Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Prvi susret zajednice volontera "Bartimej"

VARAŽDIN, 15. 2. 2020.
U subotu, 15. veljače 2020. godine, u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, održan je prvi susret zajednice volontera „Bartimej“.

Susret je započeo molitvom koju je predvodio povjerenik Povjerenstva, vlč. Leonardo Šardi. Nakon toga sudionici su se međusobno upoznali, a zatim je vlč. Šardi ukratko predstavio smisao zajednice „Bartimej”. Naime, nakon provedena tri projekta u kojima su mladi srednjoškolci bili senzibilizirani za rad s osobama s invaliditetom, nastala je želja za daljnjim povezivanjem i podrškom u smislu volontiranja u sklopu Povjerenstva, ali i u različitim udrugama osoba s invaliditetom. Članovi zajednice „Bartimej” bili bi, ustvari, volonteri Povjerenstva koji bi se prema svojim mogućnostima i volji uključivali u različite aktivnosti koje provodi Povjerenstvo. Između ostalog, vlč. Šardi je naglasio: „Kako bi zajednica mogla funkcionirati mora biti složna, kompaktna i svi bi se trebali oslovljavati sa „ti“. Ovaj susret je proizašao kao jedan od plodova projektnih tjedana koji su ostvareni s organizacijom „socioMovens” iz Dortmunda. Sama zajednica „Bartimej“, dobila je ime po slijepcu Bartimeju iz Markova evanđelja (Mk 10, 46-52) koji je bio izguran na rub društva i kojeg je društvo ušutkivalo kad je vapio za Isusom da mu se smiluje. Danas, također, kao da osobe s invaliditetom smetaju našemu društvu. Naš cilj je da osobe s invaliditetom budu u središtu, njihovo mjesto nije negdje vani već su dio zajednice – i crkvene i društvene. Nije nam važno kakav je tko jer je uvijek riječ o čovjeku, o osobi koja ima svoju vrijednost. Član zajednice „Bartimej“ može doista biti bilo tko. Ova zajednica omogućuje volontiranje u raznim udrugama i centrima i ovdje ste uvijek dobrodošli. Zajednica je član velike obitelji „socioMovensa” sa ciljem da se Europi podari duša. Jedina obaveza članova ove zajednice je poštivati dostojanstvo ljudske osobe i uključiti se u rad zajednice prema svojim mogućnostima.“

Potom je Ivana Peček, profesor defektolog, održala radionice o načinu ophođenja s osobama oštećena vida pozvavši sudionike da se uključe i u praktični dio radionice. Nakon toga održano je predavanje o tome kako pristupati osobama s intelektualnim teškoćama, uz naglasak na to kako je važno koristiti kratke i jasne rečenice te davati upute. Naime, ovo je bila priprema volontera za skori odlazak na Susret hrvatske katoličke mladeži u koji će biti uključene i osobe s invaliditetom s područja Varaždinske biskupije.

Suradnica Povjerenstva Anika Sačić progovorila je o mjesečnom motu „socioMovensa” pojasnivši kako teolog Jakob Ohm, voditelj međunarodne udruge „socioMovens”, svaki mjesec sastavlja tzv. moto za pojedini mjesec i dostavlja ga nama na prevođenje i objavljivanje na društvenim mrežama. Cilj je da se objavom mota ostane u zajedništvu nakon projektnih tjedana. Zatim je i pobliže progovorila o novom, godišnjem motu kojeg je sastavio predsjednik „socioMovensa”, prelat Peter Klasvogt. Moto je objavljen pod nazivom „Vidimus“ pozivajući se na ulomak iz Matejeva evanđelja (Mt 25, 34-46): „Naime, kao Božji nasljedovatelji pozvani smo vidjeti one u potrebi oko nas i ne okrenuti pogled od onih koji su u potrebi. Potrebno je imati oči, ali i srce za onog u potrebi. Vidimo li uopće ljude u potrebi? Kao „socioMovens”, naučili smo bolje gledati.” Nadovezujući se na godišnji moto, Anika je istaknula i svoje iskustvo s onima koji traže pomoć na ulici. Naglasila je kako često zna nešto dati Romima, ali uvijek to čini nevoljko, bez ljubavi, samo da ih se „riješi“. Spomenula je i nedavni slučajni susret pred crkvom kad joj se ponovno obratio jedan Rom moleći za par kuna. Ušavši u komunikaciju s njim saznala je kako je zapravo imao težak život i da je beskućnik. Svoje izlaganje je zaključila rekavši: „Važno je dati, ali još je važnije i vidjeti osobu. Ako se onome u potrebi nešto daje, potrebno je to činiti s dozom humanosti i ljubavi.”

Nakon teoretskog dijela susreta, sudionici susreta odigrali su dvije igre kako bi se povezali. Potom su se sudionici uključili u kreativnu radionicu gdje su komadićima stakla popunjavali slike koje će biti dar pojedinim udrugama koje će se, u sklopu projekta „Bartimej”, posjetiti.

Uz razmjenu iskustava i ugodni razgovor susret je završen te će novi biti krajem ožujka na kojemu se očekuje sudjelovanje i novih volontera koji su željni darovati svoje vrijeme „najmanjima” te tako ispuniti Kristov zahtjev: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 40).

Anika Sačić