Prvi susret zajednice volontera "Bartimej"
VARAŽDIN, 15. 2. 2020.
Anika Sačić
U subotu, 15. veljače 2020. godine, u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, održan je prvi susret zajednice volontera „Bartimej“.
Susret je započeo molitvom koju je predvodio povjerenik Povjerenstva, vlč. Leonardo Šardi. Nakon toga sudionici su se međusobno upoznali, a zatim je vlč. Šardi ukratko predstavio smisao zajednice „Bartimej”. Naime, nakon provedena tri projekta u kojima su mladi srednjoškolci bili senzibilizirani za rad s osobama s invaliditetom, nastala je želja za daljnjim povezivanjem i podrškom u smislu volontiranja u sklopu Povjerenstva, ali i u različitim udrugama osoba s invaliditetom. Članovi zajednice „Bartimej” bili bi, ustvari, volonteri Povjerenstva koji bi se prema svojim mogućnostima i volji uključivali u različite aktivnosti koje provodi Povjerenstvo. Između ostalog, vlč. Šardi je naglasio: „Kako bi zajednica mogla funkcionirati mora biti složna, kompaktna i svi bi se trebali oslovljavati sa „ti“. Ovaj susret je proizašao kao jedan od plodova projektnih tjedana koji su ostvareni s organizacijom „socioMovens” iz Dortmunda. Sama zajednica „Bartimej“, dobila je ime po slijepcu Bartimeju iz Markova evanđelja (Mk 10, 46-52) koji je bio izguran na rub društva i kojeg je društvo ušutkivalo kad je vapio za Isusom da mu se smiluje. Danas, također, kao da osobe s invaliditetom smetaju našemu društvu. Naš cilj je da osobe s invaliditetom budu u središtu, njihovo mjesto nije negdje vani već su dio zajednice – i crkvene i društvene. Nije nam važno kakav je tko jer je uvijek riječ o čovjeku, o osobi koja ima svoju vrijednost. Član zajednice „Bartimej“ može doista biti bilo tko. Ova zajednica omogućuje volontiranje u raznim udrugama i centrima i ovdje ste uvijek dobrodošli. Zajednica je član velike obitelji „socioMovensa” sa ciljem da se Europi podari duša. Jedina obaveza članova ove zajednice je poštivati dostojanstvo ljudske osobe i uključiti se u rad zajednice prema svojim mogućnostima.“
Potom je Ivana Peček, profesor defektolog, održala radionice o načinu ophođenja s osobama oštećena vida pozvavši sudionike da se uključe i u praktični dio radionice. Nakon toga održano je predavanje o tome kako pristupati osobama s intelektualnim teškoćama, uz naglasak na to kako je važno koristiti kratke i jasne rečenice te davati upute. Naime, ovo je bila priprema volontera za skori odlazak na Susret hrvatske katoličke mladeži u koji će biti uključene i osobe s invaliditetom s područja Varaždinske biskupije.
Suradnica Povjerenstva Anika Sačić progovorila je o mjesečnom motu „socioMovensa” pojasnivši kako teolog Jakob Ohm, voditelj međunarodne udruge „socioMovens”, svaki mjesec sastavlja tzv. moto za pojedini mjesec i dostavlja ga nama na prevođenje i objavljivanje na društvenim mrežama. Cilj je da se objavom mota ostane u zajedništvu nakon projektnih tjedana. Zatim je i pobliže progovorila o novom, godišnjem motu kojeg je sastavio predsjednik „socioMovensa”, prelat Peter Klasvogt. Moto je objavljen pod nazivom „Vidimus“ pozivajući se na ulomak iz Matejeva evanđelja (Mt 25, 34-46): „Naime, kao Božji nasljedovatelji pozvani smo vidjeti one u potrebi oko nas i ne okrenuti pogled od onih koji su u potrebi. Potrebno je imati oči, ali i srce za onog u potrebi. Vidimo li uopće ljude u potrebi? Kao „socioMovens”, naučili smo bolje gledati.” Nadovezujući se na godišnji moto, Anika je istaknula i svoje iskustvo s onima koji traže pomoć na ulici. Naglasila je kako često zna nešto dati Romima, ali uvijek to čini nevoljko, bez ljubavi, samo da ih se „riješi“. Spomenula je i nedavni slučajni susret pred crkvom kad joj se ponovno obratio jedan Rom moleći za par kuna. Ušavši u komunikaciju s njim saznala je kako je zapravo imao težak život i da je beskućnik. Svoje izlaganje je zaključila rekavši: „Važno je dati, ali još je važnije i vidjeti osobu. Ako se onome u potrebi nešto daje, potrebno je to činiti s dozom humanosti i ljubavi.”
Nakon teoretskog dijela susreta, sudionici susreta odigrali su dvije igre kako bi se povezali. Potom su se sudionici uključili u kreativnu radionicu gdje su komadićima stakla popunjavali slike koje će biti dar pojedinim udrugama koje će se, u sklopu projekta „Bartimej”, posjetiti.
Uz razmjenu iskustava i ugodni razgovor susret je završen te će novi biti krajem ožujka na kojemu se očekuje sudjelovanje i novih volontera koji su željni darovati svoje vrijeme „najmanjima” te tako ispuniti Kristov zahtjev: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 40).
Susret je započeo molitvom koju je predvodio povjerenik Povjerenstva, vlč. Leonardo Šardi. Nakon toga sudionici su se međusobno upoznali, a zatim je vlč. Šardi ukratko predstavio smisao zajednice „Bartimej”. Naime, nakon provedena tri projekta u kojima su mladi srednjoškolci bili senzibilizirani za rad s osobama s invaliditetom, nastala je želja za daljnjim povezivanjem i podrškom u smislu volontiranja u sklopu Povjerenstva, ali i u različitim udrugama osoba s invaliditetom. Članovi zajednice „Bartimej” bili bi, ustvari, volonteri Povjerenstva koji bi se prema svojim mogućnostima i volji uključivali u različite aktivnosti koje provodi Povjerenstvo. Između ostalog, vlč. Šardi je naglasio: „Kako bi zajednica mogla funkcionirati mora biti složna, kompaktna i svi bi se trebali oslovljavati sa „ti“. Ovaj susret je proizašao kao jedan od plodova projektnih tjedana koji su ostvareni s organizacijom „socioMovens” iz Dortmunda. Sama zajednica „Bartimej“, dobila je ime po slijepcu Bartimeju iz Markova evanđelja (Mk 10, 46-52) koji je bio izguran na rub društva i kojeg je društvo ušutkivalo kad je vapio za Isusom da mu se smiluje. Danas, također, kao da osobe s invaliditetom smetaju našemu društvu. Naš cilj je da osobe s invaliditetom budu u središtu, njihovo mjesto nije negdje vani već su dio zajednice – i crkvene i društvene. Nije nam važno kakav je tko jer je uvijek riječ o čovjeku, o osobi koja ima svoju vrijednost. Član zajednice „Bartimej“ može doista biti bilo tko. Ova zajednica omogućuje volontiranje u raznim udrugama i centrima i ovdje ste uvijek dobrodošli. Zajednica je član velike obitelji „socioMovensa” sa ciljem da se Europi podari duša. Jedina obaveza članova ove zajednice je poštivati dostojanstvo ljudske osobe i uključiti se u rad zajednice prema svojim mogućnostima.“
Potom je Ivana Peček, profesor defektolog, održala radionice o načinu ophođenja s osobama oštećena vida pozvavši sudionike da se uključe i u praktični dio radionice. Nakon toga održano je predavanje o tome kako pristupati osobama s intelektualnim teškoćama, uz naglasak na to kako je važno koristiti kratke i jasne rečenice te davati upute. Naime, ovo je bila priprema volontera za skori odlazak na Susret hrvatske katoličke mladeži u koji će biti uključene i osobe s invaliditetom s područja Varaždinske biskupije.
Suradnica Povjerenstva Anika Sačić progovorila je o mjesečnom motu „socioMovensa” pojasnivši kako teolog Jakob Ohm, voditelj međunarodne udruge „socioMovens”, svaki mjesec sastavlja tzv. moto za pojedini mjesec i dostavlja ga nama na prevođenje i objavljivanje na društvenim mrežama. Cilj je da se objavom mota ostane u zajedništvu nakon projektnih tjedana. Zatim je i pobliže progovorila o novom, godišnjem motu kojeg je sastavio predsjednik „socioMovensa”, prelat Peter Klasvogt. Moto je objavljen pod nazivom „Vidimus“ pozivajući se na ulomak iz Matejeva evanđelja (Mt 25, 34-46): „Naime, kao Božji nasljedovatelji pozvani smo vidjeti one u potrebi oko nas i ne okrenuti pogled od onih koji su u potrebi. Potrebno je imati oči, ali i srce za onog u potrebi. Vidimo li uopće ljude u potrebi? Kao „socioMovens”, naučili smo bolje gledati.” Nadovezujući se na godišnji moto, Anika je istaknula i svoje iskustvo s onima koji traže pomoć na ulici. Naglasila je kako često zna nešto dati Romima, ali uvijek to čini nevoljko, bez ljubavi, samo da ih se „riješi“. Spomenula je i nedavni slučajni susret pred crkvom kad joj se ponovno obratio jedan Rom moleći za par kuna. Ušavši u komunikaciju s njim saznala je kako je zapravo imao težak život i da je beskućnik. Svoje izlaganje je zaključila rekavši: „Važno je dati, ali još je važnije i vidjeti osobu. Ako se onome u potrebi nešto daje, potrebno je to činiti s dozom humanosti i ljubavi.”
Nakon teoretskog dijela susreta, sudionici susreta odigrali su dvije igre kako bi se povezali. Potom su se sudionici uključili u kreativnu radionicu gdje su komadićima stakla popunjavali slike koje će biti dar pojedinim udrugama koje će se, u sklopu projekta „Bartimej”, posjetiti.
Uz razmjenu iskustava i ugodni razgovor susret je završen te će novi biti krajem ožujka na kojemu se očekuje sudjelovanje i novih volontera koji su željni darovati svoje vrijeme „najmanjima” te tako ispuniti Kristov zahtjev: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 40).
Anika Sačić
