Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Svjedočanstvo života - priča o Toniju

VARAŽDIN, 10. 3. 2022.
            Još jedan u nizu redovitih online-katehetskih susreta osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja, koje okuplja Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, bio je održan u četvrtak, 10. ožujka 2022. godine. Bila je to lijepa prilika da se dvadesetak članova naše „virtualne obitelji“ još bolje upozna sa svim životnim izazovima kroz koje prolazi obitelj Majcen iz Varaždina.
            Već tradicionalno i ovaj susret započeli smo vremenskom prognozom. U ovome tjednu, možemo to i tako reći, bilo je to kulturno uzdizanje, uz kazališne predstave u sklopu „Tjedna smijeha“, koji se ovih dana održava u Varaždinu, pa do tribine o hodočašću u Santiago de Compostela, u župi Sveti Juraj na Bregu. Naravno, bili su tu spomenuti i brojni drugi hobiji kojima sudionici ispunjavaju svoje živote.
            Svima nam je dobro poznato da je rođenje novog člana obitelji poseban i radostan događaj. Bilo je to tako i u dva navrata kod obitelji Majcen. Najprije zbog rođenja kćeri Sandre, a tri godine kasnije i sina Tonija. Međutim, već nakon nepuna dva tjedna nakon Tonijeva rođenja, po svjedočenju Tonijeve majke gospođe Branke, život ove obitelji potpuno se okrenuo. Naime, Toni, čije ime dolazi od grčke riječi „anteo“, odnosno „antao“, što znači spreman za borbu, odnosno natjecanje, u zdravstvenom smislu započinje svoju prvu veliku životnu borbu. Naime, Toni je ime dobio po proslavljenom hrvatskom košarkašu Toniju Kukoču. Iako je rođen kao potpuno zdravo dijete, već nakon jedanaest dana, Toni po noći počinje drhtiti. Naravno za svakog roditelja ta situacija predstavlja paniku, strah, a kada si mlad tu je još i neznanje. Odveli su roditelji te noći Tonija u bolnicu te je nakon brojnih pretraga ustanovljeno da je Toni dobio moždani udar. Nakon prvog povratka iz bolnice, došao je jedan mirniji period za ovu obitelj i svakodnevica je izgledala normalno. No, nažalost ne zadugo. Nakon nekog vremena, nova neizvjesnost i strah nadvila se nad ovu obitelj jer Toni dobiva novu dijagnozu - epilepsiju. Epilepsija je naime bolest kod koje svaki novi napad dovodi do oštećenja mozga. To je za njegovu obitelj, a posebno majku Branku, značilo mnoge neprospavane noći i brigu da tjelesna temperatura ne prelazi 38 stupnjeva jer to može biti pogubno. Zato se majka čak ni danas na neko dulje vrijeme ne usuđuje odvojiti od svog velikog 29-godišnjeg sina. Nakon toga i uz kontrolu s lijekovima za ovu obitelj dolazi mirniji period. Život je djelovao normalno, dijete se igralo, slavilo rođendane.
            Tada pak su uslijedili novi životni izazovi. Po preporuci pedijatra, Toniju je došlo vrijeme da krene u vrtić. Ali kada su ravnatelji čuli koje sve dijagnoze ima ovaj dečko, dolazile su brojne odbijenice - sve do pronalaska vrtića „Bajka“. Taj vrtić nalazio se nedaleko od mjesta stanovanja. Tamošnja ravnateljica s radošću je prihvatila Tonija, koji se dobro uklopio u novoj sredini i obožavao je pomagati stričeku Mili u raznim poslovima. Došlo je tada vrijeme i za školu. Bila je to ponajprije grčevita borba za „normalnu“ školu. Ali, kako uz brojne Tonijeve dijagnoze to nije bilo moguće, druga opcija bila je Centar „Tomislav Špoljar“ u Varaždinu. Iako je bio veoma tvrdoglav po pitanju učenja čitanja i pisanja, Toni se i ovdje dobro uklopio. Čak su i liječnici preporučili roditeljima da se bavi onim što voli. Što to Toni danas najviše voli? Pomagati roditeljima, dobro društvo i glazbu. Voli Toni posebno i svoju seku Sandru, zato samo na susretu poslušali i pjesmu „Volim te, seko moja“. Ima Toni danas i brojne prijatelje u raznim udrugama, ali i samome Povjerenstvu, s kojima se jako voli družiti.
            Nažalost, imao je i još nešto zdravstvenih problema u obliku tromboze. No, i kroz to je hrabro prošao te pomoću lijekova danas vodi gotovo normalan život. Vrijedi ovdje spomenuti da je zahvaljujući otvorenosti župnika, aktivni ministrant u svojoj župi. Majka Branka pak ističe: „Iako je Toni sad već veliki dečko i uskoro će 29 godina, ja sam još uvijek mama svog malog Tonija“. Unatoč svemu ova obitelj danas je zahvalna što je sve tako kako jest, s nadom da će Bog i dalje biti uz njih. Zahvalni su i Tonijevi prijatelji, sudionici ovog susreta, koji su redom izrazili zadovoljstvo i podršku ovoj obitelji, jer Toni zaista svojom prisutnošću i radošću obogaćuje njihove živote.
            U toj radosti i mi smo najavili naš novi susret, već za tjedan dana, odnosno u četvrtak, 17. ožujka, također s početkom u 16 sati.  
 
Krunoslav Šardi


Slika