Isus i danas traži od svojih vjernika da budu znak Božje radosti svima koji bi se htjeli vratiti u očev dom. Uskrsli nas svake nedjelje okuplja na dioništvo te radosti s Bogom koji je milosrdan najprije prema svakome od nas osobno, a onda i prema svim ljudima. U Vjerovanju ispovijedamo da vjerujemo u oproštenje grijeha - ne samo svojih nego i tuđih. Da li tu vjeru primjenjujemo i na one koji se klanjaju zlatnom teletu ili su odlutali od kuće očinske? Dajemo li priliku tim ljudima da se približe Očevoj ljubavi? Konačno, raduje li nas pronalazak „izgubljene ovce“, obraćenje izgubljenog sina ili kćeri?

Osluškujući poticaje Duha koji govori kroz glas savjesti i kroz riječ Božju, čitanu i tumačenu u vjerničkoj zajednici, ljudi mogu učiti što je Božja volja i spašavati se njegovom milošću. Luka nam u današnjem evanđelju na Isusovu primjeru nerazumijevanja njegove rodbine i mještana zbog njegovog mesijanskog djelovanja po cijeloj Palestini želi reći da je gotovo normalno biti neshvaćen od nekolicine ili čak i većine ako smo Kristovi sljedbenici. Predbacivali su mu da ih mrzi, a pripisivali su si pravo prednosti nad Isusom. On im je uzvratio da svojim rođacima smatra sve koji zajedno s njime slušaju i vrše riječ Božju. Za njega je važnija Očeva volja od očekivanja obitelji.

Posvijestimo si danas da je poniznost vrlina i u svijetu u kojem danas živimo, zahvalimo Bogu na darovima kojima nas je obdario i gledajmo koga možemo usrećiti lijepom riječi, trenucima razgovora i dobrim djelima koja nama potroše nekoliko sati, a tim ljudima je to neizmjerni dar. Iza nas je zasluženi ljetni odmor za vrijeme kojeg smo možda malo više mislili na svoje potrebe. Prebacimo sada svoju pažnju i kršćansku ljubav na naše bližnje i budimo im svojim ponašanjem odmor za dušu i tijelo. U skromnosti srca budimo radost drugima.

Isus nas sve opominje da nitko nije već sada magijski spašen ili zauvijek isključen iz plana spasenja. Svoj vjernički život trebamo tako živjeti da naša djela budu dostojna Božje dobrote te da i drugi, gledajući nas, požele obratiti se i biti poput nas. Bogu je drago da kao crkvena zajednica i svaki pojedinačno odražavamo Božju dobrotu prema svim ljudima i narodima te se svi jednom nađemo u njegovom kraljevstvu nebeskom. Špancirajmo ovih dana Isusovim stazama i putem koji nam obećavaju vječnu radost i sreću u zajedništvu s Ocem nebeskim.

One koji su se izjasnili za njega Isus nikako ne ovlašćuje da mrze ili zlostavljaju druge članove svoje obitelji, ali traži vjerničku ustrajnost. On nastavlja vršiti svoje poslanje onako kako ga potiče Duh Očev, makar će to i dalje izazivati razdore u obitelji.  Potiče i nas da se ne umorimo i ne uplašimo u svjedočenju vjernosti Bogu, o istini, pravdi, dobru. Nastojimo biti i ostati uz Isusa ma koliko se to drugima činilo besmisleno i nazadno.

Ako u životu ne djelujemo u skladu s primljenim talentima, ne odgovaramo na povjerenje koje nam je Bog iskazao po stvaranju. Bog traži rezultate na iskazano povjerenje, traži od nas odgovor vjernosti i zauzimanja za dobro. Zamislimo se i pokušajmo si odgovoriti koliko smo djelima pokazali i još uvijek pokazujemo svoju pripadnost/vjernost Bogu!

Danas je pohlepa prisutna među ljudima kao životni stav u kojemu je bitno samo ono - imati, biti, ja i moje. Bolesne poslovne ambicije, škrtost, neumjerenost u svim segmentima ljudskih želja i nesposobnost da dijelimo, želja za vlašću, slavom i popularnošću odvode nas u hladan svijet samoće. Što ljudi više imaju, to više žele, a ipak nisu nikada zadovoljni ni sretni. Kad se smisao života svede na posjedovanje razaraju se međuljudski i obiteljski odnosi.

Isus zove na ustrajnost u molitvi te obećava da će dobivati oni koji od Boga nešto traže, a onima koji kucaju na Božju dobrotu bit će otvoreno. Ovim Isus misli da će Bog dati ono što je potrebno moliteljima i onima za koje mole iz perspektive vječnosti, ali ne garantira uslišanje svake pojedinačne želje.

Marija je sjedila do Isusovih nogu i slušala ga. Takav učenički stav podrazumijeva osobno pristajanje uz učitelja i dioništvo u krugu Učiteljevih prijatelja. Ova zgoda je poučna za sve nas u Crkvi, jer svi trebamo slušati prisutnog Gospodina u ovom našem poslijeuskrsnom vremenu. Marija je izabrala najbolji dio te nam želi reći da uz gostoprimstvo ne smijemo zaboraviti na slušanje prisutnog Gospodina.

Isus i nas danas poziva da više činimo dobra djela, a da manje propovijedamo, opominjemo i obećavamo. Riječ Božja, kao i zapovijed ljubavi prema bližnjemu, dovoljno su razumljive svakom vjerniku te ga usmjeravaju na njegovom životnom putu. Trebali bismo je poniznije i dosljednije izvršavati.