Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Veliki tjedan

VARAŽDIN, 7. 4. 2022.
            Približavajući se vrhuncu korizmenog vremena, odnosno ulasku u najvažniji tjedan naše vjere, sudionici katehetskog online susreta osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja, ovog četvrtka, 7. travnja 2022. godine, molili su križni put i razmišljali o važnim događajima Velikoga tjedna.
            U radosti i zajedništvu zbog novog susreta „virtualne obitelji“, uvodni dio bio je posvećen „vremenskoj prognozi“. Od dvadesetak sudionika tako smo ovoga puta čuli kojim se svakodnevnim hobijima bave. Uz to također treba istaknuti, kako volonteri Povjerenstva ovih dana marljivo studiraju ili odrađuju praksu, dok su neki proteklog vikenda bili i na planinarskom križnom putu mladih Varaždinske biskupije po župama Đurđevačkog dekanata.
            Kao što smo rekli u uvodu, polako se približavamo vrhuncu korizmenog vremena, odnosno Velikom tjednu. Zbog toga smo molitveni dio našeg susreta započeli upravo pobožnošću križnog puta. U ovoj pobožnosti, kroz koju su nas vodili članovi i volonteri Povjerenstva, mogli smo razmišljati o Isusovom putu na Kalvariju te njegovim posljednjim trenucima života. Na svome trnovitom putu Isus je imao i mnoštvo ljudi koji su ga pratili. Bili su tu Šimun Cirenac koji mu pomaže nositi križ, zatim Veronika koja mu pruža rubac da obriše znoj i suze, ali i jeruzalemske žene, koje unatoč svome teškom putu Isus tješi. Promišljajući o tim postajama, sudionici u njima prepoznaju članove svojih obitelji i prijatelje, koji im pomažu nositi životne križeve, ali i ohrabruju ih kada padnu pod težinom svoga križa, ne bi li nastavili put.
            Nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom, ulazimo u najvažniji tjedan naše vjere. Toga dama prisjećamo se trenutka mesijanskog ulaska u Jeruzalem. Isusa su u tim trenucima dočekali s maslinovim i palminim grančicama, poput pravog Kralja, oduševljeno vičući „Hosana Sinu Davidovu“. No, već nekoliko dana kasnije, odnosno na Veliki četvrtak, znajući što mu se sprema, Isus okuplja svoje učenike na posljednjoj večeri. Tim činom Isus ustanovljuje sakrament Euharistije i poziva ih da u spomen na taj događaj svakodnevno slave svetu misu. Također, na taj dan ustanovljen je i Sveti red. Odnosno, trenutak je to kada svećenici obnavljaju svoje zavjete i kada se blagoslivlja ulje koje će se koristiti na sakramentu krštenja i svete potvrde. Veliki petak jedini je dan u godini kada se u Crkvi ne slavi sveta misa. Dan je to tuge i tišine, kada ne sviraju orgulje i ne zvone zvona. Također, toga dana čita se izvještaj Isusove muke, baš kao i na Cvjetnicu, a tu je i obred čašćenja križa te polaganja Isusova tijela u grob. Na Veliku subotu, vjernici kroz čitav dan obilaze u tišini i molitvi Božji grob. Sve do trenutka večernjega bdjenja kojim započinje proslava uskrsnuća Gospodinova. Pod svetom misom blagoslivlja se uskrsna svijeća koja simbolizira da naš život ne završava smrću, već nadom u uskrsnuće.
            Možemo reći da će ovim susretom i u našim životima, napokon zasjati istinska svjetlost, jer nakon uskrsnih blagdana vraćamo se susretima uživo. Prvi takav susret najvjerojatnije će biti na Uskrsni ponedjeljak, 18. travnja, u župi svetog Josipa u Varaždinu.
 
Krunoslav Šardi


Slika
Slika