Srca Isusova i Marijina, koji je godinama uređivao, te tisuće i tisuće Hrvata koji su prošli kroz drvenjaru s naslovom "Caritas Croata". U svojim posljednjim danima kada se već naslućivala sloboda Hrvatske, pozvao je sve hrvatske političke vođe na slogu, a Hrvate u domovini i emigraciji na jedinstvo kako bi izborili ono što je hrvatsko i što im pripada. Biskup Mrzljak istaknuo je kako su Ceceljine riječi uvijek bile utemeljene na dubokom promišljanju o Božjim riječima. 

Sudionici komemoracije, među kojima je, uz Ceceljinu rodbinu i brojne vjernike, bilo 30-tak svećenika, od generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije mons. dr. Vjekoslava Huzjaka, većeg broja svećenika Varaždinske biskupije i Zagrebačke nadbiskupije, sadašnjeg župnika vlč. Izidora Fereka i prijašnjeg preč. Ivana Košćaka do svećenika rodom iz te župe plodne duhovnim zvanjima, redovnica više zajednica, od domaćih kćeri Božje ljubavi do uršulinki, pripadnika Počasnog blajburškog voda i drugih domoljubnih udruga, zatim su se sabrali na misi zadušnici u crkvi u kojoj je svoju mladu misu prije 77 godina prikazao i sam Cecelja.

Osvrnuvši se na njegov svećenički život, biskup je u propovijedi kazao kako se on odazvao Božjem pozivu te svojim životom posvjedočio što znači odazvati se pozivu za duhovnim zvanjem kojem se čovjek treba čitav predati. Kao kapelan i župnik u više župa, vojni svećenik i svećenik u emigraciji, gdje je odvojen od voljene domovine proveo najveći dio života, uvijek se zalagao za čovjeka u potrebi, osobito za one koji su poput njega stradavali u izbjeglištvu, rekao je biskup dodavši kako bi takav svećenik, poput svetog Arškog župnika Ivana Vianneya mogao poslužiti kao uzor u Svećeničkoj godini, po čijem bi primjeru i danas svećenici trebali živjeti poziv kojem su se odazvali. Bio je uzoran svećenik, po pastoralnom i sakramentalnom životu, što potvrđuje i njegova veličina koja u našem spomenu sve više raste, što je odlika samo velikih ljudi, istaknuo je biskup Mrzljak zaključivši kako su i brojna svećenička i redovnička zvanja župe Sveti Ilija zasigurno plod jedne svijesti o vrijednosti duhovnog života. Svećenika Cecelju pred vjernike je stavio, ne samo kao primjer, nego i kao zagovornika i pomoćnika u svakidašnjem svećeničkom i kršćanskom životu.

Na predstavljanju knjige u župnom pastoralnom centru "Vilim Cecelja" okupljeno mnoštvo pozdravio je domaći župnik vlč. Izidor Ferek. Kroz program predstavljanja prve cjelovite Ceceljine biografije vodio je vlč. Nedjeljko Pintarić, direktor Glasa Koncila, izdavačke kuće koja je zajedno s Varaždinskom biskupijom izdala to djelo. Nakon Lijepe naše, koju je izveo domaći župni zbor, po prvi put javno se čuo snimljeni glas Vilima Cecelje koji je obrazlagao kako se po II. svjetskom ratu našao na popisu komunističkih vlasti kao ratni zločinac jer je napisao molitvenik 'Hrvatski vojnik' u kojem je 'podstrekavao borbu protiv narodno-oslobodilačke vojske'. "Nakon duljih ispitivanja bio sam pušten, a na moj upit zašto je to dugo trajalo, odgovoreno mi je da su i drugi godinama u zatvoru a nisu ništa krivi, pa mogu i ja", kazao je Cecelja u snimljenom tonskom zapisu kojeg je načinio fra Božo Ančić 1988. godine kada je snimio njihov 90-minutni razgovor o nizu tema, na čemu mu je osobno zahvaljeno u Svetom Iliji.

Biskup Mrzljak, koji je napisao predgovor pod nazivom "Istina se kvari (korumpira) šutnjom ili lažju", istaknuo je na predstavljanju kako je u proteklim vremenima laž postala kult obožavanja, a taj kult traje i danas i zasigurno neće lako nestati. Protiv toga mi se možemo boriti samo iznošenjem istine. Tome je prilog i ova knjiga koju su zajedno na početku Svećeničke godine objavili naša biskupija i Glas Koncila. U njezinoj pripremi čule su se riječi "nije li još prerano?", a mi možemo reći da je "već možda prekasno". Svakako je došla u pravo vrijeme jer su je radili pravi ljudi kojima zahvaljujem što pridonose da istina o Vilimu Cecelji dođe na vidjelo, kazao je biskup Mrzljak koji je u predgovoru istaknuo da Cecelja pripada krugu ljudi koju su se duboko upisali u povijest Katoličke Crkve u hrvatskom narodu. Njegov život i djelo i danas odjekuju u dušama premnogih Hrvata koji mu zahvaljuju za pomoć tijekom izbjegličkog života, pa i za sam goli život. 

O njegovu životu svjedoči i stotinjak fotografija koje su prikazivane tijekom večeri i koje su se našle u knjizi u kojoj su autori dali prednost izvornoj arhivskoj građi koja je najpouzdaniji svjedok. Direktor Pintarić predstavio je fotografiju iz 1967. na kojoj se u Glasu Koncila našao Cecelja u vrijeme kada je bilo zabranjeno pisati o njemu, dok je prvi put o njegovu životu i djelovanju pisano u Koncilovu nekrologu, a zatim je uz drugu godišnjicu njegove smrti 1991. objavljen članak s naslovom "Jaganjac nazvan ratnim zločincem". U Vilimu Cecelji svatko može naći poticaj da bude odlučan i ustrajan u vremenu u kojem živi te da svoj život nadahnjuje na duhovnim Božjim vrijednostima, zaključio je Pintarić.

Vilim Cecelja bio je pravi Božji čovjek, rekao je recenzent dr. sc. fra Bonaventura Duda, dodavši da je živio kao svećenik neokaljana života. Podsjetio je na riječi blaženika Stepinca koji je na svom procesu kazao: "Cecelja je uzor svećenik. Kad bi svi ljudi bili kao on, nikom ni vlas s glave ne bi pala". To pokazuje da je uistinu bio utjelovljena hrvatska caritas kako ga je 1962. u pismu oslovio isusovac o. Stjepan Sakač. Zasigurno najugledniji svećenik hrvatske emigracije doista je bio "utjelovljena caritas" po svojoj osobnoj pobožnosti, odanosti i ljubavi prema Crkvi, zaljubljenosti u svećeničko zvanje, rodoljubnom zanosu i drugim krepostima, kao i djelotvornoj ljubavi prema bližnjemu u čemu je bio jednostavno nenadmašan. Cecelja je u životu prepjevao Pavlovu Himnu ljubavi, citirao je Duda iz knjige za koju je istaknuo da je velika biografija velikog svećenika. Njegov rad bio mi je već dugo vremena poznat, stoga me obradovala knjiga na gotovo 500 stranica, pisana na temelju mnogih arhivskih uvida, koja ima gotovo 700 bilježaka, kazao je Duda istaknuvši da je riječ o prvom cjelovitom kritičkom izdanju o tom velikom svećeniku Zagrebačke nadbiskupije i njegove sada rodne Varaždinske biskupije i cijele Hrvatske. Zahvalio je autorima knjige, vlč. Andriji Lukinoviću i Ivanu Pomperu, koji su zajedno s biskupom Mrzljakom prije 50 godina ušli u zagrebačko sjemenište, na velikom djelu koje su učinili na poticaj njegova nećaka Stanka Cecelje. 

Drugi recenzent, dr. sc. Josip Kolanović, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, kazao je kako je izvor za knjigu bila bogata Ceceljina rukopisna ostavština u "pet ormara" koju je ostavio Zagrebačkoj nadbiskupiji. Zaslugom nadbiskupijskog Arhiva ta je građa iz 210 kutija sređena i trajno sačuvana. Najznačajniji dio arhiva je njegova korespondencija koja obuhvaća 60.000 pisama, koja su izvanredna svjedočanstva o teškom životu Hrvata i Crkve u emigraciji. Upravo ti dokumenti objektivno osvjetljavaju doba i prilike u kojima je živio i djelovao, te ovu knjigu čine vjerodostojnom i zanimljivom. Knjiga daje informacije iz prve ruke, ali je ona i formativna jer u njezinom ogledalu čovjek može vidjeti poticaj i za vlastiti život. Naglasio je kako autori ističu da je Cecelja vidio da su se događale vrlo teške nepravde i zločini od suludih rasnih zakona po nacističkom uzoru do koncentracijskih logora. Cecelja je osuđivao takva počinjena zlodjela vjerujući da se hrvatska država može urediti kao pravedna prema Božjim zakonima i dostignućima suvremene uljudbe. Knjiga pokazuje da se ne može sve što se događalo u NDH smatrati zločinačkim kako neki uporno i danas iznose. Molitvenik Hrvatski vojnik to najbolje pokazuje jer u njemu je postavio visoke kriterije moralnosti hrvatskim vojnicima. Govorio im je istim rječnikom kojim je 50 godina kasnije govorio kardinal Franjo Kuharić: 'Ako neprijatelj spali tvoju kuću, ti nemoj porušiti njegovu'. Cecelja je volio Hrvatsku i želio je da ona bude pravedna. Također je bio osjetljiv na komunističke zločine i na blajburšku tragediju i nije mogao dopustiti da počinjeni zločini ostanu prešućeni i zaboravljeni. Gajio je kulturu sjećanja prema svakoj žrtvi koja je nepravedno počinjena s bilo koje strane. Stoga knjiga nije samo Ceceljin životopis, nego je svojevrsna skica povijesti poslijeratne europske emigracije, koja je gotovo zanemarena u hrvatskoj historiografiji. U to poratno vrijeme osnivanjem Caritasa Croata organizirana je materijalna i duhovna skrb za hrvatske izbjeglice. Tako knjiga pokazuje što je sve Crkva činila za hrvatske prisilne iseljenike brinući za njihovu golu egzistenciju. Njihova duša doista je bio svećenički velikan Vilim Cecelja, zaključio je Kolanović. 

Na kraju su govorili dvojica autora knjige. Ivan Pomper, koji je dvadesetak godina bio Ceceljin blizak suradnik, iznio je iskustvo prijateljstva i susretanja s njime. Povjesničar i arhivar Lukinović istaknuo je kako su Ceceljini dokumenti istinsko svjedočanstvo njegova zajedničkog prolaska s Gospodinom Isusom Kristom ovim svijetom, po domovini i tuđini. U toj njihovoj dubokoj povezanosti krije se tajna jednoga duhovnog gorostasa, svećenika Vilima Cecelje. Mi sve ono na što smo naišli u Ceceljinom arhivu nismo smjeli prešutjeti. U tome je sva filozofija nastanka ove knjige, zaključio je Lukinović.

Jasminka Bakoš-Kocijan