Od:
Do:

Završen 5. ljetni kamp za mlade - svetu misu slavili u zajedništvu s ocem biskupom

Završen 5. ljetni kamp za mlade - svetu misu slavili u zajedništvu s ocem biskupomFERDINANDOVAC, 9. 7. 2017.
U nedjelju 9. srpnja ujutro varaždinski biskup Josip Mrzljak, u Ferdinandovcu, u crkvi svetog Ferdinanda kralja, služio je euharistijsko slavlje za sudionike 5. ljetnog kampa za mlade Varaždinske biskupije. Pod geslom: „Ja sam Put i Istina i Život...“ (Iv, 14,6)​ u ovom podravskom slikovitom mjestašcu proteklog je tjedna, od 6. do 9. srpnja, održano peto po redu taborovanje katoličke djece Varaždinske biskupije.

Na početku misnog slavlja sve sudionike kampiranja, kao i ostale vjernike koji su se okupili u crkvi svetog Ferdinanda kralja, srdačno je pozdravio varaždinski biskup kazavši pritom kako je nedjelja dan Gospodnji kada se mi kršćani okupljamo da bismo slušali Božju Riječ i slavili Kristovu muku, smrt i uskrsnuće.

- Gdje god se nalazimo, u vlastitoj župi ili negdje na odmoru, kao što ste i vi ovdje na taborovanju, uvijek gledamo gdje nam je najbliža crkva da bismo se našli zajedno. Možda se niti ne poznajemo međusobno, ali znamo da smo kršteni i da smo kršćani te da se zato okupljamo u ovu zajednicu vjernika - poručio je mons. Mrzljak.

Biskup je euharistiju slavio u zajedništvu s domaćinom, vlč. Daroslavom Benjakom, župnikom Župe svetog Ferdinanda kralja, a slavlju je nazočio velik broj vjernika, posebno mladih. U svojoj je propovijedi mons. Mrzljak naglasak stavio na poniznost i malenost, kao vrijednosti koje mogu dovesti do duhovnog jačanja.

- Čuli smo jednu Isusovu rečenicu koja nas može možda malo zbuniti: “Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima”. Nešto je skriveno onima koji su umni i mudri, a objavljeno je malenima. Kako to da netko mudar i pametan ne bi mogao nešto shvatiti i razumjeti, a oni koji su maleni to mogu? Tko su zapravo ti maleni? Svaki onaj koji vuče Crkvu, poklekne, prekriži se, pokloni se, on je taj maleni. Može imati 5, ali i 95 godina. Godine nisu važne, kao ni fizički stas. Jednostavno, maleni je onaj koji je ponizan pred Bogom. Onaj koji dolazi pred Boga i kaže: “Bože ti si moj Stvoritelj, Ti si svemogući, a ja sam čovjek i ja Tebe trebam”. Taj maleni čovjek može biti jako školovan čovjek. Ima zaista mnogo školovanih ljudi, učenjaka, koji su veliki vjernici. Kada puno toga nauče i novoga otkriju, kažu: “Evo, puno toga znam, ali još više ne znam. Još više trebam Božje pomoći i Njegove mudrosti koja se može dati malenima”. A oni koji su mudri i umni, to su oni koji su krenuli prema sebi i smatraju kako su sami sebi dostatni. “Ja sam pametan i učen čovjek, meni ništa više ne treba, jer ja sam sebi dovoljan”. Kada govorimo o takvim pojedincima, mislimo i na društvo, na zajednicu. Često si zajednice i države mogu umisliti da su pametni i učeni i da će donijeti pravedne zakone te da im ne treba Bog i Božje zapovijedi. Zato je doista potrebno biti taj maleni pred Bogom o kojem Isus govori. Bez obzira na to koliko imamo godina, koliko smo učeni, koliko smo pametni, čovjek mora pred Bogom biti taj maleni da bi mogao nešto naučiti. Kada se okupimo u crkvi, kao evo danas u nedjelju, poklonimo se i želimo čuti što nam to Bog govori. Tada smo uvijek raspoloženi stati pred Njega kao oni koji očekuju nešto od Boga, Njegovu Riječ. I onda od te Riječi možemo živjeti. Ta Riječ koju slušamo nije samo prošlost i uspomena, već sadašnjost, život po Duhu o kojem govori sveti Pavao kada kaže: “Vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama”. Nismo samo tijelo, već smo i u Duhu Božjem koji prebiva u nama - zaključio je otac biskup.

Vlč. Daroslavo Benjak je nakon svete mise zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli održavanje ovogodišnjeg kampa, ponajprije vjeroučiteljima, ali i svima koji su drugim putem omogućili održavanje ovog, sada već tradicionalnog, kampiranja za mlade vjernike. Župnik se posebno prigodnim darom zahvalio Varaždincu Krešimiru Benjaku koji je svake godine do sada o svom trošku osigurao kape i/ili majice za polaznike taborovanja. Nakon svete mise svi sudionici ljetnog kampa na obližnjem su nogometnom igralištu nedaleko crkve tijelima napravili oblik ribe, simbol Isusa Krista, te u zrak pustili balone s porukama koje su sami ispisali. Četverodnevno druženje djece od 5. do 8. razreda te srednjoškolaca organizirali su Župa sv. Ferdinanda kralja iz Ferdinandovca i Bratovština svetog Ferdinanda na čelu s vjeroučiteljem Robertom Ščukom.

- Mladi su morali sami postaviti šatore kako bi imali gdje spavati. Nije bilo gotovanskog pristupa. Jedino što je bilo unaprijed složeno je bio veliki vojnički šator, odnosno rezervni šator za djecu koja nemaju svoj. No, svake godine je sve manje onih koji nemaju svoj šator. U petak i subotu bio je radni dio. U jutarnjim satima odvijale su se kateheze. Djeca su bila podijeljena u šest grupa i to po dobi. Svaki vjeroučitelj je imao svoju katehezu, a djeca su se mijenjala. Jutro je započinjalo razgibavanjem, onim duhovnim, molitvom i doručkom, nakon čega su bile kateheze. Poslijepodne je bila mogućnost za ispovijed, a bilo je prilike za igru i odmor. Dobra je stvar za spomenuti da su djeca trebala donijeti svoj pribor za jelo i posuđe te o tome voditi brigu, prati i održavati. Zato je i jedan od ciljeva našeg taborovanja da se djeca osamostale, da nisu mama i tata više tu da uskoče - kazao je vjeroučitelj Robert Ščuka, jedan od najzaslužnijih što je ovo taborovanje doživjelo svoje peto izdanje.

U poslijepodnevnom programu taborovanja, djeca su se pripremala za svetu misu, odnosno pisala su molitvu vjernika na temelju onih tema s kateheza.

- Djeca su sama sastavljala molitve koje su se kasnije čitale na misi. Pjevači i svirači su se pripremali za nastup. Nakon toga je uslijedio hod od cca 45 minuta od tabora do župne crkve. Taj hod je jako zanimljiv i nama važan, jer tu se pjeva, razgovara, upoznaje, umara se, dobivaju se žuljevi, što je jedna žrtva. Nakon mise se vraćamo u tabor, a to je već oko 21.30 sati, potpuni je mrak, pa je za djecu to poseban doživljaj i avantura. Kao vjeroučitelj, s obzirom na to da radim s djecom, svjestan sam da s djecom i mladima treba stalno raditi. Ono što radimo u školi nije dovoljno, pogotovo ljeti, koje je idealno zbog slobodnog vremena kojeg djeca imaju. Motiv je omogućiti djeci da slobodno vrijeme iskoriste na kvalitetan način, dakle sadržajno kvalitetno druženje. Osim toga, iskustvo kampiranja želimo prenijeti na mlade, iskustvo zajedništva, pjesme i molitve kako bi djeca rasla u svojoj vjeri - poručio je Robert Ščuka.

Kroz kateheze i misu, pjesmu i igru, boravak i suživot s prirodom, a pod budnim okom vjeroučitelja i duhovnika, djeca su upoznala Boga koji je konkretan i živ! Na taborovanju je bilo 92 mladih, a među njima i 17-godišnja Doris Kudumija iz Ferdinandovca. Ona je sudionica taborovanja od njegova začetka.

- Ovo mi je već peta godina. Shvatila sam kako se može sklopiti jako puno novih prijateljstva i da je jako zabavno. Preko ljeta nema škole, pa je dosadno i ovo je jedan način da se kvalitetno iskoristi vrijeme. Kada počne škola i kada će me pitati gdje sam bila preko praznika, moći ću reći da sam bila na taborovanju tri dana, bez tuširanja i mobitela, a zabavljala sam se i upoznala brojne ljude - kaže Doris.

Adela Babec (16) iz Đurđevca sretna je na taborovanju. Kaže kako će doći i iduće godine.

- Prvenstveno sam se prijavila da upoznam nove prijatelje, da iskoristim svoje slobodno vrijeme i maknem se od elektronike i telefona. Duhovna dimenzija je jako važna. Sviram i pjevam u crkvi i meni je Bog na prvom mjestu - napominje Adela.

Angelika Pejić (16) također iz Đurđevca treću godinu zaredom kampira.

- Na taborovanje sam se prijavila na nagovor mame. Htjela sam ići zbog toga što sam čula da nema tuširanja te kako su ekstremni uvjeti. Sada sam već treći puta ovdje i jako mi se sviđa. Najvažnije je što sam upoznala malo više Boga. Pozvala sam i prijatelje, a stekla sam i druga prijateljstva - poručuje Angelika.

Šesnaestogodišnja Marta Delost iz Čakovca najviše je oduševljena zajedništvom koje vlada na taborovanju.

- Najviše me se dojmilo zajedništvo među nama koje je nastalo u zadnjih par dana. Prijavila sam se da bih kroz zabavu, pjesmu i molitvu što bliže došla Bogu. On nam pruža da dođemo bliže k Njemu uz takvo društvo. A i ovi “ekstremni uvjeti” su me dodatno privukli - kaže Marta te dodaje, kako i ostale djevojke, da se vidimo i dogodine!
 
Goran Damjanić


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika