Euharistijsko slavlje i pobožnost križnog puta u Dnevnom boravku djece "Dr. Antun Bogdan"
ČAKOVEC, 5. - 9. 4. 2019.
Renata Treska
Svakog prvog petka u mjesecu u Caritasovom Dnevnom boravku djece „Dr Antun Bogdan“ u Čakovcu slavi se sveta misa. Misu predslave braća franjevci iz Franjevačkog samostana u Čakovcu, a slavlju uz korisnike i djelatnike Boravka nazoče i članovi njihovih obitelji, te volonteri koji ulaganjem svog truda i vremena pomažu opstojnost aktivnosti i usluga koje Boravak nudi.
Na korizmeni petak uoči Gluhe nedjelje ovo euharistijsko slavlje bilo je osobito svečano, na neki način čak i veličanstveno. Naime, zauzimanjem g. Slavka dvojica psalmista i glazbenih animatora iz župne crkve sv. Nikole biskupa u Čakovcu, g. Benjamin Beriša i g. Zlatko Krištofić obogatili su svetu misu svirkom na gitarama. Kaže se da onaj tko pjeva dvostruko moli. Punina srca i glasova u ovom pjevanju i muziciranju stvorila je dojam ne dvostruke, već četverostruke molitve, čak i više od toga.
U homiliji fra Josipa Župana izgovorene riječi o služenju Krista Raspetoga, onoga koji nije u mogućnosti sam micati udovima, pobrinuti se za svoje potrebe, često ih niti izreći, zabljesnule su spoznajom kako smo blagoslovljeni svi koji dnevno imamo prilike susretati Njega, gledati Mu u oči poslužujući naše korisnike Boravka, a Njegove najmanje. U tom času na novi je način u srcima odjeknula ulazna pjesma ovoga slavlja: „Uđite s hvalama na vrata Njegova“.
Zahvalni smo svima koji s nama dijele radost življenja u Kristovoj blizini i lomljenju Njegova kruha pod ovim krovom.
Pobožnost križnog puta za vjernike katolike predstavlja molitveno meditativnu aktivnost kojom se uživljavaju u posljednje trenutke ovozemaljskog života našega spasitelja Isusa Krista. Križni put osobito prigodno moli se tijekom korizme. Tradicionalna razmatranja događaja pojedinih postaja križnog puta u nekim prilikama i s određenim skupinama vjernika ustupaju mjesto intimnijim, suvremenijim promišljanjima poruke Kristove muke.
Na poseban način promišljana je Isusova muka tijekom pobožnosti križnog puta u Caritasovom Dnevnom boravku djece „Dr Antun Bogdan” u Čakovcu u utorak, 9. travnja. Križni put predvodio je povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, velečasni Leonardo Šardi, a s njime su molili korisnici i djelatnici. Ozračje je bilo svečano i radosno, premda je riječ o potresnim zbivanjima jer zajedništvo i ujedinjenje u Kristu nadjačali su bolne misli koje se često vežu uz korizmu i križni put.
Sjedili smo u polukrugu što ga je krugom činio simbol Isusove prisutnosti, raspelo, pored kojeg su gorjele svijeće u korizmenoj, ljubičastoj boji. Nismo se kretali od jedne postaje do druge zbog zdravstvenog stanja i potreba korisnika, kao i zbog bolje koncentracije, već su nam prizori Muke predočeni pomoću suvremene digitalne tehnologije. Korišteni su jednostavni likovni prikazi kojima se gledatelju približava bit svake postaje, očišćena od pojedinosti koje bi mogle ometati vizualnu percepciju. Čitali smo razmatranja dječjih autora objavljena u časopisu Mak.
Tišina i usredotočenost korisnika na govor i sliku, na molitvu i simbole u prostoru pridodali su ovom doživljaju gotovo mističnu dimenziju.
Na korizmeni petak uoči Gluhe nedjelje ovo euharistijsko slavlje bilo je osobito svečano, na neki način čak i veličanstveno. Naime, zauzimanjem g. Slavka dvojica psalmista i glazbenih animatora iz župne crkve sv. Nikole biskupa u Čakovcu, g. Benjamin Beriša i g. Zlatko Krištofić obogatili su svetu misu svirkom na gitarama. Kaže se da onaj tko pjeva dvostruko moli. Punina srca i glasova u ovom pjevanju i muziciranju stvorila je dojam ne dvostruke, već četverostruke molitve, čak i više od toga.
U homiliji fra Josipa Župana izgovorene riječi o služenju Krista Raspetoga, onoga koji nije u mogućnosti sam micati udovima, pobrinuti se za svoje potrebe, često ih niti izreći, zabljesnule su spoznajom kako smo blagoslovljeni svi koji dnevno imamo prilike susretati Njega, gledati Mu u oči poslužujući naše korisnike Boravka, a Njegove najmanje. U tom času na novi je način u srcima odjeknula ulazna pjesma ovoga slavlja: „Uđite s hvalama na vrata Njegova“.
Zahvalni smo svima koji s nama dijele radost življenja u Kristovoj blizini i lomljenju Njegova kruha pod ovim krovom.
Pobožnost križnog puta za vjernike katolike predstavlja molitveno meditativnu aktivnost kojom se uživljavaju u posljednje trenutke ovozemaljskog života našega spasitelja Isusa Krista. Križni put osobito prigodno moli se tijekom korizme. Tradicionalna razmatranja događaja pojedinih postaja križnog puta u nekim prilikama i s određenim skupinama vjernika ustupaju mjesto intimnijim, suvremenijim promišljanjima poruke Kristove muke.
Na poseban način promišljana je Isusova muka tijekom pobožnosti križnog puta u Caritasovom Dnevnom boravku djece „Dr Antun Bogdan” u Čakovcu u utorak, 9. travnja. Križni put predvodio je povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, velečasni Leonardo Šardi, a s njime su molili korisnici i djelatnici. Ozračje je bilo svečano i radosno, premda je riječ o potresnim zbivanjima jer zajedništvo i ujedinjenje u Kristu nadjačali su bolne misli koje se često vežu uz korizmu i križni put.
Sjedili smo u polukrugu što ga je krugom činio simbol Isusove prisutnosti, raspelo, pored kojeg su gorjele svijeće u korizmenoj, ljubičastoj boji. Nismo se kretali od jedne postaje do druge zbog zdravstvenog stanja i potreba korisnika, kao i zbog bolje koncentracije, već su nam prizori Muke predočeni pomoću suvremene digitalne tehnologije. Korišteni su jednostavni likovni prikazi kojima se gledatelju približava bit svake postaje, očišćena od pojedinosti koje bi mogle ometati vizualnu percepciju. Čitali smo razmatranja dječjih autora objavljena u časopisu Mak.
Tišina i usredotočenost korisnika na govor i sliku, na molitvu i simbole u prostoru pridodali su ovom doživljaju gotovo mističnu dimenziju.
Renata Treska
